saralara

nedjelja, 20.01.2008.

Skandalozno: Francuzi nas uhode u okolici Petrinje!!!

Ili ja samo vidim bijele miševe? Procijenite sami!

Ono što se u nedjelju ujutro, 20. siječnja 2008. dogodilo na cesti koja vodi iz Petrinje prema Zagrebu, mora, apsolutno mora biti podijeljeno s hrvatskom javnošću. Utoliko više što ću sutra ujutro zajedno s Ljubom o tome obavijestiti najbližu policijsku postaju.

Dakle, Ljubo i ja smo iz Petrinje prema Zagrebu krenuli u 10:05 ujutro. Na drugom ili trećem kilometru nakon izlaska iz grada, na dijelu gdje je cesta ravna, iz daljine smo vidjeli zaustavljeni automobil na našem voznom traku, bez oznaka, bez žmigavaca. Tek je desnim kotačima prešao na travu koja raste uz rub kolnika. Približivši se, Ljubo je lakonski dobacio "Što ovaj Parižanin radi ovdje?" Bio je to njegov komentar na činjenicu da je automobil, tamni oveći Renault (tip nismo uspjeli razabrati) imao francuske registarske pločice koje završavaju brojkom 75, što je oznaka svih vozila registriranih u centru Pariza. Zaobišavši vozili nismo mogli vidjeti tko je točno u automobilu jer su sva lijeva bočna stakla bila - zatamnjena.

U retrovizoru smo mogli vidjeti tek da je riječ o jednom muškarcu koji ima pognutu glavu i bijelu jaknu. Tek što smo ga zaobišli te se udaljili nekih 50 metara, upalio je svjetla i krenuo za nama. "Nataša, pa on nas slijedi". cimne me Ljubo. Usporit ću". No kako je Ljubo usporio, tako je usporio i njegov pratilac, te lagano, ne više od možda 30 km na sat, vozio iza nas dobre dvije minute, a potom naglo dao gas te nas bez žmigavca pretekao. I desna su bočna stakla njegova automobila bila zatamnjena te ponovo nismo mogli vidjeti lik osobe koja vozi automobil. Nakon što nas je pretekao, velikom je brzinom već za minutu nestao s vidika i to na djelu ceste koja je lagano krivudala. Je li negdje skrenuo ili ga je brzina odvela daleko od nas, ne znamo.

Splet navedenih pojedinosti nama, meni i Ljubi, govori da ovo nikako ne može biti slučajnost. Da, ima automobila sa zatamnjenim staklima, pa i onih koji imaju francuske tablice, najzad, i takvih koji voze u Petrinju, ta svijet je malen, zar ne. Ali, dopustite, kada sve to spojite, a tome još dodate i zaustavljanje na otvorenoj cesti na voznom traku, pa čekanje, pa slijeđenje, pa ubrzanje, pa napokon francuski automobil usred zime na rubu moje Banovine... Ne, jasno je samo to da je netko pošto poto htio da mi taj automobil vidimo. Jel' nam to Magali šalje svoje 'čestitare' za novu godinu. Kakvu su, zapravo, poruku imali: da nismo sigurni ni u vlastitom kraju, da njezina ruka može iz Francuske čak do Hrvatske, ne da bi djecu dovela ocu, nego da mu poruči da ih više ne traži.

Kako god bilo, nisu to bili bijeli miševi. Bila je to sasvim jasna, izravna i uvjerljiva poruka. Mi tu poruku shvaćamo kao PRIJETNJU. Večeras smo ciljano razgovarali hoćemo li ovo napisati na blogu. Odluka je bila brza: iako će opet reći da izmišljamo, da smo oboje ludi, mi zaista moramo o tome obavijestiti javnost, baš kao što moramo sve prijaviti policiji. Jer, dogodi li se što, a nama se u automobilu već svašta dogadjalo za što nemam objašnjenja (otkazale mi kočnice, letim niz provaliju, prešprican Ljubin Rover u Jadranovu pa još i provala u prostore Ljubine majke - sve prijavljeno organima reda), hrvatska javnost treba treba inforimirana o svim pokušajima da se ocu koji želi izbaviti svoju djecu iz ruku fanatika ulije strah u kosti. Ne da se svrsta, nego da shvati u čiju korist djeluju hrvatske instuitucije od kojih Ljubomir Čučić traži da njegvim kćerima osiguraju pravo na oca i zemlju u kojoj su rodjene. Jer, ipak svi smo mi sudionici jedne sasvim neobične i nimalo slučajne spletke.

Danas, u ponedjeljak, preporučam: kupite novu "Arenu". Interview Julijane Turk, dadilje Ljubinih kćeri dobro upotpunjuje sliku o toj spletki. Hvala Julijani na hrabrosti da izadje van. Hvala Areni da to objavi. Hvala svima koji će to pročitati.

Nataša

- 23:16 - Komentari (830) - Isprintaj - #

petak, 18.01.2008.

Ni Magali, niti odvjetnica Lasan nisu se pojavile na ročištu za rastavu!

Može im biti.

Dok državne institucije sustavno opstruiraju pravo jednog roditelja da vidja i njeguje svoju djecu, Magali i njezina odvjetnica mogu raditi što hoće. I to zaista rade. Odvjetnica Lasan je sutkinji Sandri Artuković Kunšt netom prije početka same rasprave uputila TELEGRAM kojim obavještava Sud da neće pristupiti raspravi. Bez objašnjenja i bez opravdanja. Magali pak dopisom istoj sutkinji javlja da neće doći zbog obaveza na poslu. Raspara odgodjena, a o privremenoj mjeri koju Ljubo traži da može stupiti u kontakt s djecom - odlučit će se pismenim putem. Kao i o sazivanju novog ročišta. O djeci i dalje nemamo nikakvih vijesti.

Nitko se u Hrvatskoj ne usuđuje pomaknuti malim prstom. Strah, nelagoda, čekanje... Čini se da svi žele vidjeti što će Županijski sud u Zagrebu odlučiti u pogledu priznanja francuske sudske odluke o rastavi braka Ljube i Magali. Konzultirala sam brojne kolege, suce, čak i prvog stručnjaka za takva pitanja u Hrvatskoj i svi od reda tvrde da francuska presuda o rastavi u Hrvatskoj ne može biti priznata jer je riječ o predmetu iz isključive nadležnosti hrvatskog pravosudja. Uostalom, i Magalin odvjetnik Milivoje Žugić piše u dopisu upućenom Magali 2003. godine (dakle, znala je kada je otela djecu što radi) slijedeće: "Vi se možete rastati u Francuskoj, ali u Hrvatskoj ćete još uvijek biti muž i žena. Hrvatski zakoni su u vezi s tim vrlo eksplicitni i ne dopuštaju nikakvu drugu interpretaciju od ove koju sam vam dao"!!! Danas smo na Općinskom sudu sreli pravnika g. Blaževića koji radi u CZSS Zagreb koji tvrdi to isto.

Dakle, sve je jasno. Ljubo u Hrvatskoj nije rastavljen. Svoje je kćeri imao potpuno zakonito, a ipak su mu ih uzeli. Pitanje je, veliko pitanje kako će odlučiti Županijski sud u pogledu priznanja francuske presude o rastavi. Na toj će se odluci istopiti ili Čučić, ili oni koji su mu ukrali kćeri. Što mislite kako će Županijski sud odlučiti?

Evo i eksluzive: Julijana Turk, žena koja je čuvala Ljubine kćeri dvije godine u vrijeme dok je on, kako bruji nacija, zvjerski premalćivao ženu i koja je bila svjedokom svih dogadjanja u kući Čučićevih, nakon pet godina šutnje je dala interview "Areni" pod naslovom "Sudac me proglasio ludom jer nisam svjedočila protiv Čučića". Savjet: ČITATI, ČITATI, ČITATI

Nataša

- 22:42 - Komentari (76) - Isprintaj - #

srijeda, 16.01.2008.

Rasprava o "otmici djece" odgodjena za lipanj 2008!?


Sjećate li se panike koju su sijali žrtvotvorni mediji u rujnu kada je Saru i Laru trebalo istjerati iz Hrvatske? Sjećate li se svjetine koja je krkljala u vlastitom bjesu? Sjećate li se sudova koji su pod oznakama 'žurno da žurnije ne može biti' pokretali procese protiv otmičara. Sjećate se, zar ne? Kako je krenulo svi smo mi već trebali izaći iz zatvora. A onda?

Tajac. Magali Boers Čučić poručila preko odvjetnice Višnje Drenski Lazan da ne može doći u Hrvatsku svjedočiti o "otmici" (jer bi tada morala nešto reći i o stvarnim otmicama) pa joj je sutkinja nadležnog suda prihvatila ispriku i odgodila raspravu, 'žurnu da žurnija ne može biti', za šest mjeseci. Jer, da ona, sutkinja želi saslušati Magali Boers, da treba vremena za dostavu itd. Znate li u čemu je kuriozitet? U tome što nitko, ni obrana, niti optužba uopće više ne traže da se sasluša Magali Boers Čučić. I u tome što svi osumnjičeni uopće ne poriču navode iz optužnog prijedloga - da su zadržali djecu, već samo tvrde da su to učinili na temelju pravomoćnih hrvatskih presuda i pozitivnih propisa. tj. da nisu učinili nikakvu protupravnost!

Ti kurioziteti nisu baš slučajni.

Catch je u tome da je slučaj u kojem se ionako nema što više utvrdjivati već potpuno sazrio da se izrekne presuda. Medjutim, proglasiti Čučića, Natašu Pifar i Marijanu Pekas krivima značilo bi prekršiti zakon jer su djeca u Hrvatskoj bila zakonito. No osloboditi ih još je veća muka. Oslobadjajuća presuda značila bi da, ako nisu krivi Čučić, Nataša i Marijana, onda su krivi svi ostali koji su djecu otpremili u Francusku, od Centara za za socijalnu skrb, medija i policije sve do državnog odvjetništva, dakle svi, baš svi od Marijana Benka, ravnatelja policije do Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika. A budući da su kaznene prijave protiv svih tih ljudi već podnesene prije četri mjeseca (nitko ne postupa po njima, naravno), onda bi suci koji bi sudili o tome tko je kriv za odlazak Čučićeve djece u Francusku morali, via facti, presuditi i Bajići i Benku i svima oslailma. A budući da je zalogaj prevelik, najbolje je, je li, odgadjati ročišta sve dok... "vuk ne pojede magare". Eto, hrvatske šutnje, eto opstrukcije, eto hrvatskog pravosudja. Do tada, do lipnja svšta se može dogoditi, zar ne?

Okončanje postupka u Sisku poradi "otmice" je važno da djeca mogu ponovo u Hrvatsku, da Čučić može raščistiti situaciju u Francuskoj, da istina napokon izadje na svjetlo dana, da se spere ljaga sa oca koji svoje kćeri želi izvući iz stiska pomahnitale sekte... No, do tada, do lipnja Čučić će već ionako biti u zatvoru, zar ne, pa sve to neće biti potrebno, pa se onda može i zaključiti postpak 'žuran da žurniji ne može biti".

Jeli nam svima sve jasno?

Nataša

- 22:08 - Komentari (197) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.01.2008.

Magali ne želi doći u Hrvatsku, djeci i dalje ni traga!

Ono što je Ljubi i meni i rijetkom dobronamjernicima bilo jasno otprije, danas je dobilo i službenu potvrdu: Magali Boers Čučić se, kako je sud izvjestila njezina odvjetnica, neće ni ovoga puta (četvrti put) pojaviti na ročištu 17. siječnja u Sisku gdje se meni, Ljubi i Marijani Pekas sudi za "oduzimanje djece". I ne samo to: budući da je dan kasnije nakon predvidjene rasprave u Sisku bilo zakazano i ročište za rastavu baraka koje se u okviru gradjanske parnice treba održati 18. siječnja u Zagrebu, Magali se gotovo sigurno neće pojaviti niti na toj raspravi!

Kada se tome doda već poznata činjenica da u Hrvatskoj baš nitko (osim možda odvjetnice Magali Boers Čučić) ne zna gdje se nalaze Sarah i Lara, da otac s njima nije u kontaktu već četri mjeseca te da je francuski sud na zahtjev njihove majke Ljubi u Francuskoj na tri mjeseca oduzeo roditeljsku skrb (zabranio mu susrete s djecom, uključujući i zabranu njihova dolaska u Hrvatsku), više je nego jasno da je prljavi plan hrvatskih institucija da trajno deportira djeca u cjelosti uspio. Jasno, kako ste već i vi pisali na ovom blogu, smjestiti Ljubu u zatvor je osnovna pretpostavka da je, dakle, bespredmeto i razmišljati o tome da mu se dodjele djeca. Opus Dei očigledno trijumfira. pretpostavljam i hrvatski vrli dušebrižnici kojima je baš sasvim svjedeno gdje se, od strane koga i kako odgajaju dvije hrvatske kćeri.

Sada treba dobro razmisliti što dalje. Francuzi su u svojoj revnosti zatražili da se ta slijedeća tri mjeseca obavi psihijatrijski vještačenje cijele obitelji (ono što Čučić traži već pet godina, bez uspjeha) ne bi li se ustanovilo "do koje mjere djeci treba otac" i njihova domovina. Hrvatska i dalje šuti, točnije progovara tek onda kada djecu treba lifrati u Francusku. Bit će zanimljivo vidjeti što će reći suci u Zagrebu koji će odlučivati o rastavi braka, a samim tim i o djeci. Vjerojatno će se Magali i Ljubo, po uhodanom klišeu, pozvati na mirenje itd., Magali se neće pojavljivati, vrijeme će teći, a Magali će i dalje nezakonito držati Sarah i Lara u Francuskoj.

Kao odvjetnica radim već deset godina. Nikada u svojoj praksi i iskustvu koje sam imala sa više tisuća klijenata nisam srela ovakav organizirani napor da se, isključivo zbog politčko-medijskih pritisaka, u procesima vodjenima protiv jedne osobe učini toliko nezakonitosti kao u predmetima Ljube Čučića. Jučer sam završila pisanje zahtjeva za obnovu postupka u predmetu gdje je Ljubo osudjen na godinu dana zatvora (pravomoćno) i još jednom, čitajući dokumente, shvatila kako u sudskim procesima protiv njega argumenti uopće nisu važni. Premda je jasno da će sud, općinski ili županijski svejedno, valorizirati samo one argumente koji podupiru osudjujući presudu, ipak ostajem konsternirana činjenicama da ti sudovi sasvim ciljano izvrću činjenice.

Tako, primjerice, u presudi Županijskog suda u Zagrebu piše kako je Ljubo "agresivna" ličnost, pri tome se sudsko vijeće poziva na mišljenje i nalaz vještaka dr. Marinića, a da istodobno u tom istom nalazu istog vještaka stoji da je "Ljubo Čučić NEagresivna ličnost, bez psihopatoloških osobina, spreman i sposoban se konformirati s okolinom". Pišući taj zahtjev za obnovom postupka predložila sam da se sada, kada sudovima smeta i sam vještak, saslušaju novi svjedoci: prijatelji obitelji Čučić, vjenčani kumovi, Ljubina starija djeca koja su s njima živjela, dadilja koja je živjela s obitelji, a ipak je izvrijeđana od strane suda ("Lažete i očigledno da imate problema", sudac Marko Benčić), predložila sam takojder da se izvrši uvid u Magalinu medicisnku dokumentaciju (poremećaj osobnosti, mentalna anoreksija) i što sve ne. Što će sada reći gospoda suci, treba vidjeti. Pratit ćemo to svi zajedno.

Pišite i dalje, molim vas. Silno mi puno znače vaše riječi podrške. Danas sam se vratila u Petrinju nakon oporavka i čeka me golem posao na hvatanju koraka s propuštenim. Ljudi čekaju i sada me traže nekako još više. Vjeruju da, čak i kada radim na svoju štetu, to radim s dobrim namjerama. Kaže mi jedan klijent da sam prerasla ured u Petrinji i Sisku, da Hrvatska od mene očekuje puno više. Što da mu kažem. Ljudske sudbine u koje se toliko ulažem, ipak na koncu ne ovise o meni. U našoj je Hrvatskoj previše marginaliziranih skupina o kojima nitko ne vodi računa (studenti, umirovljenici, obespravljeni očevi, invalidi, seljaci itd.) i trebala bi cijela armija novih nevladinih brigada, odvjetnika i nepristranih stručnjaka da se isprave nepravde koje se gomilaju godinama. Ja poručujem svim svojim klijentima da ću raditi kao i dosad, da mi je svaki njihov predmet jednako važan, ali da, na žalost, odluke o njihovim životima ipak donosi - hrvatsko pravosudje! Da, skoro zaboravih: jučer sam gledala Spielbergov "Amistad" i shvatila da već i jedan sudac, ako ima dovoljno hrabrosti da svojom čašću stane u obranu istine, može pokrenuti pravu revoluciju. Čekam da se takav pojavi u i Ljubinim predmetima.

Fizički sam gotovo sasvim spremna na sve što me čeka. Još se prebrzo umaram, no to je vjerojatno nedostatak kondicije. Jednomjesečan nered koji sam si pripremila sigurno je na meni ostavio traga. Vraćam se polako ali se... vraćam!

Nataša



- 17:49 - Komentari (204) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.01.2008.

Jesu li Čučićeve kćeri Hrvatsku napustile zrakoplovom Vlade RH?

Dragi moji blogeri!

Vaša je upornost dojmljiva!

Raspon tema koje ste otvorili me iznenadjuje. Puno, puno toga znadete. Tko ste svi vi zapravo? Zaista me intrigira vaš identitet. Ima li onih koji ga žele podijeliti samnom, nek se jave na natasa.pifar@yahoo.com.

Ne mogu, zaista ne mogu komentirati sve što ste napisali. Nekoliko natuknica ipak moram dati. Gospodi koja tako znalački pronalaze stare tekstove u arhivama "Nacionala" i "Jutarnjeg lista" poručujem slijedeće: "Nacional" je osudjen na plaćanje odštete Ljubi Čučiću zbog neistinitog i senzacionalističkog pisanja, ali Županijski sud u Zagrebu već godinu i pol drži prvostupanjsku presudu u ladici i ne želi se o njoj izjasniti, požurnicama usprkos; "Jutarnji list", točnije novinarka tog lista Kristina Turčin je 2003. godine svojim medijskim napisima, zajedno s Nevom Tolle i Valentinom Andrašek koje su doslovce, uz fizičko nasilje, otele djecu iz ruku dadilje koja ih je čuvala, izravno sudjelovala u drugoj otmici Ljubinih kćeri i njihovom odvodjenju iz Hrvatske. O tome postoje pismena svjedočanstva koja će uskoro biti objavljena na webu, baš kao i presuda Općinskog suda u Zagrebu (sutkinja Sonja Vrandečić) koja je dvije potonje dame oslobodila optužne za nezakonito oduzimanje djece, usprkos nepobitnim dokazima. Jutarnji list je, dakle, via facti, morao odabrati stranu pa ga činjenice, kao i nikoga drugog iz žurnalističkog podzemlja, ne smiju zanimati.

O Opusu Dei se ne može govoriti u natuknicama. Za socio-psihološki i kvazi-religijski profil te grupacije potrebne su podrobnije analize i studije. Otvorite na webu tzv. unofficial Opus Dei homepage pa ćete doznati kudikamo više. O dokumentima koji potvrdjuju pripadnosti Magali Boers toj ekstremnoj organizaciji, tj. grupacijama iz krila tzv. pokreta karizmatičnog obnoviteljstva kojeg nadzire Opus Dei, takodjer će biti više riječi na Ljubinoj web stranici. Ovdje ću vam samo reći da je Magali na bankovne račune te organizacije u vrijeme braka s Ljubom prebacila (bez Ljubina znanja!) svotu od tadašnji 71.000 francuskih franaka ili današnjih 11.000 eura (Ljubo posjeduje potvrdu banke i Magalin pismeni nalog)! Na webu će takodjer biti objavljeni imenici članova Opusa Dei, svjedodžbe o Magalinoj indoktrinaciju u internatu Opusa Dei, snimke Ljubinih kćeri u dobi od 4 i 6 godina kako poput malih androida citiraju odabrane molitve itd.

Što se pak djelovanja institucija sustava tiče, one su ovom predmetu potpuno zakazale. Točnije, na razini prijašnje (Račanove) vlade donesena je politička odluka da se djecu otpravi u Francusku. Glavni izvršitelj tog bestidnog posla je bila Milanka Opačić te njezine kolegice iz stranke. Revanšizam zbog ostavke u Bruxellesu, animozitet prema Ljubi kao svojeglavom problem makeru i tzv. ženski interesi bili su agens takve odluke. Današnja stara (nova) vlast pak ima nove motive: udvorništvo velikoj Francuskoj, obračun sa starim neistomišljenikom (Tudjman pa potom Sanader su Čučića zvali u HDZ, ovaj oba puta odbio) te opet tzv. ženski interesi, ovoga puta, kako vi pišete, pod predvodništvom Jadranke Kosor (koju je, vjerovali ili ne, upravo Čučić lansirao u politiku dajući joj kao radijskoj novinarki nagradu "Europski krug" Europskog pokreta Hrvatska). Uostalom, novine, čak i one 'mudro objektivne', prenijele su vijest da je odluka o deportaciji Čučićevih kćeri donesena na sastanku trijumvirata Sanader - Bajić - Benko. Novinarski krugovi već mjesecima pričaju da su Sarah i Lara Čučić onog fatalnog 8. rujna 2007. Hrvatsku napustile, sa svojom majkom Magali, u službenom zrakoplovu hrvatske Vlade. Je li to istina? Tko je to odobrio?

Zasad toliko! Snaga mi se polako vraća i vjerujam da ću do kraja tjedna biti sasvim fit. Nadam se da ni vi nećete posustati. Uzgred, znade li netko zašto mediji šute o vašoj više nego zanimljivoj prepisci? Možda zato, eto, što ja više ne štrajkam. Sapienti sat!

Natasa Pifar Mihelić



- 23:29 - Komentari (149) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2008.

Došla sam kući; stigla Ljubina presuda!

Svima nama!

Danas, u ponedjeljak iz bolnice sam nakon deset dana stigla kući u Petrinju. Još sam nekako slaba, ali najvažnije da su prestali bolovi i visoka temperatura. Još sam pod lječničkom kontrolom. Uzimam antibiotike, zlu ne trebalo. Kratko ću vidjeti što ima u uredu. Za rasprave i stranke još nisam spremna. Savjetovali su mi odmor. Imam li uvjeta za njega? Zasad je važno da sam se izvukla. Ne, nije mi žao zbog svojeg postupka, ako baš pitate! Ogorčena sam svime što sam vidjela i čula u Ljubinim 'predmetima, nisam mogla šutjeti, morala sam ući u to. Sarah i Lara znat će jednog dana što smo sve bili spremni učiniti za njihov povratak.

Da, Ljubo se, kao i svi moji, ljutio na mene, no valjda će se već nekako navići. Baš kao i on, i ja idem do kraja u onome u što vjerujem.

No, štrajk i bolnica su iza mene. Kod kuće me dočekala pošta i - presuda Županijskog suda u Zagrebu prema kojoj Ljubo treba ići u zatvor na godinu dana. Čitam uvijek iznova obrazloženje i ne mogu vjerovati. Niti jedan od žalbeni razlog nije prihvaćen iako je jasno kao dan da je postupak vodjen protivno ZKP-u. Tročlano Vijeće Županijskog suda, tri sutkinje, jednostavno konstatira da je Magali svjedočila, da joj je prvostupanjski sudac poklonio vjeru i - amen! A jedna od tih dama mi je prije nego je s kolegicama 'izvijećala' presudu, preko pouzdane veze poručivala kako je ta ista presuda "nebulozna, kako 'pada' ako je barem 25 posto navoda iz žalbe točno". Pa si vi mislite zašto je promijenlia mišljenje, kako su suci (i sutkinje) neovisni. Jer, točni su SVI moji navodi - od lažnog svjedočenja do krivotvorene dokumentacije, od omalovažavanja ili nesaslušanja svjedoka obrane do tendenciozne interpretacije i doabira službenih dokumenata. Ljubo je, u kafkijanskoj maniri, osudjen prije nego je uopće došao na sud.

Ovih sam dana čitala u bolnici o jednom našem "junaku" koji pucao u trudnu ženu. Dobio je godinu dana zatvora. Ljubo takodjer jednu godinu. Zbog stvarne pljuske ili na temelju 'stvarnih tvrdnji' žene koja ocu želi oduzeti kćeri i odgajati ih u duhu doktrinarne matrice koju je preuzela od svojih roditelja? Svejedno.

I nikome ništa. Magali u Francusku, Sarah i Lara na pranje djetinjstva, a Ljubo iza rešetaka!!! Za nešto što nije učinio! Velika, strašna, sramotna i neoprostiva obmana! Mogu li uopće više biti odvjetnicom u ovoj državi. No, znam, kada bih stala, bilo bi to uprovo ono što se od mene očekuje. Moram razmisliti, dobro razmisliti. Prvo mi je vidjeti što se dade učiniti s tzv. izvanrednim pravnim ljekovima. Ostao je još Vrhovni sud!

Blogeri, hvala mnogima na dobrim željama. Vi ovdje vodite jedan sasvim neobičan dijalog. Vidim da neki od vas vrlo dobro poznaju ovu tužnu pripovjest, čak do detalja koje ni ja sama ne pamtim uvijek. Takav angažman ide ili iz osobne znatiželje, ili od onih koji iznutra poznaju priču, ili pak od onih koji su plaćeni da "blogiraju", pa već po logici posla, moraju nešto i znati o onome o čemu pričaju. Iznjeli ste toliko toga da ne stignem sve ni pročitati, a kamoli komentirati. U većini slučajeva ste na sasvim dobrom tragu. Šteta, da vaše bistre opaske nisu dostupne široj javnosti. Sudove, centre i ine službe takva vaša zapažanja ne smiju ni zanimati, niti zabavljati. Što je prava istina dalje od očiju javnosti, to bolje za one koji su je stvarali. No, mislim da se na kraju upak neće moći sakriti, ako ni pred kime, onda svakako ne pred samima sobom. Od novinara do sudaca, od policajaca do 'baba', od zluradih kibica do 'velike braće' u državnom odvjetništvu.

Jer, svi oni znadu što rade, a rade to jer su se upleli u klupko nezakonitosti, kriminala i korupcije. Lanac pada na najslabijoj karici. Zato svi šute. Ali, zaboga, kako ne znaju da istinu o svojim nedjelima ne mogu zauvijek sakriti. Imena i dokumenti će uskoro biti objavljeni, a što onda? Možda će i to proći kao da se ništa nije dogodilo. A možda i neće?

Ostanite i vi uporni!

Znade li itko gdje su Ljubine kćeri? Prošla su četri mjeseca od kada ih nismo čuli!

Uzgred, postupci po kaznenim prijavama koje sam podnjela protiv osoba odgovornih za deportaciju djece još uvijek, a i od toga su prošla već tri mjeseca, nisu pokrenuti!!!


Nataša Pifar Mihelić


















- 18:56 - Komentari (549) - Isprintaj - #

srijeda, 02.01.2008.

Nataša je u bolnici: poremećaj u radu bubrega

Zbog iscrpljenosti uzrokovane osmodnevnim gladovanjem i općim padom imunološkog sustava, Nataša Pifar je sa simptomima visoke temperature i bolova u trbuhu hospitalizirana 30. prosinca prošle godine u sisačkoj bolnici. Brigu o njoj vode internisti, a nepotvrdjena dijagnoza govori o poremećaju u radu bubrega. Nataša je još uvijek na infuziji i pokušava normalno uzimati hranu. Još je iscrpljena. Njezin izlazak iz bolnice ne očekuje se prije kraja ovog tjedna, jasno, ako sve bude u redu.

Nataša se zahvaljuje svim blogerima koji su joj svojim komentarima pomogli da bolje razumije društvo u kojem živi.

Lj. Čučić

- 23:36 - Komentari (632) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Sari i Lari Čučić oduzeti su otac, obitelj i domovina. Represijom, kriminalom i korupcijom!

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se