saralara

četvrtak, 27.12.2007.

Dan osmi: probudili ste me!

Lijepoj mojoj i svima našima!

Danas, petak 27. prosinca, nakon osam dana prvi sam put pojela nekoliko zalogaja riže i povrća.

Proteklih osam dana mnogima je bilo teško, meni ponajmanje. Počela sam danas uzimati hranu zbog onih meni najbližih koji se više nisu znali nositi s onim što činim. Majka mi poručila da će prestati uzimati lijekove i da će "otići" prije mene. Iva jedva da hoće govoriti samnom. Ljubo se isto hoće spakirati. Prijatelji više ne zovu. Nitko me nije baš shvatio, svi su nekako ljuti na mene. A tek blogeri!

Iznenadili ste me, podjednako brojem i vrstama vaših komentara. Stotine i stotine vas se javlja. Četri petine onoga što ste napisali ide pod egidu "crkni kad štrajkaš za luđaka, a ne misliš o svom djetetu". Obavještavam vas da neću crknuti. Deset posto vas traži nekakvu ravnotežu, pokušava shvatiti razloge mojeg prosvjeda. Ostatak, dakle jedan na deset, me podržava, najčešće zbog vlastitih sličnih nevolja s djecom i bivšim (bivšom). No svi od reda poručujete - prekini Nataša!

Eto, prekinula sam!

Ja sam shvatila, jeste li i vi?

Kad iscrpite sva sredstva borbe za pravdu, a institucije sustava djeluju protuzakonito ili šute i otežu postupke, kad vidite da u našoj zemlji tisuću puta ponovljena istina dobiva status prvorazredne laži, kad vidite da se medijima ne dopušta da promjene vlastito mišljenje i kad shvatite da sav vaš život, rad i uspjesi doslovce preko noći postaju predmet podsmjeha, zluradosti, razboj na kojem se prelamaju tudji grijesi i frustracije, tada vam je katkad svega dosta.

Meni, Nataši Pifar Mihelić je već duže vrijeme svega dosta. U okrilju roditeljskog doma stekla sam osjećaj za pravdu i pravedno, za ljubav i brigu o drugima. Odgajajući svoju kćer, sama bez oca kojeg su joj uzeli, željela sam joj prenijeti svu svoju ljubav i brigu, ali isto tako i svijest o realnim odnosima u svijetu u kojem raste i živi. Moj i Ivin život je bio pun boli, razočarenja. Majka poznaje svoju Ivu. Iva poznaje svoju majku. Ja želim da Iva bude ponosna na majku, da ponovo može vidjeti Saru i Laru koje su je toliko zavoljele, da shvati, da onako duboko, iznutra shvati kako su našeg Ljubu razapeli samo zato jer se zove kako se zove, jer voli svoje kćeri kao što je i njezin tata volio i nju. Iva zna kako je Sari i Lari bez njihovog tate, možda bolje od svih nas zajedno.

Ja ne tražim da me razumijete, ja ne tražim da saslušate moje argumente (jer, oni bi vas naveli da promijenite mišljenje, a to mnogi ne žele!) Ja sam štrajkala gladju jer nisam znala na koji se način suprostaviti bezakonju unutar institucija koje su dužne štitit zakon, neistini u medijima koji su dužni štovati istinu. linču kojeg provodi svjetina, iako je dužna živjeti i ljubiti u kršćanskom duhu.

Vidite, prekjučer uvečer tek nakon što su moji otišli svom nemiru, dolazi nam nova posjeta. Stari prijatelji, rade na sudovima. Poznaju sustav. Pa mi vele - nećeš ništa promijeniti, živimo u zemlji takvoj kakva je, idealne pravde nema nigdje, pa i mi suci muku mučimo s našim kolegama čije nam se odluke često čine nerazumnima. Ali nitko zato nije ostavio posao, život, sreću koje još ponegdje ima! I sad ja kažem njima, vi radite ondje gdje radite zato jer ste odustali od toga da nešto napravite. U duboko dehumaniziranim odnosima u našem pravosudju opstati mogu samo odabrani. Prijatelji stari, koliko kompromisa s istinom vi učinite u vašem jednom radnom danu. I koliko je tisuća onih čiji se život zbog takvih kompromisa pretvaraju u noćnu moru. Razmislimo zajednički o tome, sada kada vaša Nataše ponovo jede. Istina, bez teka, ali i to će doći..

Napisali ste tolika čuda o tom mom Ljubi. Da, naravno, da ga volim. Volim ga zrelo, odgovorno, prisebno i otvoreno. Poznajem ga, shvatite - ja Ljubu poznajem! I njemu je svega dosta. Možda i mene, takve luckaste i nepredvidive kakva jesam. Njegovi bivši životi su samo njegovi. Moji takodjer. Ono što živimo danas je samo naše. Luđak, psihopata, otmičar, agresivac - kako ga već ne nazivate - možda je ipak malo drukčiji. Ali, kako ćete vjerovati Nataši koja ne jede (ta, i ona je luda), ako već ne vjerujete vlastitom porivu da preispitujete gotove obrasce i modele razmišljanja, da uvijek i uvijek iznova tražite istinu, da ne posežete za prijekim sudovima koji ovaj svijet čine toliko izmučenim, a našu djecu tako nesretnom.

Tamo negdje u studenom 2002. njegova supruga ga lažno prijavljuje, potom povlači svoje prijave, potom pred miriteljima i centrima veli da je on zapravo krasan čovjek, da joj treba malo odmora i - potom uz njegovu privolu i vlastito obećanje da će vidjati djecu odlazi u nepoznato. Otad Ljubo svoje kćeri - od Saru dvije godine i, Laru, od pet mjeseci nije vidio više od godinu dana. Djeca su skrivena negdje u središnjoj Francuskoj, kao da su u zemlju propala. Pročitala sam tisuće stranica Ljubinih spisa, ja o toj ženi znadem nešto više od običnih čitatelja. Nije smjela prevariti muža i oca svoje djece, nije smjela djeci uskratiti oca, nije smjela lagati Hrvatskoj.

A ipak je to učinila. Motivi njezina ponašanja ne nalaze se u svijetu kojeg mi živimo. Ja znam osobno kako majka Sare i Lare odgaja djecu, što im govori, što su njezini prioriteti, koliko se puta dnevno mole, koje pjesmice pjevaju i koliko puno, puno usprkos svemu vole svojeg tatu i svoju Hrvatsku. Magali Boers Čučić sam upoznala, više puta, u Francuskoj i Hrvatskoj. Čudna neka energija ide iz nje. Ne čuje, ne sluša, ne vidi ništa osim doktrine koja hara njezinom umom. Ono što je njoj uradio njezin otac, to ona sada čini svojim kćerima. Ne zna da Ljubo to neće dopustiti. Kada su je u Hrvatsku 2003. , nakon njezine prve otmice, vratili francuski sudovi i policija, ponovo je pobjegla iz Hrvatske, ali sada uz strašnu osvetu.

Oca svoje djece razapela je u medijima, a uz pomoć njegovih (bivših) prijatelja ponovo utekla, otela djecu iz njihove domovine. Četiri puta u proteklih pet godina Sarin i Larain tata vraća svoje kćeru u Hrvatsku, četiri puta ih Hrvatska izručuje Francuskoj. Potrošio je imetak samo zato da bude otac, prodao imovinu, plaćao odvjetnike, putovao, spavao i jeftinim hotelima, iznajmljivao stanove, tražio i molio da mu se dade biti otac. NIŠTA. Francuska je dala Sari i Lari da oca vide jednom mjesečno. Zašto? Francuska je dala da Sara i Lara, hrvatske kćeri, u Hrvatskoj budu tri puta godišnje po sedam dana. Zašto? Francuska uopće ne mari hoće li djeca govoriti hrvatski, osjećati se hrvatski...

I baš kada su proteklog ljeta djeca progovorila jezik zemlje u kojoj su rodjena, Magali Boers Čučić umjesto da prihvati poziv supruga na razgovor o kćerima, ponovo pokreće medijsku histeriju s jasnim ciljem da - djecu odvede iz Hrvatske, daleko od oca jer otac je smetnja njezinom doktrinarnom odgoju. Bože, znademo li mi u Hrvatskoj što smo uopće učinili?

Ja znadem. I zato prosvjedujem jer vjerujem da to moramo znati svi mi ne bismo li našli načina da kćeri vratimo ocu, njihovoj domovini, njihovoj baki, njihovom moru i, ako baš hoćete, mojoj Ivi i meni koja ih volim.

Njihova majka, takva kakva jest, treba Sari i Lari, neka budu kod nje preko godine, nek sve praznike budu kod tate. Evo, ponude. Javne, poštene i otvorene. Prihvaćate li je gospodjo Magali? I ako ne, recite Hrvatskoj zašto ne?

Ne znam što će biti za večeru? Ljubo kuha i nastavlja pisati ovaj blog. Možda vas zanima kada će Sara i Lara ponovo skakutati po hrvatskim travnjacima? Vaša Nataša!

- 14:47 - Komentari (187) - Isprintaj - #

srijeda, 26.12.2007.

Božić je iza nas, Sarah i Lara nisu stigle. Ušla sam u sedmi dan štrajka gladju!

Ljepoj mojoj i svim našima!

Blog, vele, pali jer da voli luckaste, one koji pucaju na mjesec.

bvhOd 7. rujna 2007. godine kada su Sarah i Lara Čučić nezakonito odvedene iz Hrvatske dok je njihov otac ciljano zadržan u sisačkom zatvoru, o djevojčicama nikakva glasa. Ne zna se gdje su, kako su i s kim su. S njihovim sam tatom putovala u Francusku tik uoči Božića. Umjesto da djecu dovede ocu, Magali Boers Čučić zatvorila mi je vrata i pozvala policiju - zbog uznemiravanja. U Hrvatskoj pak posvemašnja šutnja. Sudovi, centri za socijalni rad, nadležna ministarstva, državno odvjetništvo, policija i mediji, dakle, svi oni koji bi po prirodi svog posla trebali brinuti o tome gdje su i kako su dvije maloljetne hrvatske državljanke - šute!

Nije otvoren niti jedan proces protiv odgovornih za njihovu deportaciju, usprkos nebrojenim podnesicma nije pokrenuta nikava potraga za njima, a njihova majka ne odaziva se pozivima hrvatskih sudova. S druge strane, protiv Sarinog i Larinog tate i dalje se provodi institucionalni i medijski linč! Nesrazmjer u podjeli odgovornosti za ovu strašnu obiteljsku tragediju, koju pratim već pet godina i koju poznajem do najsitnijih detalja, je više nego očit. Nepravda je preslaba riječ za ono što se dogadja.

Kao odvjetnica koja poznaje pravo, koja poznaje hrvatske zakone i mehanizme po kojima trebaju djelovati hrvatske institucije, a tek potom kao osoba emocionalno bliska Lj. Čučiću i njegovim kćerima, ja, Nataša Pifar Mihelić sam 20. prosinca 2007 stupila u štrajk gladju. Kao čin prosvjeda i moje javne odgovornosti prema istini koja se sustavno skriva! Moji zahtjevi su slijedeći:

1. Povratak Sarah i Lare Čučić u Hrvatsku i dogovor majke i oca o zajedničkom skrbništvu
2. Preispitivanje presude Županijskog suda u Zagrebu kojom se, u nezakonito vodjenom postupku, Ljubomir Čučić osudjuje na godinu dana zatvora
3.Pokretanje sudskih postupaka protiv osoba koje su odgovorne za protupravnu deportaciju djece iz RH

Kako, dakle, teče moj štrajk i što se dogodilo otkad sam ga objavila?

Danas sam još uvijek relativno dobro. Hranu ne uzimam već sedmi dan. Pijem čajeve, te kapsule kalija, magnezija, cinka i vitamina B1. Izgubila sam koju kilu, ne znam točno koliko. Sinoć sam se prošetala po smrznutom snijegu. Kratko, jer mi je bilo hladno. Glava mi je prilično bistra. Znam što radim. Idem dalje!

Ljubo, koji je stalno uz mene, ovdje u mom domu u Petrinji, svaki me dan po tisuću puta pita "Jesam li gladna, kako se osjećam?" Neki put mirno, neki put uzenmireno, neki put ljutito. Pa onda kuha sto vrsta čajeva, pa donese kolačić, pa po stoti put počinje one svoje "programske" razgovore koji bi me, je li, trebali nagnati da prestanem. Katkad mi se čini da ću ja sve ovo izdržati lakše od njega. Bila sam s njim kod roditelja i brata za Božić. Nitko mi ništa ne govori, ali svi očekuju da prekinem!

Iva, moja kćer, je na moju odluku reagirala burno. Nikad je nisam vidjela u takvom raspoloženju. Plače, viče, larma. Što li misli moja Ivica. Njoj su ubili oca kad je imala šest godina. Moja Iva sve razumije, ali ne želi, kakvi god bili razlozi, izgubiti i majku. Na Badnjak je bila kod kuće. Šutjela je i... zaspala već negdje oko 21:30. Mnogi će reći da život stvaljam na kocku zbog tudjih kćeri, a da svojoj nanosim neizmjernu bol. Moja Iva zaslužuje zemlju pravde i istine. Ja ovo radim i za nju.

Nitko osim ogledalca ne razumije što radim.

A što se pomaklo otkad gladujem. Osim moje utrobe, koja je u šoku jer odjednom ima tako puno mjesta, baš ništa!

Sarah i Lara Čučić nisu dovedene ocu. Na Badnjak i Božić, kao uostalom i svaki drugi dan, zvali smo ih telefonom na sve brojeve koje Ljubo zna. Kod njihovh u Limogesu netko mu je samo digao i spustio slušalicu, u Reimsu nema nikoga. Bog zna što je curicama rečeno gdje je tata? Velim Ljubi da im piše pisma, a on uzvraća da ona nikad neće doći do njegovih kćeri. Baš zato, uvjeravam ga!

Pred kućom u Petrinji u nekom čudnom ritmu neznanci pale svoje cigarete. Vani je minus pet, a oni stoje! Što čekaju? Povremeno prodju policijska patrolna kola. Nadzor ili briga za kolege, ne znam?

Presudu Županijskog suda u Zagrebu prema kojoj Ljubo mora u zatvor jer da je "tukao ženu" još nismo dobili!!! Cijela Hrvatska zna za tu presudu, osim onoga koga se ona najviše tiče. Zanimljivo, glasnogovornik Suda Devčić govorio je o njoj tek dan uoči puta Predsjednika Mesića u Francusku. Vjerojatno slučajno!?

Dobili smo Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kojim se odbacije Ljubina kaznena prijava protiv Magali zbog lažnog prijavljivanja, zbog oduzimanja i zlostavljanja djece. Magali Boers Čučić, prema ODO-u nije kriva ni za što, a osim toga, vele tužitelji, za opisana se djela ne može progoniti po službenoj dužnosti! Ponovo se pozivaju na francusku presudu o rastavi braka koja u Hrvatskoj nema apsolutno nikakve pravne učinke jer ne može biti priznata. A ne može biti priznata jer je Magali Boers Čučić pobjegla od jurisdikcije hrvatskog pravosudja skrivajući pola godine djecu od oca. No, da, njoj je to odavno oprošteno jer žena je - Ljubomira Čučića. Ili, doslovce iz rješenja: "... ona (Magali) je zbog protupravnog ponašanja BIVŠEG supruga tražila zaštitu i donošenje odluke kojom bi se ograničili njegovi kontakti s maloljetnim kćerima što upućuje upravo na skrb majke o interesima maloljetnih kćeri, a ne njihovo zanemarivanje. ODO priča svoju priču i uoće ga se ne tiče zašto francuski sudovi i policija 2003. godine djecu vraćaju ocu od kojeg su, gospodine Bajiću, lažima i obmanom protupravno odvedena i koju ste Vi i gospodin Benko protupravno vratili u Francusku. Ne da spasite kćeri od "nasilnog" oca, jer vi dobro znadete istinu, nego da sakrijete vlastite propuste i nezakonitosti. Jer, dok su Sarah i Lara Čučić u Francuskoj, a ne u svojoj domovini, vi ćete i vaši suradnici odgovarati za - ništa!

"Arena" je u božićnom broju objavila tekst na dvije stranice pod naslovom "Bez curica za >Božić, zatvor prijeti, a odvjetnica štrajka gladju". U korektnom tekstu smeta me samo fotografija gdje izgledam kao da je iza mene već mjesec dana gladovanja. A ona moj Ljubo kao da je baš taj čas prebio nesretnu Magali. Voli ga kamera!

Zvali oko podneva mama i tata. Oni i brat Nikica sa ženom Linom doći će k nama. Valjda da me opet razuvjere tj. uvjere kako sam luda. Jučer, na sam Božić su me pustili na miru. Najviše bi htjela da Ljubo ode van dok su oni tu. Njih mogu izdržati, njega teško.

Mnogi ljudi zovu, pišu neke poruke, ali nitko ne dolazi. Oni koje sam očekivala na vratima ili na telefon nema, oni drugi su, jasnu, uvijek tu. Ne pada snijeg da pokrije brijeg...

Toliko za danas. Sretan vam svima Božić! Vaša Nataša.

N.B. Blog sam odlučila voditi jer ne mogu i ne želim sazivati konferencije za tisak. Ovako će svima biti jednostavnije. Ono što ovdje piše diktirala sam Ljubi, a on unosio u računalo i malo jezično popravio. Blog je blog, a ne sudska rasprava ili tužba. Neću vas opterećivati pravom, paragrafima i procesima bez prijeke potrebe. Onako usput možda. Tek toliko da vidite kakve je besmislice u stanju proizvesti kafkijanska beštija kada je ugrožena. Ali, ako bude pitanja, pričat ću vam i o pravu, pravdi i nepravdi. Uostalom, Ljubo izradjuje web stranicu na kojoj će objaviti sve dokumente (nadajmo se prije nego ga zatvore), a piše i knjigu radnog naslova "Tata, dođi i uzmi nas ujutro kad svi spavaju".

- 14:01 - Komentari (371) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Sari i Lari Čučić oduzeti su otac, obitelj i domovina. Represijom, kriminalom i korupcijom!

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se