sarajevski
13.01.2005., četvrtak
Nema više... @ @ @ ` ` @ @ @ ` `
Nema više dobrih filmova! Ili sam ja možda postao previše probirljiv? U zadnje vrijeme sve češće i češće gasim video prije kraja filma. Zaista ne mogu da podnesem tu hrpu (uglavnom) američkih gluposti. Očito je da je već odavno zarada novca daleko bitnija od umjetničke (i bilo koje druge) vrijednosti. Filmovi nemaju smisla, nemaju logike, sve manje pažnje se posvećuje priči filma, detaljima... Sa druge strane glumci čije su glumačke sposobnosti jako upitne zarađuju sve više novca. Kako neko jednom polupismenom majmunu kao sto je recimo Bruce Willis (svaka čast na šarmu) može dati 20.000.000 $ da se pojavi u filmu? Par mjeseci glume i 20 miliona je u džepu!! Ja znam da te pare neću moći zaraditi za 20 narednih života...(bar se nadam da bih mogao za 20 ;) ). Šta, jel on baš toliko pametniji i sposobniji od mene? Ili od bilo kojeg drugog "običnog smrtnika"? Da nema neke natprirodne moći, da ne lebdi u zraku, hoda po vatri? Kako to da u novoj glumačkoj eliti ne postoji niti jedna ličnost koja bi se mogla nazvati legendom? Ne postoji nijedan Humphrey Bogart, nijedan Paul Newman, nijedna Elizabeth Taylor, Bridgette Bardot… "Spiderman" je zaradio 200 puta vise novca nego "Casablanca" i "2001: A Space Odyssey " zajedno...zar se samo meni to čini smiješnim? Ono sto nisu imali stari dobri filmovi i glumačka elita, a što imaju današnji "pokušaji filmova" i glumačke nule kao što su Ben Affleck ili Catherine Zeta-Jones je marketing! Marketing je taj koji diktira pravila i postavlja norme. Koliko sam samo puta otiša u kino jer sam vidio dobru reklamu za film, a izašao krajnje razočaran. A koliko sam samo puta u videoteci uzeo neki anonimni film za koji nikad nisam čuo, a onda ga pregledao i po nekoliko puta... Ne smijem ni da pomislim šta će biti sutra i šta će moja djeca gledati. Tvornica smeća "Hollywood" radi punom parom i sve veća bijeda iz nje izlazi zarađujući sve više novca. Ne preostaje nam ništa drugo nego da ne nadamo jednom dobrom meteoru, ako ne zbog nas onda bar zbog generacija koje dolaze. ;) |
08.01.2005., subota
Opet sam ti u kafani...
Jednom me prijatelj upita gdje izlazim. Hm...pa nemam pojma, uglavnom xxxx, xxxx, xxxx a najčešće Central. Centra?Ma jebo te Central, povešću je tebe da vidiš šta je central kod nas! Inače je dečko iz jednog manjeg bosanskog gradića. I stvarno, već idući vikend me povede. Nakon što smo prešli nekih 60-ak KM (kilometara, ne konvertibilnih maraka) puta, i nakon što pokupismo njegovo društvo, stadosmo pred jendnu omanju kućicu iz koje je izbijala prigušena svijetlost. Kućica je inače bila izvan pomenutog gradića i do nje nije baš vodio gradski autobus :) Nakon što smo izašli iz auta, prvo smo morali proći kroz dvorište, ali polako, da ne probudimo ono što je spavalo u kućerini za pse zbog čije veličine bi neko mogao pomisliti da u njoj spava, u najmanju ruku medvjed. Ušli smi i smjestili se za jedan sto. Naravno drveni, daščani sto, kakve su bile i stolice. Preko stola plavi karirani stolnjak. Nema dobre kafane bez plavog kariranog stolnjaka! Atmosfera ko iz snova: sto do nas zauzima društvo zagriženih kockara. Ulog velik, cigara dogorjela do filtera i dalje u ustima, znoj na čelu...valja se ženi vratiti kad prokockaš platu. Za drugim stolom jedan bekrija podbočen spava. Taj je već ipucao svoju dnevnu kvotu alkohola. Treći sto - sto užitaka. Sjedi mlada u minjaku, sa pozamašnim dekolteom i čita novine. Nije nas ni primjetila. "Damo šta piješ ?" - obratismo joj se hrabro "Ma može konjak" - reče i osmjehnu se kako samo ona zna, sa par zuba manjka i zabacujući "zanosno" kosu. Trojica u potkošuljama su na drugoj strani kafane igrali pikado. Dolazi konobar, ujedno i vlasnik objekta i počinje da recituje "Nema mala ledine u gaju, gdje se tvoja leđa ne poznaju" Bi mu vrlo drago kad saznade da sam ja iz Sarajeva: "Oooo pa nemamo često takve goste" (Tad sam se osjećao ko Klinton Bill) Kroz pet minuta nam donese naručene pive i zdjelu sa sirom, kajmakom, sudžukom i vrućom pogačom, koju nismo tražili. "Evo za gosta iz Sarajeva, da svima pričaš tamo kako se kod mene dočekuju gosti" I tu noć dobro popismo i dobro mezismo, uz Tomu Zdravkovića koji je pjevao sa starog kasetofona. Sa gazdom sklopih dogovor da ću organizovati autobuski prevoz iz Sarajeva do njegove kafane, a za uzvrat dobih još jednu pivu na njegov račun. To je ljudi moji trebalo doživjeti, to je bilo nešto...sa tim se ni najbolji Sarajevski klubovi ne mogu nositi. Kakve diskoteke, kakvi pubovi. Taj merak i zajebancija... Ostadosmo do pred zoru i ostavismo dobre pare za stolom. Nismo razbijali čaše i pravili lom...malo nam je falilo i da mladu pokupimo. :) Uglavnom, gazda zadovoljan, mi zadovoljni, svi zadovoljni...to su bila vremena... |
04.01.2005., utorak
IZVOĐAČI PASA
Svašta ja mogu da razumijem. Mogu da razumijem recimo II zakon termodinamike, mogu da razumijem jednu šesnaestinu promila ženske logike, mogao bih da razumijem Bušmana kada bi mi rukama pokušavao objasniti kako je došao do Sarajeva...ali jedno ne mogu da razumijem: izvođače pasa.Krenem na posao, negdje oko pola 8 i na tom teškom putu moram proći kroz jedan park. U to doba temperatura zraka je oko -75 stepeni celzijusa. Ptice su se zaledile u letu...na drugom kraju parka kroz mećavu se probija ruska djevojčica-sirotica iz bajke, uz pratnju violine koja tužno svira...toliko je hladno da bi se i Lada ugasila. I u sred tog Sibira, prkoseći svim moralnim normama, šetaju se izvođači pasa sa svojim psima. Pa ljudi moji jeste li vi normalni? Ustajete u 7 sati iz toplog kreveta da biste izveli svoje pse da piške i šta ti ja znam...E to nikada neću shvatiti! A možda nisu ni ti jadni ljudi krivi, možda su i oni samo žrtve tih lukavih stvorenja koja ih ranom zorom gurkaju svojim podlim njuškicama tipa: "Vidi me kako sam sladak...jao jao...vodi me sad vani". Prije par dana sam vidio čovjeka kako voda malog bijelog psića obučenog u žuti džemperić i sa plavo-crvenim "tenama" na šapama. Bilo mi je žao čovjeka koji nije shvatio da se pas tako obukao samo da bi ga izmamio vani...nasjeo je na njegovu prljavu igru i nije bilo povratka...gledao me je pogledom koji moli za pomoć, a suza je na trenutak zasjala u njegovom oku... Okrenuo sam glavu, grlo mi se steglo od bola. Nisam mogao ništa uraditi...bilo je kasno...Samo sam još vidio kako nestaju iza ćoška... Koliko još ljudi mora izvesti svoje pse ranom zorom da bismo vidjeli istinu? Koliko još nenaspavanih i promrzlih ljudi mora proći pored nas da shvatimo da se to i nama može sutra dogoditi? Ne dozvolimo da završimo kao Jozef K. Dignimo svoj glas dok ne bude prekasno. I tog momenta sam odlučio: ŽIVOT ĆU POSVETITI BORBI ZA PRAVA LJUDI MALTRETIRANIH OD STRANE OKRUTNIH ŽIVOTINJA !!! Okrenuo sam glavu prema nebu, široko raširio ruke i zapjevao: "All we are saaaaaaaying is give peace a chanceeee..." :) |
02.01.2005., nedjelja
Kada dernek utihne... (ukratko)
E ovo je bio jedan dooobar dernek...dooobar! Dobro društvo, dobra muzika, dobra hrana, dobro piće...žene ne baš po mom ukusu(uglavnom zauzete :)) ), ali šta da se radi.. Zajebancija na nivou i to uglavnom sa ljudima koje prvi put vidim...ma extra! Da li ima iko od vas ko zna kako dobro zvuči "Supermen" uz harmoniku i gitaru? Kad se sve sabere, dernek je ispunio očekivanja, iako baš i nisam neki fan novogodišnjih proslava. Što bi rek'o moj prijatelj nakon što smo se svi probudili jutro poslije: "I šta sad? Evo prvi je januar...isto je k'o i juče. Mi slavili baš ko da će nam danas neko dati po 1000 eura..." Tako to nekako i ja vidim... Ono što je najbitnije u cijeloj ovoj novogodišnjoj situaciji je da sam ja dobio paket čokoladnih bananica (49 komada) i da sada planski kvarim stomak kombinacijom: Čips-čokoladne bananice-ruska salata-čips-čokoladne bananice-rusaka salata-čips... rizikujući da dobijem višak kilograma i da formiram "bojler" iako se još nisam oženio :)) LJUDI SRETNA VAM NOVA GODINA!!! ŽELIM VAM PUNO ZDRAVLJA, SREĆE, LJUBAVI, SEXA I PARA. NEKA VAM SE ŽELJE ISPUNE I SNOVI OSTVARE... |