sarajevski
28.12.2004., utorak
Rieliti šouowi
E ljudi moji jesu meni smiješni ovi rieliti šouowi. Pa mislim, stvaaaarno...kakvog ovo uopšte ima smisla? Nisam neki vrli gledalac televizijskog aparata, ali kad god i u koje god doba ga upalim, daje se neki rieliti šouw. Sve kontam da ću jednom vidjeti sam sebe kako sjedim i gledam TV, a kamere me snimaju iz četiri ugla. Čak i mene bude sramota kad upalim TV, a tamo se oni silni talenti pate i urlaju iz petnih žila(jel ima neko uopšte da živi na ovim prostorima a da nije konkurisao za talenta?)...kako je tek njima?. Pa zar je to nekome još zanimljivo? Ili onih nekoliko besposličara koje zatvaraju po kućama...šta, oni bi sad kao trebali biti zanmljivi i mi svi da padamo na glavu od uzbuđenja dok ih gledamo? Kažu da se svijet sastoji od dvije dobre ideje; sve ostalo su kopije. Tako je i sa ovim cirkusima. Neko je smislio daj šouw, zaradio pare na njemu, a sad ovi naši pokušavaju plagijatima ušićariti koji dinar. I prikazivaće ih sve dok ljudi u agoniji ne počnu izvršavati samoubistva ispred svojih TV-a. Zašto ne probaju recimao sa naša tri precjednika? Neka im stave kamere u predjedništvo pa će vidjeti kako će gledanost porasti. Svega bi tu bilo: i sexa, i nasilja, i podvala, i spletki, droge, alkohola... Scena gdje dvojica predsjednika, u crnim halterima i kožnim tangama, jašu trećeg obučenog u crvenkapicu bi obezbijedila neslućeni skok gledanosti. Pa zajednička tuširanja, igranje doktora...evo i ja tek sada vidim koliko potencijala naših predsjednika je ostalo neiskorišteno. Stvarno sam ja jedan televizijski genije!!! Haj zdravo! :) |
24.12.2004., petak
Maca
Na plažu smo došli jako "rano", negdje oko jedan sat, još uvijek pod uticajem sinoćnjeg alko-provoda. Jebote ni slutio nisam da ovdje ima takvog derneka. Jučer smo došli i još uvijek snimamo situaciju...more je u pitanju, nema žurbe. Naravno peškire smo stavili odmah pored bisera jadrana; dvije ležeče djevojke...jedna "nako", druga "woooow". Kao što bi i svaki drugi normalan muškarac uradio na mom mjestu, okrenuo sam se na stomak i odmah zaspao... :) Odnosno, pokušavao sam zaspati...mace su ležale i razgovarale...Podigao sam glavu: - Hej pa ove dvije do nas su iz Sarajeva! - Jel?! A odakle ti to znas? - Odakle znam...pa čuj kako pričaju..."ba", "fakat"...gdje se jos govori "ba" i "fakat"? Moj prijatelj je po prirodi prirodno odlučan:) tip i nije mu trebalo dva puta reći...provjerio je na licu mjesta. Ispostavilo se da sam u pravu, njih dvije su zaista iz Sarajeva. Nije da im je to bio plus, planirali smo naći neke "strankinje" po mogućnosti iz domaće zemlje, ali kad odes na more i ležiš na 658 stepeni, bude ti drago čuti sarajevski jezik (iako si samo 300 KM od Sarajeva). I tu je krenula priča, upoznavanje, odmjeravanje...znate ono da ako sputite bebu u vodu ona instinktivno zadrzi dah? E pa tako sam ja odmah instinktivno napao "wooow" macu...kako je bila dobra... Iz aviona se vidjelo da se radi o sexy-bitch maci. Da ne dužim puno, u roku od vrlo kratko sam sjedio pored mace na peškiru (prijatelja je istovremenuo napadao macu-drugaricu) i pokušavao joj se predstaviti kao najbolji, najdivniji, najpametniji i ostalo naj...znate već kako to ide. Ne bi ona bila prava sexy-bitch maca da me nije u sekundi provalila i odmah spomenula dečka u Sarajevu (#&$!&#$!), istovremeno me mazno gledajući pravo u oči. Prvi dan je prošao u razgovoru i mom stalnom napadanju. Sutra smo opet sreli mace na istom mjestu i opet se podjelili. Sexy-bitch maci to što ima dečka nije smetalo da me zamoli da je namažem uljem... Svaki trenutak sam iskoristio da joj dam doznanja da je želim, svaki trenutak je iskoristila da me izaziva....namigivanje, osmjesi...a zatim distanca. - A ti, imaš li ti djevojku? (Imas momka jel?! E sada ćemo se stvarno igrati...) - Da, i obje su iz Sarajeva...(lažem kao pas :) ) Samo na sekundu joj je osmijeh nestao sa usana. Nastavili smo sa igrom. Odlučio sam da udarim dirketno u glavu, pa šta bude: - Da li ti glumiš, ili stvarno ne primjećuješ koliko mi se sviđaš? - Primjećujem...ali ti bi da ti ja budem treća?Znaš šta, čak i da nemam momka ja nikada ne bih bila sa tobom!!! Te večeri smo se poljubili. Toliko sam želio njene usne da sam gotovo osjetio elektricitet u tom poljupcu. Uživao sam, ali zaista uživao u svakom momentu provedenom sa njom u tih nekoliko dana. Noć provedena na plaži, romantično veče uz svijeće i gitaru, ludi provod u diskoteci...sve smo to imali. I dalje je igrala igru vruće-hladno (pa ipak je sexy-bitch maca), ali je sada svaki put završavalo sa vruće ;). Ja sam joj to i dozvoljavao; znao sam da je moja samo tih nekoliko dana, a onda se vraća njemu. Bila je nevjerovatna...toliko mi se uvukla pod kožu, da sam poželio nešto više...da bude moja. Bila je neodlučna, on ili ja. Ja sam bio uporan. Što sam bio uporniji to je ona bila neodlučnija. Iznervirala me je njena neodlučnost: - Kakve si ti samo glumica! - Molim?! - Pa ovo...ništa ti i ne značim, zar ne? Sve si ovo uradila samo da bi sebi dokazala da si mačka...da se možeš igrati sa kim želiš... Gledala me je...i počela plakati. Samo se okrenula i otrčala... Nikada se više nismo sreli! Koji sam ja kreten... |
20.12.2004., ponedjeljak
Mace
O da, volim mace...volim mace više od čevapa i mora zajedno. Mogao bih za sebe reći da sam jedan od većih ljubitelja maca na svijetu. Mace su tako divne, tako nježne, slatke, mile, krasne...mace su vrelo života (nečast izuzetcima). Kao i elemente u svakoj drugoj oblasti, tako i mace možemo podijeliti u nekoliko kategorija. Zbog mnoštva navedenih kategorija i podkategorija, govoriću samo o onim koje mi se lično najviše dopadaju(iz raznih razloga :p )Na prvom mjestu su one nježne i tihe mace pored kojih svaki muškarac dobije zaštitiničke osjećaje. Takve mace treba grliti i grliti. Imaju obično jako lijepo lice i jako lijepe prste na rukama. Nježne su, nikada ne pričaju glasno i uvijek gledaju muškarca koji ima se sviđa, kao da će ga progutati očima. Meni se naročito sviđa ova vrsta maca u varijanti sa plavim ili zelenim okama. One osvajaju svojom jednostavnošću i nikada ih ne treba povrijediti. Ako se povrijede ove mace plaču i plaču i plaču...i onda pada kiša. I pored toga što mu mirne i tihe, ove mace znaju šta zaslužuju i obično se bore da to i dobiju. Nisu nimalo naivne (jedino što nisu svjesne svoje ljepote). Na drugom mjestu su nesigurne mace. One se mogu prepoznati po svojim drugaricama. Kada drugarica nađe mamka i ona nađe momka, kada drugarica ostavi momka i ona ostavi momka, kada drugarica ofarba kosu i ona ofarba kosu. Lako padaju pod uticaj muškarca, ali mi se čini da one to uglavnom rade svjesno. Lako ih je nasmijati, a nije ih teško ni zavesti. Plaču jedino ako ih neko uvjeri da ih je muškarac povrijedio. Treće mjesto pripada macama koje su sigurne u sebe...joj kako su te mace sigurne u sebe i kako im je lako izmaći tlo pod nogama (ovdje se misli figurativno, perverznjaci jedni). Dovoljno ju je samo odvesti u neki kafić u kojem nije bila i okružiti je njoj nepoznatim - momku poznatim ljudim. Sa ovim macama se mogu voditi pametni razgovori o svemu. Volim kada se sa macama mogu voditi pametni razgovorio svemu. Općenito, vrijeme provedeneno sa ovakvim macama je jako kvalitetno. Četvrto, ali ne i posljednje mjesto pripada sexy-bitch macama. Kakve su samo ovo mace ljudi moji. Ne znaju baš najbolje geografiju, ni istoriju, ni strani jezik, ni bilo šta, ali znaju oko muškaraca. Muškarce posmatraju kao igračke - odnose sa njima kao dio igre. Mogu na toj temi magistrirati i doktorirati za jedan dan, toliko im je bliska. Izgledaju jako, jako dobro i toga su više nego svjesne. Tačno znaju kada treba prekrstiti noge, a kada uputiti sexy pogled. Ima onih koje žele da budu sexy-bitch mace, ali ne znaju mjeru...te su samo patetične. Znam da će mnogi sad reći a zašto nisi spomenuo ove, pa zašto nisi one...meni su ove najdraže i tačka. Slijedeći post: More, sexy-bitch maca i sarajevski...kako smo se zavodili! (Jebote počeo sam ko oni ženski časopisi - moja ispovjest :) ) |
18.12.2004., subota
Te divne reklame
Možda sam ja malo glup i staromodan pa ne razumijem svu dubinu raklama koje se vrte na našim televizijma. I to mi je baš krivo. Ja recimo, seljober kakav jesam, u reklami "helooo..." za fantu vidim samo ljude koji podriguji, a ne neku ultra-cool-simpatičnu reklamu nakon čijeg prikazivanja bih trebao otići i smjesta kupiti bar karton fante. A meni ljudi koji podiguji, bilo na reklami, bilo u čevabdžinici, bilo u kafani, uopšte nisu mili i dragi. Kako se nešto može reklamirati podrigivanjem?! Ili ja nešto ne kontam tu, ili su ljudi koji rade marketing svi do jednog retardirani. Isto tako mi reklama u kojoj bi recimo neko odprdio "Always coca-cola" (a za koju, kako je krenulo, možemo očekivati da se pojavi) uopšte ne bi bila simpatična...govno kojim je na betonu ispisano "sprite" bi mi bilo još gore. Ali ko sam ja da govorim protiv tih marketinških stručnjaka, valjda oni znaju šta i kako treba reklamirati. Znam samo da fantu nisam kupio od pojave helooo reklame i da mi se previše gadi da bih je više ikada popio. Šteta je samo, što se televizijom ne može prenositi i miris, pa da prilikom emitovanja ove reklame ne možemo osjetiti i miris luka, ili suđuke iz podrigivačeve utrobe. S tim bi efekat bio još potpuniji. |
14.12.2004., utorak
Jesam ja vas lijepo upozorio?
Eto, pa recite...http://sarajevski.blogger.ba/ |
12.12.2004., nedjelja
Sarajevski, 3,14čko jedna...
Mjesto radnje disko klub, svira narodnjake...ma ne, mjesto radnje jedna sarajevska kafana pod nazivom Central. Nisu narodnjaci već neki dum-dum štatijaznam. Stojimo u masi my friend i ja. Gužvancija, jedno obično subotnje veče...mnogo lijepih djevojaka, i ružnih muškaraca... Ima se sta pogledati, pokoji slatki pogled se uhvati, negdje gola nogica bljesne, negdje dekolte... Atmosfera po mom ukusu, odavno se nisam ismijao kao to veće, stvarno smo imali dobrih provala...I onda ulazi ona...jedna plava maca, u farmerkama i do grla zakopčana, ali jebote...blješti. Ne nakitom, ne šminkom, već ljepotom. Ima onaj fol kojio kaže "toliko je lijepa da čovjeku zastane dah". E taj fol uopšte nije neka izmišljotina ili pretjerivanje, od ove mace zaista zastaje dah. I dolazi, i sa jaranicom staje metar od nas. Pričaju, ne bendaju nikoga oko sebe... Friend: Sarajevki, idi pitaj je jel ona anđeo... Sarajevski: Šta se tu ima pitati...nisi slijep... I tu sam shvatio da sam 3,14čka...dobio sam onaj odvratni strah koji imaju muškarci kada je lijepa djevojka u pitanju. Ono zbog čega mi se puno takvih djevojaka žalilo kako ne mogu naći momka jer im niko ne prilazi. Inače ja nemam takav osjećaj, ali ovo... Da se razumijemo, nisam ja njoj ni mislio prići, ali znam da ne bih to smio uraditi čak i da sam želio...ili bih možda u najboljem slučaju prišao i stajao sa glupim kezom, sve dok ne bi shvatila da sam retardiran :)) I onda smo se počeli zajebavati na naš račun i smišljati "dobre" fraze za prilazak, tipa "Mala, ti si stvarno subotom jedna dobra 3,14čka..." "Mala, da si samo malo ružnija prišao bih ti, ali ovako, nemaš šanse..." Znam da bi je ovo oborilo sa nogu, i da bi morala popustiti pred ovako šarmantnim izjavama, ali je ona nezahvalno odlučila da ode... Do dugo u noć smo stajali i mahali za njom, dok su nam se suze slijevale niz obraze. Prošlo je toliko vremena(skoro 24 sata), a ja je više nikada nisam sreo...ko zna gdje je, i sa kim je sada... Zelio bih samo znati da li me se bar ponekad sjeti... :p |
10.12.2004., petak
O jeeeeeeee...
Prije dva dana Sarajevo je još jednom potvrdilo da nimalo ne zaostaje za najvećim svjetskim gradovima kada je kriminal u pitanju. Ustvari, po tom pitanju Sarajevo ne zaostaje ni za manjim gradovima, ni selima, ni mjestima. Šteta je prva što ne postoji neko takmičenje u kriminalu na svjetkom ili evropskom nivou, jer bi to bila jedina disciplina u kojoj bi se mi mogli kvalifikovati za završnicu takmičenja. Vjerovatno bismo bili među prva tri nosioca.Dakle, u srijedu je u Sarajevu kidnapovan sin jednog našeg fudbalera...bivšeg fudbalera, reprezentativca. Za dječakov život otmičari su tražili milion eura. Jebote...milion eura...ako ništa drugo, bar možemo parirati Kolumbiji... I to kidnapovanje ne samo da predstavlja čin koji normalan čovjek ne može da shvati...pošalješ dijete u školu i ne možeš biti siguran da li će se živo vratiti, to kidnapovanje je u sebi sadržavalo nešto puno, puno gore. Moglo se pretvoriti u prvu dominu kojom se obara nepregledan niz domina, a svaka u sebi sadrži po jednu otimicu... Laka zarada, a šta naš narod više voli nego laku zaradu? Ali... Danas u poslijepodnevnim satima policija je oslobodila dječaka!!! Zvuči nevjerovatno, ali naša policija je zaista uspjela izvršiti uspješnu i efikasnu akciju i tako, bar jednom, dokazati da mogu i više od vođenja pukog zapisničkog posla...kada je sve gotovo. Dječak je živ i zdrav vraćen roditeljima, govna su pohapšeni, neka su u bjekstvu, a jedno je teže povrijeđeno. Za svaku pohvalu, mada da sam se ja pitao završilo bi ovako: Dječak je živ i zdrav vraćen roditeljima, a nakon toga su otmičari poubijani drvanim palicama na licu mjesta. Sve čestitke policiji koja je izvršila upad...svaka čast momci, pokazali ste da ste heroji, zaslužili ste priznanja. Nadam se samo da umjesto momaka, koji su zaista zaslužni što se sve tako završilo, nećemo u narednim danima po televiziji gledati razne ministre i načelnike MUP-a kako pokušavaju da se kite njihovim perjem. Jos jednom: SVAKA ČAST MOMCI !!! |
07.12.2004., utorak
ATAK!
Upravo sam bio napisao jedan skandalozno-provokativno-razotkrivačkomisterijski-nevjerovatnodobri post koji je svojim sadržajem trebao uzdrmati domaću i svjetsku javnost, izazvati pad na koljena najvećih sila novog poretka, zaustaviti ratove, glad u Africi, čak dati naučnicima osnovne postavke formule lijeka protiv nekih neizlječivih bolesti. Ko je ubio Kenedija? Koja je prava istina Roswellove doline? Gdje se nalazi Elvis? Da li je Vesnica Pisarevičić snimila pornić sa delfinom? Sve je to pisalo u mom postu... I onda?Onda je uslijedio udar!!! Strujni udar!!! Nestalo je stuje...odmah mi je pao mrak na oči. Unutrašnji neprijatelj podržan domaćim izdajnicima i petom kolonom je podmetnuo kvar, nasrnuli su na ono što je najsvetije i najmilije jednom dobrom i poštenom blogeru. Izbrisali su mu post na mjestu na kojem su njegovi djedovi pisali postove i gdje se pisanje prenosilo sa oca na koljeno...bez imalo srama su udarili na blogovske tekovine. Ali ono što me ne ubije, ojača me...sad sam još jači i spremniji za njih. Ožiljci koji su se u mome srcu uklesali za vrijeme minulog nestanka struje, učinili su me čvršćim i odlučnijim. Zbog toga stisnute šake...ne, stisnute pesnice poručujem ovim probisvjetima da mi ne mogu ništa i da ću biti još uporniji u pisanji postova. Organizovaću mirne i nemirne proteste, narod će izaći na ulice, štrajkovaće se glađu, zapaliću pola litra benzina pred američkom ambasadom, ali ćemo na kraju biti slobodni. Sunce pobjede će zasijati i na našem nebu... "IMAM VIZIJU SVIJETA U KOJEM ĆE SVI BLOGERI MOĆI ZAJEDNO I U MIRU PISATI SVOJE POSTOVE, BEZ OBZIRA NA DIZAJN BLOGA..." |
04.12.2004., subota
Ljubav
Sjedio sam u trolejbusu i gledao je ne mogavši da skinem pogleda sa nje...ona je uzvraćala pokojim snenim pogledom. Možda je bilo glupo da tako buljim u nju ali si nisam mogao pomoći, baš kao što si nisam mogao pomoći da ne izađem za njom iz trolejbusa i pitam je da se upoznamo...Dva dana poslije smo ponovo izašli, bio je to naš drugi izlazak nakon upoznavanja. Krenuli smo kući, ona je u ruci nosila tešku kesu..."Daj ja ću je ponijeti" - krenuo sam rukom da uzmem kesu. Ona ju je prebacila u drugu ruku - "Neka, mogu ja..." Umjesto kese uhvatio sam njenu ruku...prvi put smo se poljubili. Imala je najslađe usnice koje sam do tada probao... Dani su prolazili kao sati, sati kao sekunde...imala je toliko toga da mi kaže, imao sam toliko toga da joj ispričam. Mogao sam samo da sjedim i da je gledam u tišini. Bila je vila, bila je sve što sam ikada tražio u jednoj ženi. Još se sjećam trenutka kada je prvi put rekla da me voli...volio sam i ja nju, iskreno i jednostavno... Volio sam je jer je znala da radi sve male slatke stvari od kojih sam se topio, znala je da me ljubi u obraz kao pčelica, znala je da se sakrije na mom ramenu koje je bilo samo za nju napravljeno, znala je najljepše da trči na kiši, znala je da me zagrli tako nježno i mekano... Volio sam je zbog malog bena na nosiću. zbog najslađih pjegica koje je imala na stomaku, zbog nožnih prstića koji su se uvijek sakrivali kad ih pogledam, zbog njenog pitanja zašto je volim... Volio sam je zbog neba i zvijezda, zbog dana i noći, zbog mjeseca... Imali smo sve, znali smo biti i inježni i romantični, i pohotni i divlji. Za razliku od ostalih parova znali smo se dobro provoditi, imali smo zajedničke prijetelje i svoj svijet koji smo izgradili. Naravno da smo imali našu pjesmu: "Da li si sanjala" od Galije. Vjerovali smo jedno drugom, ono malo ljubomore je bilo da bi nam veza bila slađa. Smislili smo i imena našoj djeci koju smo planirali imati jednog dana... Više ni ne znam kada i zašto smo počeli da se udaljavamo i kada smo počeli da se svađamo. Primjetio sam da sve češće hodam pored nje, kao da mi nije djevojka, i da sve manje razgovaramo...u jednom trenutku sam čak mislio i da sam prestao da je volim. Nakon jedne svađa i tri godine veze smo prestali da se viđamo...i da se čujemo na telefon. Dani su prolazili, a mi smo i dalje bili razdvojeni. Proslo je već mjesec dana...morao sam je nazvati. Plačnim glasom mi je rekla da nije mogla više da izdrži i da je sinoć izlazila sa drugim da bi prestala misliti na mene. Telefon mi je ispao iz ruke... Mislim da sam tih dana popio hektolitre alkohola, ništa više nije postojalo za mene, samo naše slike i uspomene..cijeli svijet se srušio...kao "gradovi od peska"....shvatio sam da je volim najviša, ali najviše, na svijetu... Prošlo je više od dvije godine od tada, ponekad se sretnemo, nekad čak i izađemo na kafu. I još uvijek žalim...žalim što je nisam držao za ruku svaku sekundu naše veze, što je nisam zagrlio kad god sam hodao pored nje, što je nisam ljubio kad god je bila kraj mene... I priznajem...jednim dijelom srca je još uvijek volim... |
01.12.2004., srijeda
Zima Vs. Ljeto
Već sam se ranije izjasnio kao visokokvalifikovani mrzilac zime, te ogromne bijele napasti koja se nadvila nad nama. Kako uopšte neko može da voli zimu? Zimske radosti...pih. Hajd mi neko objasni sta je toliko radosno u tome sto ujutru dok očistim auto ne mogu više da mrdnem smrznutim prstima, što je zrak toliko zagađen da mogu rezati kockice smoga, što moram da pazim da ne padnem na onom glupom ledu i ne polomim ruku, nogu i ostale koske, što moram da pazim da mi na glavu ne padne ledenica sa kakve zgradurine, što moram nositi po dva džempera a onda padati u nesvijest od vrućine kad uđem u kafić, što nigdje ne mogu vidjeti ženu sa istaknutim anatomskim karakteristikama... Šta je tu radosno? Šta? Po meni su to više zimske žalosti.Kaže priijatelj da jedva čeka da ode na planinu skijati...pa ne mogu vjerovati. Evo, neka mi kaže kako njemu može biti bolje na planini, u toj zimi, sa vukovima i uspavanim medvjedima, nego meni u toplom krevetu, pod jorganom, sa pola kile čipsa i dobrim filmom na videu. Možda bih mogao ovo poslijednje predložiti kao novu sportsku disciplinu na zimskoj olimpijadi...evo ja ću odmah biti predsjednik zimsko - izležavačkog saveza BiH. Još koliko sutra ću tražiti od države da me pošalje na pripreme u neko francusko zimovalište kako bih ze mogao fizički psihički pripremiti za ta naporna takmičenja. U slučaju da ne osvojim zlato na olimpijadi, sazvaću konferenciju za štampu i kukati kako nisam dobio dovoljnu podršku(u eurima) od države... A kad samo pomislim na ljeto... dugi dani, ispijanje kafa po ljetnim baštama, odlazak na more, na jezero, lagana garderoba, polugole žene na ulicama...ljeti čak i ptice mogu čuti kad ujutru ustanem, a ko čuje ptice zimi? Leti je nekako sve drugačije...zimi je sve mrtvo i sivo. Zato TRAŽIM da se ukine zima i da raspored godišnjih doba bude slijedeći: proljeće - ljeto - jesen - ljeto - proljeće...ukoliko se mojim zahtijevima ne udovolji do petka, ima da se u petak naveče napijem u nekoj sarajevskoj kafani! Nikakvi pregovori ne dolaze u obzir... |