četvrtak, 27.07.2017.

Uspjeti u poslu

Uspio si u poslu, kažu, a ti još radiš :-) Ovo vam možda bude i ružni post o razbijanju očekivanja :-)!

Moje viđenje "uspjeha" u poslu se prilično razlikuje od onoga što većina ljudi koji se ne bave poduzetništvom zamišlja. Ljudi te vide u novinama, par manjih članaka (ništa veliko, kao što ni ova mala radionica sapuna nije velika) ali njima to izgleda kao uspjeh. Jer čim si izašao u novine, to mora biti uspjeh sam po sebi. Na stranu što znam desetak opegeova koji redovito izlaze u novine kao uspješne priče a ljudi jedva sklapaju kraj s krajem. Na stranu što mediji uvijek prenapuhuju "uspjeh" i traže "pozitivne priče" te izbace iz tih priča sve što im izgleda dosadno kao po zdravlje opasan i težak rad, bezbrojna administracija, živci pred pucanjem, sasvim obični prihodi...
Na stranu što ljudi u uspjehu vide samo onaj dio sante leda iznad vode a to je najčešće nekakvo društveno priznanje ili imovina, dok puno veći dio te sante koja se nalazi ispod vode neće vidjeti a to je ono krv, znoj i suze (četvrti najgori jahač bi bila domaća administracija).
Ono što mi je posebno nejasno u svim tim brzinskim doživljajima o uspjehu je dovršenost koja me odmah podsjeti na happy end bajke o Pepeljugi. Jer čim se udaša automatski imaš sretan brak i to je to, sad si uspjela, postigla sve i nema više mjesta omaški. A avantura braka, to svi sa brakom znaju, nakon početka zajedničkog života tek zapravo počinje, treba se navikavati na sve navike onog drugog, razvijati razumijevanje, dolaze djeca, plaću, treba ih odgajat, stari se i ludiš. Ista stvar je s poslom. Možda jesi uspio baviti se onim što voliš, što je već ogroman uspjeh sam po sebi. Možda si i uspio da od toga platiš sve račune, što je u našoj državi ravno čudu. ALI TI MORAŠ USPIJEVATI SVAKI DAN IZNOVA. Privatno poduzetništvo (na Balkanu pogotovo) te tjera na svakakve akrobacije. Moraš teško raditi u proizvodnji, učiti od boljih i drugih, iz stručne literature, paziti na administraciju, marketing, birokraciju, nabavu, prodaju, naplatu, truditi se oko novih stvari, organizirat svoj dan vrhunski da stigneš i pit suplemente i jest zdravo da uspiješ to sve isa poslom i odradit, inače posao propada. A ni sav trud nije garancija da ćeš opstati. Znači kategorija POSLOVNI USPJEH spada u kategoriju zdrave prehrane i treninga. Svakodnevno treniranje i konstantna zdrava prehrana!!! Nema zabušavanja, nema završenosti. Nakon svega, pitanje je koliko se to isplati. Voditi posao samo financijskih razloga radi ako nemaš dublju motivaciju je vrlo teško na duge staze, ali to je već druga priča.

Natjecateljski duh
Natjecateljski duh je uglavnom super stvar. Ja sam uvijek bila sklona tome da dokažem da mogu bolje od onoga što mi kažu da mogu. I ta me ludavica natjecanja pratila većinu života. Naravno da je dobro htjeti biti bolji u onome u čemu želiš dati sve od sebe. Ali znalo se dogodit da me nekakav kompleks ili dišpet naveo da se natječem u kategorijama u kojima nisam htjela biti ili da sam čak pobrkala cijeli sport. Tako ponekad prijatelji žele najbolje pa predlažu; "Vidi onu firmu, koliko ima kooperanata, zašto ti ne bi tako"; "Vidi one proizvode, baš su cool, zašto ih ti ne bi proizvodila"; "Oni imaju deset zaposlenih, zašto se ti ne bi malo proširila, znamo da možeš"... I da sam desetak godina mlađa, vjerovatno bi me smetalo što to sve nemam pa bih se bržebolje dala u borbu da imam. Ali sad imam pinku više mudrosti da znam što želim. A trenutno ne želim desetak zaposlenih, jer desetak zaposlenih treba desetak plaća. Slučaj je htio da imam nekakvu savjest, i zato bih morala čvrsto, čvrsto zapet za posao da budem sigurna da će oni te plaće dobit i onda zbogom mirni snovi, zbogom moje more, zbogom Biokovo moje! Otkad sam shvatila što znači "uspjeh", skoro sasvim me napustila zavist prema svim ljudima, jer znam da iza svega čemu se divim stoji nešto što možda i ne želim. Naučila sam da se koji put više isplati diviti konkurenciji nego je pokušavati pobijediti!

Kako uspjeti
Često čujem i to, tebi je USPJELO da radiš to što si htjela, a nisi se tome nadala. K**** nisam! Ne samo nadala, nego planirala i odradila! To da ćeš u nečemu biti izvrstan čekajući priliku života a pri tom radeći kao uhljeb negdje drugdje, to zaboravi. .



Samo trud, energija, novac i vrijeme uloženi u nešto se vraćaju. Nema prilike koja dolazi sama. Ne možeš sjedit jednom guzom na dvije stolice. Zato ako nešto želite raditi, nakon što pomno isplanirate, pregledate brojke deset puta pa zaključite da ima smisla, start s tim odmah!! Svako odugovlačenje je gubitak novca i energije. Pokušavanje izbjegavanja mogućih grešaka odlaganjem početka posla vodi samo tome da gubiš na vremenu koje bi donijelo nekakvu zaradu. Vrijeme radi i na reklami, sakupljanju klijenata. Dok ne radiš ne možeš ni ulagat u samopromociju, koja dosta doprinosti vrijednosti firme al nije toliko vidljiva imovina. Greške će se uvijek događati, ali ako su to neke normalne greške, više se isplati odraditi ih odmah nego kasnije. Zato treba ostaviti te štetne strahove od grešaka i jednostavno početi!

Reklamiranje
Kako sam se jako dugo bavila poslovima vezanim za prodaju i reklame, često bi mi se neke žene požalile da one nemaju tako dobru "prođu" jer nemaju lijepo lice pa da ih zato manje primjećuju. Muškarci su se uglavnom žalili da slabo prodaju jer nisu žene. Naravno da je lijepo lice plus u nekakvom primamljivanju ali uistinu, prodaja i/ili reklama bilo čega je puno više od toga. Ta skuža sa lijepim licem je zapravo opravdanje za loš vlastiti marketing, za nedostatak komunikacije i svašta nešto.
Nikola Tesla je stajao u kavezu dok se oko njega praznila energija kako bi privukao pozornost i nešto zaradio. Isaac Newton je sam pustio u javnost pomno smišljenu priču o jabuci (jer je godinama proučavao Bibliju i zaključio da je to super marketinška knjiga). Zato bi bilo prilično smješno i uobraženo pomisliti da je samopromocija ispod nečijeg nivoa. Radije si priznajte da niste u stanju smisliti dobru promociju jer vam se ne da. I to je u redu. Ali za "uspjeh" u poslu je itekako potrebna promocija. A reklamiranje je posao ko i svaki drugi, veliki trud i mrva pameti.


Update: Moji duhoviti osvrti na poduzetničke muke nastali u fori: humorom protiv očaja, ko se oće nasmijat neka malo duže čita:

**Heroj sapunske administracije***
Dvi godine san vadila papire za sapune. Više papira za administraciju je u me potrošeno nego wc papira. Za radit sapune triba ti šezdesetak dozvola i atesta, između ostaloga atest gromobrana (ne zajebajen se, ne znan zašto ljudi uvik kad spomenen gromobran misle da je zajebancija)
Enivej, ja i muž dođemo na zadnji šalter, zadnji zadnji, iman stav i držanje ko da san dopješačila u Santiago nakon ciloga Camina od nekih 800 kilometara. I osjećan se ko glavni hodočasnik jer muž je tu više rečemo pratnja. Svi znaju da san JA obijač šaltera u familiji i šire. Ja puščan na razglas isprid ministarstva Thunderstruck kad mi traže gromobran. Ja plaćen, vrištin, mašen bengalkama i torcidinin šalovima, palicama, busan se u prsa di san bila devesprve i zapivan bason A di ste vi bili, devesprve, koji put ako procijenin da šalteraš sasma zalipija za šalter onda i čestrstosme. Glumin Avu Karabatić, glumin ženu manje poznatih generala, glumin trudnicu, iman trudove, pukne mi i vodenjak, glumin da iman koleru, sifilis, sidu, ne triban glumit da iman tikove i da san pukla od administracije, to me ponese, a znan povest i dicu...
"Evo svi papiri, triba od vas još samo potvrda o djelatnosti, pis of kejk, jel da da je sve slatko i smišno, vidite kako san lipo dizajnirala ovo upustvo za oprat ruke, a iman duplu sliju od vatrogasnoga aparata, oćete da van je poklonin mukte? Inače iman veliku vjeru u vas" kažen ja. Kaže žena: "Ja se u to da van napišen tu potvrdu da van buden iskrena ni najmanje ne razumin. Kolega to radi, on je sad u Zagrebu pa je na godišnjen, pa je opet u Zagrebu pa je opet na godišnjen. Četiri tjedna! I to minimalno, ako ih ne zagubimo što se nikad ne dogodi, i ako svi budemo zdravi i od volje što je skoro uvik! Zato se ne tribate bojat, zapravo san tila reć maksimalno 4 tjedna."
"Ako bi vi mogli meni dat taj papir danas, ako radin bez papira inspektri će me ujitit da san bez papira, pa dici neću mot kupit simbiotički paratrimpleks za vensku doregulaciju, dočim ako odma počmen radit, izaću u novine ka svijetli primjer iz vaše branše, pozitivna poduzetnička priča a vi ćete imat moralnu satisfakciju da ste napravili dobro djelo i spomeniću vas u novine. Šta kažete a?"
Muž biži ća iz ureda. Zahvaćam ga u zadnji tren.
"Da se ja uduplan, i mi svi ovdi da se uduplamo, nećemo moć to napravit, nisan od prošle godine bila na godišnjen, iman i ja pravo na godišnji, i kolega ima, a ima tri tisuće zahtjeva prije vas koji su uredno predani i imaju sve uredne papire, a vama NISU uredni svi papiri."
"Sukrsta ti! Da nisu uredni! Ja prošla papirnu Ilijadu i Odiseju, a VI da nisu uredni? Mogli ste me pljunit a ne mi to reć. Ja iman najurednije papire u ovome gradu, znan to, i vi ćete uvidit nakon moje kraće (ku* kraće, zna i ona koliko je to papira) prezentacije. Danas je moj dan, dan kada dobivan potvrdu, dan kada vičen pučanstvu: Iman potvrdu!! Neiđem nigdi dok ne dobijen papir. Zapravo ovde san do daljnjega da van pomognem da mi date potvrdu. Kako Van mogu pomoć?!"
"Evo ova odi potvrda porezne da ste porezni obaveznik. Tu piše da plaćate porez, a meni triba jasno di stoji rečenica da ste obaveznik a ne koliko ste poreza platili. Ka ću ja na kavu a nekmoli godišnji dok se ovako ponaosob objašnjavan?"
"Suosjećan najdublje sa vašin godišnjin. Tu san da van pomognem. iđen ja do porezne, dajte mi točno šta mi tribaju napisat (napismeno, nećem se ja lako zajebat) vi tu pričekajte s mužen, on će bacit oko da ne utečete u drugu dimenziju i doniće kavu." Muža zapravo ne smin pustit da pobigne ali poštoje posta katatoničan, oliti preživa u standby modu pa niti ne kuži da sad dok me nema može uteć. Vadin kavu iz termosice iz supersaka. Trčin do porezne. Na poreznoj izdiktirajen rečenice, zena me vec dobro zna vadin taksene iz supersaka, trčin nazad. Muž brzo ozdravi kad mu ubrizgan adrenalinsku a dotična i dalje blesi u prazno. Budi se tek kad zaviknem Sanitarni cvor (jer poznato je i slabijin igracima od mene da se sva administracija u nas najvise lozi na sanitarne) izdaje potvrdu nabrzinu, i gura nas vanka. Muz joj nije lega kako triba. Iako je uglavnom spava.
I unda kažu da muž nije korisan kad obivaš šaltere.



***Velika sapunska istina ili kako radit sapune u HR***

Teško! Nije da svaki portun nema svoga sapunjara, nego ako ćeš legalno, naj*** si! Dok vodin bitku sa teškom artiljerijom, pardon administracijom, pitam se šta je to šta me drži da i dalje glumin poduzetnika u Hrvatskoj. Dok pokušavan dat odgovor, koji još nisam smislila, pokušat ću van dočarat kako to sve skupa u stvarnosti sa izradom sapuna izgleda.
Izašlo je o mojoj poduzetničkoj priči tri članka u novinama sveskupa, a možda ste neki i pročitali kako tamo neka bajna djeva mlađahna izleda miša sapun na padinama Biokova u zalasku sunca. To nije zato šta san ja samo to prikazala, nego su novinari izbacili sve ružne i teške stvari koje sam napisala o poslu. Na kraju naša priča uvijek ispadne jedna lijepa poduzetnička priča. Meni naprimjer uvik bude toplo oko srca kad vidin pozitivnu poduzetničku priču, ka kad vidin dimnjačara, pa zamišljan kako ta neka ludilo poduzetnica živi u nekom dvorcu sa petnaest posluge, da vidin kako jon je uspilo da joj četvero dice kuva ručak, sprema kuću i idu u školu bez ucjena i i još joj dica, pazimolinte, sređuju web te nikad ne vise na internetu besposleno, pomažu u proizvodnji, uvezuju sapune i još se smiju dok to rade na ovoj slici, asti ovi su mi poznati, to su moja dica kad su za lovu za akvapark pozirali onomad, i onda svatin da san ja ta pozitivna poduzetnička priča..
pa me obuze tuga kad svatim da zapravo ne postoji pozitivna poduzetnička priča...
To ti je kao ono kad vidiš sliku princeze Sisi austrougarske carice sa dugom dugom njegovanom kosom i misliš se "poala brale koja kosa blage jon se" a ono ženi kimča stradava od kose, pola dana pere, pola pegla kosu, a onda kad je friška baci je priko konopa i sidne kraj toga konopa jer ne može se micat od težine, a i kosa joj je samo do kolina da je baren do kafića. I još je morala bit zatvorena u palači šta ju je nagnalo da postane feministica prije feminizma tj išla se izborit za pravo da šeta okolo i da jaše konja i da tu i tamo odgaja dicu, al opet nije skratila kosu. Kad se ovakva priča krije iza prave kose, kakva li se tek krije iza fotošopirane?
Tako i sa sapunima.
Imala san i ja gustu i dugu kosu, ne ka Sisi baš ako ćemo iskreno, ali san kičmu ubila tek sapunima. Ka šta je Sisi veživala korzet tako ja zalipin Šancova. Sapuni su van gori za kičmu od otežalih sisa, od debeljuškastoga diteta, od duge kose a još i niste princeza.
Natrijeva lužina. Pitaju me može li se sapun napraviti bez nje. Iman li tečaj tj. recept za sapune bez lužine. Iman tri a ja mišan lužinu jer san mazohista. Nije lipo se s njon blisko družit, dobro ju je imat blizu ako zatriba za nevjerna muža, a uz mjere opreza nemože ti ništa; ali zato tu je država. Sa šancon i natrijevon još nekako sa državon nikako. Uglavnom, mi od svih država u Europi moramo izvadit najviše atesta i papira i potvrda i tečajeva za ovi posal radit. Provjereno ka. Moramo imat visoku stručnu spremu jer bez toga ne smiš mišat sodu. U Francuskoj ne moraju imat spremu. Moraš znat oprat ruke i bit psihički zdrav nakon šta si bacija novce na ventilaciju od 12000 kn i inox-lavandin, atest struje, vode, gromobrana, ventilacije, vage, vatrogasnoga aparata, prostor ti mora bit lipši nego Sisina soba, i tako dalje.
Meni su se nakon rečenih 12000 kuna uloženih u ventilaciju tresle i ruke i noge i živci i ne da nisan uspila oprat ruke u predviđenom vrimenu nego san još i poštrapala inspektoricu koja mi je tribala dat dozvolu, pa nije namjerno tila dat, nego da opet peren i to sa antibakterijskin sapunon, i imala je štopericu, a ja se puno bojin ciklona i sulfata u antibakterijskin sapunima, zato i radin prirodne sapune.
Osin zdravih živaca, to još zaglumiš, zahtjeva se i oveće ulaganje a to nemoš zaglumit, pa se pitaš jel bolje bilo peć kukuruz i lovat se sa komunalnim po plaži, jer je to uvelike zdravije i za kičmu i za živce, ili ako si malo jači možeš i ležaljke. Ali to nije sve, administracija tek tu počinje jer moraš sve upisivat i ispravljat a država tek onda više uzima tebi nego ti možeš njoj.
Uglavnom me činjenica da me zovu u neki poslovni list za poduzetničku priču uvik natira na suze jer me vata zaključak (ko li mi je da te zaključke) da ako san ja neki k od poduzetnika, kakvi su tek drugi. Pa se upitan jesu li svi drugi uzombirani, pa se sitin da nisu svi jer znan neke i kojima nije uzelo apratmane. Pošto neman apartman, neminovno dođen do pitanja, "šta još radin ovde?" a brzo i do slijedećeg; "od čega ću kupit smirujuće tablete jer ih više ne daju na recept?".
Iako volin radit sapune... najvolin ulivat boje ulivo udesno, štrapat okolo bojama, pićit po sapunu bojama odozgara sa slamkon, žlicon privrćat... sve stvari šta vidin prilagođavat u alat za bojanje, bušilica, brusilica, karburator, sve to ima smisla odjednom... staru cijev vadim iz konetejnera pa prilagođavam u novu, al osjećam se ko da imam misiju neku jer ja radin sapun dok drugi samo bulje u sapunice i tako nisam obični klošar... ostatke kave, duvana, vina i pive obožajen stavit u sapun pa dat sapun prijama ili kad iden u likara pa kažem to ti je sa sapun sa proteinima, mineralima, anticelulitni pa se osjećam ko da sam spasila planet pametnom reciklažon i još san uništila pardon reciklirala onu frankovu kavu šta 10 godina kruži po familiji, napokon je platila... a kad uspijen napravit sapun sa više od 4 boje a da lipo i skladno izgleda, osjećan se ko Mone i Mane zajedno ili samo mona ali sa umjetničkom crtom!!! To je ka strast, i nema veze sa poslon, jer posal je 5% bojanja, a ostatak fizički rad, prodaja, nabava, marketing, administracija, komercijala, živci i to.
Enivej, sitila san se da triban dat odgovor zašto još radin sapune. Zato šta tip šta prodaje kukuruze mora znat brzo i vješto vozat biciklu i na bicikli uteć komunalnome, a ja ne znan vozit biciklu, uvik padnen ili još gore, udren u koga. Eto!











Oznake: sapun, kako, napraviti, sapuni, posao

- 18:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 12.05.2015.

Uobičajeni postupci izrade krutih sapuna

Domaći sapuni se mogu raditi na različite načine, a o načinu na koji radite sapun će ovisiti i kvaliteta i namjena sapuna. Evo postupaka kojima se možete poslužiti za napraviti domaći sapun kod kuće. Najviše volim raditi hladne sapune, jer oni se mogu oslikavati različitim metodama što svaka kreativna osoba obožava a mogu postizati i različite efekte na koži.

 photo 23c0c8c5-d3b4-4980-be9b-976a2b1a68ca_zpsyspack9d.jpg

Sapun se obično dobiva postupkom saponifikacije između kiseline (mast, ulje) i lužine. Svaka masnoća treba određenu količinu lužine da bi se dobio sapun. Sapuni sa viškom ulja imaju više ulja nego je potrebno da bi nastala potpuna saponifikacija. To su tzv. premašćeni sapuni, a višak ulja tj. manjak sode se u sapunskim kalkulatorima naziva superfat (višak ulja) ili discount (manjak sode) (što je više-manje ista stvar, iako ima fora da je superfat dodavanje ulja nakon postignute početne saponifikacije ali o tome neću sad).


Hladni postupak izrade sapuna

Ovako dobiveni sapuni se ne kuhaju, ulje i soda se miješaju na hladno. Početna saponifikacija se dobiva mehanički, uglavnom miješanjem štapnim mikserom. Nakon što je postignuta saponifikacija (trag), sapun se izlijeva u kalup. Nakon jednog dana (ili više dana, ovisno o nizu faktora), sapun se vadi iz kalupa i ostavlja da sazrijeva minimalno četiri tjedna (idealno šest tjedana a z a neke sapune i više). Glicerin ostaje u sapunu kao prirodni produkt saponifikacije. Taj glicerin također njeguje kožu za razliku od konvecionalnih sapuna kod kojih se glicerin odvaja. Hladni sapuni su uglavnom premašćeni sapuni jer je nemoguće van laboratorijskih uvjeta izračunati točan saponifikacijski faktor ulja. Ovakav sapun je najbolji za pranje tijela, ponekad čak i lica. Šteta je s njime prati ruke, a teško rublje.
*Hladni sapuni su nastali za vrijeme kolonizacije Amerike. Nemaju korijene u našoj tradiciji.

Topli postupak izrade sapuna

Nakon što se ulje i soda pomiješaju kao i kod hladnog postupka, sapun se grije i miješa u double boileru, tj. banjamariji (lonac u loncu s vodom) na cca 70 stupnjeva.
To je također postupak u kojem se preporuča premaščivanje. Sapun je gotov nakon cca dva sata, spreman za izlijevanje u kalup, te se već sutradan može koristiti za pranje tijela. Razlika između toplog i hladnog postupka je što u prvome postupku eterična ulja reagiraju sa sodom, ali se zbog nižih temperatura (neosapunjiva) svojstva baznih ulja bolje sačuvaju. U toplome postupku eterična ulja se dolijevaju u već gotov sapun pa ne reagiraju s lužinom i time miris eteričnih ulja ostaje duže.

Kuhanje sapuna ili metoda naših baka
Naše bake su kuhale sapun. Otprilike bi u lonac sa 10 l vode, 1 kg soli, 1 kg natrijeve lužine stavili 5 litara „murge“(talog maslinovog ulja) ili bilo koje druge masti ili ulja, uglavnom otpadnoga ulja. Tako su na kipućoj vodi miješale bez prestanka tri sata i više, dok se potpuno ne bi odvojio glicerin od sapuna, a sapun bio saponificiran bez viška lužine ili ulja. Ovakav sapun je idealan za pranje veša. Zato se ovdje koriste ulja i masti kojima je istekao rok trajanja, slobodne kiseline iz takvih ulja se i bolje saponificiraju te su i pogodnije za pranje nečistoće kao što je prljav veš. Ulja kojima je istekao rok trajanja se nikako ne smiju koristiti kod hladnog sapuna, jer bi se brzo pokvario zbog spomenutog premašćivanja, tj. viška ulja. Zato je sapun od loja ili svinjske masti po mom iskustvu dobar za izradu ovom metodom, ali se pokazalo da se loj ili mast životinjskog porijekla brzo kvari ako je na zraku ili višim temperaturama. Kod metode hladnim postupkom je nemoguće odrediti precizno točan saponifikacijski faktor ulja jer se udio masnih kiselina razlikuje dosta od jednog do drugog ulja. Ovome sapunu nije potrebno određivati saponifikacijski faktor jer potpuno saponificirana smjesa nakon mukotrpnog mješanja pliva na vodi, a ostatak, tj. višak natrijeve lužine ostane u vodi (u kojoj je i glicerin koji se uhvatio za sol). Ovdje morate paziti da sapun ne pokipi, pa su naše bake ovo uglavnom miješale u dvorištu.


Franch milled metoda

Ovdje se gotov naribani sapun pomiješa sa 10% vode. Zato eterična ulja i drugi dodaci ne reagiraju sa sodom jer radimo sa već gotovim sapunom. Ovo je za mene najjednostavniji sapun i najbrži način izrade sapuna.

Transparentni sapuni
Ovo je malo kompliciranija metoda od prethodnih.
Ovakvi sapuni se rade s alkoholom i šećerom, a zbog prisustva alkohola nisu pogodni za suhu kožu. Alkohol je i vrlo nezgodan za rad. Na tržištu se nalazi mnogo gotovih baza transparentnih sapuna sa sls-om pa tu pripazite na deklaracije. Ljudi kupuju gotove baze i igraju se oblicima i teksturama ( i dobiju stvarno zapanjujuće efekte) a nisu svjesni da ovakav sapun koji sadržava sls je puno manje kvalitetan nego konvecionalni sapun od 2 Kn. Ovaj sapun bih preporučila za pranje ruku, ali kako dosta ispušta glicerin može vrlo brzo postati gnjecav u neadekvatnoj posudi ili se orositi vlažnim prostorijama. Naravno i to ovisi o kvaliteti i načinu izrade.

****
Sve izrade krutih sapuna uključuju NaOH.
NaOH je dosta agresivna lužina, morate biti jako oprezni i svjesni opasnosti.
Nekad su žene sa ovih područja bacale smjesu sode i vode nevjernim muževima uoči, nakon čega bi ovi oslijepili. Zato pažljivo s lužinom i muževima!

Oznake: kuhani, domaći, sapun, sapuni

- 17:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 10.06.2014.

Pečatiranje sapuna

sortiranje photo pecat4_zps94e2276b.jpg


Prije četiri ljeta putovala sam po južnoj Francuskoj. Po brdašcima iznad Nice i Cannesa su oni koji imaju smisla za lijepo, prije turističkog ludila, sebi uredili prekrasne vile sa maslinicima. To su uglavnom bili Renoir i Chagall i još pokoji manje poznat slikar. Nađe si i pokoji mali obiteljski hotel u tom stilu. Običaj je tamo gostu na jastuku ostaviti sapun sa mirisom lavande na kojem je otisnut pečat tog hotela.
Pa pomislim:
Zašto naši apartmani ne bi udarili pečate po sapunima?

pecatiranje photo pecat_zps725e3581.jpg

Naravno, ja tučem pečate, a oni razvesele gosta unikatnim poklonom. Pečat ima taj obrtnički štih, pa imam takvih narudžbi i više nego ih stignem napraviti.

Bitne su dvije stvari za lijepo "ugraviran" pečat: kvaliteta pečata i kvaliteta sapuna.

 photo pecat7_zps3388753d.jpg
Radim pečate kod jednog gravera. Pečati su od pleksiglasa, dubine 3mm. Bitno je da detalji u izradi nisu jedni blizu drugih. npr. da nije pretanka linija slova tako da dvije rupice u slovu nisu preblizu. Onaj tko radi tu pripremu u vektorskim programima, Corel, InDesign, će to već znati rasporediti. Izrada pečata sa pripremom košta cca 300 Kn.

Sapun mora biti suh da se ne melja po pečatu, a opet ne presuh da ne puca. Dužina sušenja sapuna ovisi o godišnjem dobu, količini vode u sapunu, uljima koja ste koristili. Ako ste koristili veće količine ulja ili maslaca sa zasićenim kiselinama (kokos, shea, cacao butter) vjerovatnost je da će sapun pod pečatom pucati. Otprilike je ta dužina sušenja potrebna za pečatiranje tri tjedna.

Udari se lagano čekićem, dva tri puta po različitim površinama. Bitno je na pečat od pleksiglasa dodatno zalijepiti neku gumu da ne pukne.

glupiranje photo pecat3_zpsf1a44958.jpg

Ovo je posao u kojemu mogu sudjelovati i djeca, koja jedva čekaju pomagati oko sapuna. Za razliku od izrade sapuna, što je iznimno opasan proces za djecu i kućne ljubimce.





Oznake: pečat, sapun, apartmani, sapuni

- 09:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se