sanya's palace

10.08.2005., srijeda

dan prije sutra

Danas je srijeda...Ne sviđa mi se ovaj dan....OVO JE DAN PRIJE POČETKA MOG RADNOG DANA!Sutra počinjem obavljat praxu :( i šljakam tri tjedna...Jučer sam bila u hotelu,kod te neke žemske koja mi je rekla ovako:''Radiš,dakle,od četvrtka sve do 03.09.,radno vrijeme od 08-15 sati,radiš sve dane u tjednu osim nedjelje.Dakle,radiš praznicima i subotama....''Ajme,radit ću sa Veliku Gospu :(....''-to mi je bilo prvo šta sam pomislila kad mi je rekla da radim za praznike.Naime,trebala sam ovaj vikend još ić kod staraca na more,jer je njima godišnjica braka,htjeli su bit dole,ja i buraz bi došli i proslavili to kao jedna big happy family....Moji su računali s tim da ja neću radit vikendom i praznicima ali....šta se mora mora se.

No,sve u svemu grad je poluprazan,to mi se jako sviđa...Ali još uvijek s balkona vidim gužvu u Vukovarskoj oko 4 popodne.Kolona je od Držićeve do Savske brijem....A ni to nebi bilo tako da nisu Branimirovu sjebali...Gužve u tramvajima su sve manje,al zato mi nikad nije dosta ZETOVACA.Ti ljudi su jednini ispred prodavačica u dučanu,koji nemaju kulture.Ne želim sad previše duljit,al prekjučer mi je kreten skoro slomio ruku samo da vidi jel imam kartu.Naime,kako sam vidjela zetovca krenula sam prema prvim vratima (ionako sam trebala sić na toj stanici),u moron viče drugom zetovcu nek me zaustavi.Lik me gurnuo,dok je tramvaj skretao,tako da sam nabila rukom o prozor.Jao...kako sam poživčanila.Ovako sam živčana,no mislim da je ovo bio vrhunac.On mene nesmije ni dotaknut a kamoli gurnut.Toliko sam se derala na njega,da je cijeli tramvaj zbunjeno gledao šta se događa.Ruka mi je još danas plava od udarca.Ispucala sam se na njega skroz,a on se samo opravdavao da on mene nije ni taknuo...Svjedok mi je,ako nitko iz tramvaja,onda barem ruka,ali ne želim se više navlačit s tim maloumnicima.Dobila sam več opomenu pred sud jer sam imala stari pokaz koji nisam htjela platit,al sad mi se više neda navlačit s njima....Al kad se sjetim da ću morat svaki dan na praxu tramvajem.......

- 11:45 - reci,reci... (9) - ispišaj - #

08.08.2005., ponedjeljak

danas samo nešto za osmjeh...






- 21:10 - reci,reci... (6) - ispišaj - #

07.08.2005., nedjelja

here I am

Vratila sam se :( nažalost...Kako mi je bilo ljepo ajme majko....Malo sam produžila godišnji za dva tri dana,al to nije bilo ni najmanje potrebno zato jer je vrijeme bilo sjebano,a šta ću radit na moru nego kupat se i poprimat boju.Kad sam več kod toga,u tih par dana dok je bilo lijepog sunca,dobila sam ljepu tamnu bojicu (ne pretamnu,tek tolko da nisam ko feta sir)...No dobro da ne serem gluposti previše ovako je to bilo...

Došli smo ljepo u KOŽINO.To vam je jedno malo mjesto iza Zadra,autom 10 min.I da ovo na slici,su apartmani,a jedan od njih (prizemlje,srednji balkon) su kupili moji starci ove godine.Tako da je to sve friško i imala sam ga priliku prva krstit.Bilo je jebeno,i vrijeme nas je poslužilo do četvrtka.Išli smo do Zatona,turističkog naselja,a tamo fakat ima svega:od biljara,bazena,kafića,slastičarnica,restorana,suvenirnica do discobara ''Saturnus''.Stvarno je bilo super i nemogu se na ništa požalit (makar sam tamo i ljetovala 8 godina...)Sve u svemu tamo je bilo superička.

U četvrtak sam sa svojim kumčetom išla na Ugljan u PREKO.Od tog dana nas je vrijeme počelo jebavat.No to nije sve:tamo je bilo tako katastrofalno,da sam htjela odplivat natrag do Kožina.priznajem,to je ljepo malo,donekle urbano mjesto,ali to njeno društvo...Za mene su to klinci.Istina,nisam ni ja nešto starija,al ta ekipa nije ni završila osnovnu školu,i nisu znali šta bi sa sobom,tako da sam dobila slom živaca.To me ubilo u pojam.Drugi dan sam zvala staru,oni su u petak došli u apartman i rekla je da u subotu ujutro sjednem na trajekt i da će me pokupit u Zadru.Tako je i bilo.Jedva sam dočekala da se maknem od one rupe....

I tako ja stigla u Zadar,starci me dočekali,izgrlili smo se ko da se nismo vidjeli 5 mjeseci,al kaj češ....Roditelji žive za svoju djecu....I tako smo opet došli u naše svetište,odmorila sam se,uživala....Još da sam se mogla okupat...I tako danas smo krenuli za Zg...

Krenuli smo oko 15.40.Do 16.15 bili smo u koloni ispret tunela Sv.Rok.Kolona je bila duga jebenih 9 km,a nas toje se smrzavamo u kombiju (buraz,njegova cura i ja).Ajme poludila sam,ukočila sam se od glave do pete i još me glava počela boljet,vjetar je puhao sa svih mogučih strana...Koma...I napokon smo prešli Rok,stali na drugoj benzinskoj i kupili sokiča,cigareta,slatkiša...Uglavnom gluposti,te smo nastavili dalje.Buraz je pičio po autocesti,sve do naplatnih u Lučkom.Tamo smo OPET stali u kolonu 5 km ispred naplatnih.Al to je relativno brzo išlo tako da smo za pol sata prešli kučice...

I evo,to je bio kraj mog relativno ugodnog i lijepog ljetovanja,a sad se moram prilagodit ovom urnebesu od Zagreba.Da iskreno kažem,falio mi je,no lijepo je malo opustit se od tramvaja,prometa,ljudi...

A sad idem ubit oko do sutra popodne,jer sam izmorena,iscrpljena ili kako već želite...Good night to you all...

- 22:42 - reci,reci... (1) - ispišaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2005  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentare vidiš/ne vidiš

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
ovo morate odigrat...
prijevod psovanja na hrvatskom...
...i na bosanskom

blog's:
my honey
mile voli disko
u jebem ti koji blog...
domination
strijelac
prva min.

ako želite još nešto reć...

sanya_01@net.hr

icq: 347332267



Život nije težak,život je jednostavno naporan



Život je knjiga koja se samo jednom čita...



Da je zrnce pijeska mjerna jedinica za ljubav,sve pustinje svijeta nebi bile dovoljne da ti pokažem koliko te volim...



Bolje je izgubiti trenutak u životu nego život u trenutku...



NIKOTIN
kao nikotin, ti još tečeš mojim venama...još uvijek te volim,znaj to nikad nisam prestala...kao nikotin,tako ubijaš me lagano...jer na usnama tvojim,ja navučena sam odavno...kao nikotin....



RUŽMARIN
Ružmarin,nema kome da miriše,uzalud je da procvjeta,ružmarin,za nas dvoje nikad više,ti si negdje na kraju svijeta...



Srce je moje violina,što je diraš kad neznaš da sviraš,nemoj da kvariš,najlepše zvuke,mesto pesme začut češ jauke...



Ponos je oslonac nesigurnima



KURVE
Stvari se polako vračaju na mjesto,ovako nešto se ne događa često,premda,priznajem ponekad pretjeram i nekud otplovim sam

I tad,slike izblijede sve,
I tad,zatvaram se u sebe,
I tad,nisi mi potrebna

Kazaljke i dalje krugove crtaju,umjesto zvijezda kišne kapi na grad,padaju,prazno mjesto u mom krevetu sjeća me,bila si tu

Tko zna,kuda si otišla
Tko zna,zbog čega se ne vračaš
Tko zna,sve piše u zvijezdama

Još jučer poljupcima mi smo se borili,i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali

Što se dogodilo,gdje je ta kap što je prelila čašu,što te natjerala da odneseš,

Sve što sam volio,a tebe sam volio,
Sve što sam sanjao,a tebe sam sanjao,
Ma zar sam pogriješio,što sam se smijao,
Kad su mi govorili da sve su žene KURVE

Kad bi zauvijek,zaspao ovaj grad,kao u bajci,prekriven trnjem i travama,sve dok se ti ne vratiš,a vratit češ se znam,i sve dok tvoj ruka ne dotakne moj dlan,

Dok me ne zagrliš,
Dok me ne poljubiš
Dok me ne zagrije tvoj dah...