¤ Sanšajn ¤ - Blog.hr

¤ Sanšajn ¤

subota, 30.12.2006.

Dva sata sam sjedila i piljila u monitor da bih promijenila dizajn, napravila svoj, probala nešto novo. Potrošila vrijeme, izgubila živce i nisam potpuno zadovoljna. Promijenit ću ga. Kad budem smogla snage. Ili možda neću. Sad nek stoji takav kakav je.
Toliko o dizajnu.



Postoje li neki trenuci koje želite zaboraviti ili jednostavno izbrisati... izbrisati još bolje. Sad vam to nebi palo ni na kraj pameti da učinite ili se upustite u tako što ili na bilo koji način da ostvarite to što ste u zbilji ostvarili?
I nekako svega toga se ne možete riješiti, jer ste to ipak učinili. Iako niste krivili sebe za određenu situaciju u određeno vrijeme. A sad vam je žao.
Pomislila sam da sam perfekcionist za međuljudske odnose. Naravno za one do kojih mi je stalo. Neznam.
Možda da je drugo vrijeme. Možda se to nebi dogodilo.
Sad je preporođeno prijateljstvo. One su opet zajedno. Prvih pet minuta neugodna situacija. Sljedeća tri sata uz šalicu kave neopisivo predivan osjećaj prisjećanja na ono što je nekoć bilo. I svi su iz kafića izašli sa osmjehom na licu i smrdljivim kaputima od dima.



¤ Jedna riječ može promijeniti cijelu situaciju ¤


Imamo nadolazeću 2007.godinu.
Što bi rekla za ovu godinu koja je pri kraju...
Rekla bi da je prošla brže nego što sam očekivala. Nisam se ni okrenula, a već se slavi sljedeća. I bila je predivna. Uz ljude koje sam upoznala, uz mnoge stvari koje sam naučila... uz puno glazbe i plesa, ne mogu se požaliti. Istina je što se govori-što si stariji vrijeme ti brže prolazi. A ne želim tako.
Ponekad stanem i razmišljam što mi se sve dogodilo u zadnjih 18 godina svog postojanja. Koliko sam toga prošla, koliko sam se puta mučila i razbijala glavu sitnicama koje su mi sad smiješne. I stvarno se iskreno nasmijem kad se sjetim onog što se događalo. A sad... sad me muče drugi problemi.
Nikad ne živimo bez problema. Sami si ih stvaramo. Ili tako samo ja.
Opet... život mi je zanimljiv. Kompliciram si ga. Nikad ne živim jednostavno, ali upravo zbog toga mogu reći da sam sretna što ne provodim dane razmišljajući kako mi je dosadano...



Večer ne miriše na rakove i školjke.
Mesec je bleda fleka boje cimeta.
Uzimaš cipele za šetanje kroz snove
Ulica voli ritam tvojih koraka...


Vetar se provlači
Kroz nepoznate reči
Asfalt se miluje sa Tvojim štiklama
Suviše mekan da bi
Mogao da spreči
Ovo je veče puno tvojih tragova


Kad hodaš ne zastajkuješ
I zemlju ne dodiruješ
A mene ne primećuješ
I uporno se trudiš
Da me prođe požuda
Još drhtim od tvog pogleda
Iz nekih starih razloga
Ne mogu da se sredim



Znate kad ima netko. Vama nedostupan. Jer je daleko. I fali vam. I fali vam jebeno.
I to samo ne netko. Više njih. Oni koji su tu da se osjećaš dobro. Kad ih vidiš leptirići te prođu u trbuhu. Ruke ti drhte i jedva čekaš da ih zagrliš. Da ih primiš i kažeš im da ih voliš. Voliš? da. Koliko god ta riječ bila jaka. A jaka je.
Kad volim, volim iskreno. I nikad to ne kažem reda radi. A to ljudi znaju reći jer misle da je to tako.
A nije...
I fali onaj odlazak u zagušljivi kafić. I ne znaš s kim bi prvim počeo pričati jer te toliko guši ta sreća da jedva izustiš nekoliko riječi. I kad te svi dočekaju sa smješkom na licu puni priča koje samo čekaju na red da budu ispričane.
I ti isto.
I oni koji su još dalje. Koji su nezamjenjivi. I ti njima.
Fale mi.
S moje strane je to vjerojatno jači osjećaj. Jer sam takva. Potpuno predana dragim mi ljudima.
Volim one koji su tu svaki dan za mene. I sretna sam što su tu. I nikad ih nebi mijenjala. Ali fale i drugi.
...znate kad nekog ni dovoljno dugo ne poznate, ali ste si toliko bliski kad ste zajedno. I znate da im vjerujete. I oni vjeruju vama.
Ponekad poželiš biti svakodnevno dio njihovog života. A nisi. I to je tužno. Ali tako je kako je i sretna sam što ih imam. Barem tu negdje.
I fali mi seksualno napastovanje s njima. Dirkanje,pipkanje. O.o

*

S one strane ulice stanuju djevojčice kojima, kojima miriše koža.

Fali mi sna. Svaki dan sam vani. Kod kuće me nema. Izbivam. Provedem tu i tamo koji ručak kod kuće. I jutro. Dok perem zube. Maltretiraju me zbog toga. Ukućani.

Ples, ples. * i just can't stop dancing.*
I odlazak u zagušljive,fuj prostore (koji pod hitno trebaju ventilatore) sa poznatim prepričavanjem svakodnevnih događaja uz šalicu kave.


- 15:30 - Komentari (44) - Isprintaj - #