|
I want your T-shirt
Evo me.
Naravno ne moram vam spominjati konstantne migrene zbog previše učenja ... i čilanja četvrtkom vani do neko doba... Hada.
I onda vi spavajte tri sata i pišite meloritmički diktat, ritmički diktat i slušajte akorde za ocjenu.
Pa znam, ja sam genije. Osim što petkom redovito ne izgledam. S podočnjacima do poda i blijedog lica...
pa nek profesorica misli da sam osjetljiva djevojka koja je svaki petak nekim čudom bolesna.
Prvo-nisam u Zagrebu. Kao što vidite. Jebiga. Dolazim prvom prilikom. Dopizdilo je i meni više obećavanje dolaska, a i vama željno iščekivanje
d veličanstvene mene, pa ćemo tu temu staviti na stranu dok ne budem sigurno znala dal dolazim.
Mislim da nema smisla vidjeti vas sve na kojih sat ili dva. Želim više.
Božićne pjesmice na svakom koraku. U Osijeku na trgu imate i ured Djeda Božičnjaka, totalni idiotizam po meni. Samo komercijaliziranje tog blagdana.
I Djeda Mrazovi u nekim autima, ??.
U tramvajima božićna glazba prije najavljivanja sljedeće stanice.
Već se osjećam kao da sam na praznicima. Slušam rege, pijem toplu čokoladu i zujim u pidžami.
...kako dobro. I idem van. Zavoditi sve što je mlado i muško. Hada.
Oružjem protiv otmičara-propustila. Opet jebiga. Jako sam htjela ići i nikako nijesam mogla. Suza u oku. Afkors.
Stari osmjeh na fejs. Baš je falio. Nakon svađa sa profesorima i učenicima o društvenim uređenjima, sad sretna. I Kenny,hvala <3
...nekako dođeš k sebi nakon svih pizdarija što ti se dogode i kad dođe neka nova... više me ne dira toliko.
pa kaže... kreni sa mnom, zadnji put...vjeruj mi. Daleko od mraka, bolje ćemo znati ništa nije teško. Naša lica još su
lijepa, zatvori mi oči neka kraj nas jure, nek se lome prsti, idemo na ples i svijet je opet mlad.
I plešeš. Širiš ruke. Vrtiš se u krug. Na sred parkića,potpuno sama u 4 ujutro. I osjećaš se dobro. Onako, baš dobro.
I izbaciš sve misli iz sebe i samo razmišljaš kako ti je lijepo dok ti svadbas svira na mobitelu i ne želiš se živcirati zbog određene situacije.
I za svo čudo sljedeći dan si bolje nego proteklih par mjeseci. Wow.
Osjećaj se nekako mijenja iz mjeseca u mjesec. I vama? Sad je ona ljepša strana svakidašnjeg osjećaja. Mislim da sam ostarila pobogu. Hoću biti mala.
...baš kad misliš da si toliko malo dijete koje se glupira, puše balone, glumi porno divu. Kad ono gle, neke stvari se mijenjaju.
Valjda sam tako i lego kockice zapostavila. Nisam im se posvetila dobrih 8 godina.
Iako uživam u već gore navedenim stvarima.
Kiss me beneath the milky twilight
Lead me out on the moonlit floor
Lift your open hand
Strike up the band and make the fireflies dance
Silver moon's sparkling
So kiss me...
Znate tu pjesmu, zviiit.
Znam da ju znate.
Izdržite još pet dana. ;)
|