|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam samo jedna od mnogih. No, ja sam samo jedna. Ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto. Zbog toga što ne mogu učiniti sve neću odbiti učiniti nešto što mogu.
O meni ne želite znati ništa.
Zovite me Ines.
Ovo je moj svijet.
Danas se smijem, sutra plačem.
Da, to sam ja.
Slušaj moju tajnu. Vrlo je jednostavna: Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno nevidljivo je očima.
Samo djeca znaju što traže.
Da, ja sam dijete.
Ona gube sve vrijeme na jednu krpenu lutku i ona im je najvažnija na svijetu, pa ako im nju oduzmu,rasplaču se...
Da, to sam ja.
Ne sramim se svog života.
Bog mi ga je podario.
Na meni je sve.
Hoću li sutra plakati ili se smijati; sama odlučujem.
Sve držim u svojim rukama.
Hodam Zemljom.
Ne sramim se.
Smijem se.
Imam srce.
Nadam se svaki dan.
I vjerujem; da.
Ponekad se bojim.
Meni tako malo treba.
Ali to malo mi uvijek i fali.
Prihvaćam sve.
I idem dalje.
Nisam gubitnik.
Ovo je moj život i ne sramim ga se.
NE, NIKADA.
Moji najdraži:
/Ja sam na putu za nekuda/
/Dream Maker/
/Tanja/
//Opskur/
</Avenija osmjeha/
/Glamur/
/Lana/
NE DAJ SE INES
Ne daj se godinama, moja Ines
drukcijim pokretima i navikama
jer jos ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
imala si vise ukusa od mene
tvoja soba divota
gazdarica ti je u bolnici
uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,
po poklonima
pratila me sljedećeg jutra
oko devet do stanice
i rusi se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu
i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja,
ne daj se Ines
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno uz vrucu rakiju
i sa svega nekoliko recenica,
lose prikrivena zelja
tvoj je nacin gospodje
i obrazi seljanke
prostakuso i plemkinjo moja
pa tvoje grudi, krevet
i moja soba objesena
u zraku kao narandza
kao narandzasta svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proleterskih brigada 39 kod Prkovic
pokisla ulica od prozora
dalje i šum predvečernjih tramvaja
lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas, ako netko trazi
Ne daj se Ines
Evo me ustajem
tek da okrenem plocu
da li je to nepristojno
u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
meni je ipak najdrazi pocetak
raspolazem s jos milion njeznih
i bezobraznih podataka nase mladosti
koja nas pred vlastitim ocima vara,
i krade, i napusta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
odlazeci da se pocesljas
u nekom boljem hotelu
dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice
Znam da ce jos biti mladosti,
ali ne vise ovakve
u prosjeku 1938
ja necu imati s kim
ostati mlad ako svi ostarite
i ta ce mi mladost
tesko pasti
a bit ce ipak
da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno
a ponovo pocinje kisa,
kao sto vec kisi
u listopadu na otocima
more od olova
i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se mijesaju
glas majke, prijatelja, kceri,
ljubavnice, broda, brata
na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom
jos malo setnje uz more
i gotovo
Ne daj se Ines
Zašto se ljudi s vremenom počinju osjećati čudno? Možda se čak osjećaju i "stranski" u svojoj koži.
Ne znam zaista. Samo znam da se meni to upravo sada događa. Ne želim biti loša osoba, no kao da iz dana u dan postajem. Sve gora i gora. Zašto, zbog čega/koga? Ne,ne znam. Ja sam jedno veliko NE ZNAM.
*život mi zadaje mnoge udarce. Primam ih. Da, primam, a ne odbijam. I što činim? Smijem im se u lice blesavim smiješkom. Zašto? A zašto ne, pitam vas.
Upisala sam faks. Prošla kalvariju kakvu ne pamtim. Plakala sam ko luda, bila sam sva natečena i samo govorila: Neću ništa upisati, o bože,što mi se događa. Zar sam to ja, ona ista kojoj se svi dive na ocjenama, uspjehu u školovanju? Kao da vam se svijet ruši. Baš je tako. Točno taj isti osjećaj. I ne mogu reći da sam nesretna, jer NISAM. Baš sam upisala ono što sam duže željela i ono u čemu se vidim. I koliko sam učila, mučila se i ne znam šta sve ne. A onda vam se to dogodi; dođe taj dan, upisani ste na faks i gotovo. nisam osjećala ni sreću ni olakšanje ni bilo što drugo. Znala sam da će se to dogoditi. Drugi su divljali od sreće, manijakalno naglašavali: Upisao/la sam se na faks i sl. A ja ..ne. Meni je to "normalno". Baš čudno. Ne kužim se. *
Ova godina...ČUDNA. Eto, baš joj ta riječ odgovara. Onako,nekako, ako smijem reć, idiotska godina. Ništa nije išlo po planu. Ljubav,učenje, a prije svega i sama ja. A opet..zavisi kako gledate..Možda su mi se te stvari baš i trebale dogoditi..Zapravo, vjerujem da su se trebale dogoditi. Poslije njih sada znam što mi je činiti.
Nakon svega, samo želim postati pametnija i zrelija osoba. Odnosno, želim promijeniti mnogo toga na sebi. Ne želim biti ovakva. Ne poznajem se više. Ne znam što mi se događa, a to je najgore. Otkuda krenuti ,kako ići i što činiti..ne znam.
