|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam samo jedna od mnogih. No, ja sam samo jedna. Ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto. Zbog toga što ne mogu učiniti sve neću odbiti učiniti nešto što mogu.
O meni ne želite znati ništa.
Zovite me Ines.
Ovo je moj svijet.
Danas se smijem, sutra plačem.
Da, to sam ja.
Slušaj moju tajnu. Vrlo je jednostavna: Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno nevidljivo je očima.
Samo djeca znaju što traže.
Da, ja sam dijete.
Ona gube sve vrijeme na jednu krpenu lutku i ona im je najvažnija na svijetu, pa ako im nju oduzmu,rasplaču se...
Da, to sam ja.
Ne sramim se svog života.
Bog mi ga je podario.
Na meni je sve.
Hoću li sutra plakati ili se smijati; sama odlučujem.
Sve držim u svojim rukama.
Hodam Zemljom.
Ne sramim se.
Smijem se.
Imam srce.
Nadam se svaki dan.
I vjerujem; da.
Ponekad se bojim.
Meni tako malo treba.
Ali to malo mi uvijek i fali.
Prihvaćam sve.
I idem dalje.
Nisam gubitnik.
Ovo je moj život i ne sramim ga se.
NE, NIKADA.
Moji najdraži:
/Ja sam na putu za nekuda/
/Dream Maker/
/Tanja/
//Opskur/
</Avenija osmjeha/
/Glamur/
/Lana/
NE DAJ SE INES
Ne daj se godinama, moja Ines
drukcijim pokretima i navikama
jer jos ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
imala si vise ukusa od mene
tvoja soba divota
gazdarica ti je u bolnici
uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,
po poklonima
pratila me sljedećeg jutra
oko devet do stanice
i rusi se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu
i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja,
ne daj se Ines
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno uz vrucu rakiju
i sa svega nekoliko recenica,
lose prikrivena zelja
tvoj je nacin gospodje
i obrazi seljanke
prostakuso i plemkinjo moja
pa tvoje grudi, krevet
i moja soba objesena
u zraku kao narandza
kao narandzasta svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proleterskih brigada 39 kod Prkovic
pokisla ulica od prozora
dalje i šum predvečernjih tramvaja
lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas, ako netko trazi
Ne daj se Ines
Evo me ustajem
tek da okrenem plocu
da li je to nepristojno
u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
meni je ipak najdrazi pocetak
raspolazem s jos milion njeznih
i bezobraznih podataka nase mladosti
koja nas pred vlastitim ocima vara,
i krade, i napusta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
odlazeci da se pocesljas
u nekom boljem hotelu
dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice
Znam da ce jos biti mladosti,
ali ne vise ovakve
u prosjeku 1938
ja necu imati s kim
ostati mlad ako svi ostarite
i ta ce mi mladost
tesko pasti
a bit ce ipak
da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno
a ponovo pocinje kisa,
kao sto vec kisi
u listopadu na otocima
more od olova
i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se mijesaju
glas majke, prijatelja, kceri,
ljubavnice, broda, brata
na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom
jos malo setnje uz more
i gotovo
Ne daj se Ines
Neka čudna sreća me ispunjava,a ne znam ni sama zašto. Osjećam se,sama po sebi,čudno.
Veselim se ovim lijepim danima i veselim se budućnosti. Svaki dan maštam o njoj. I kad mislim na nju,osmijeh mi jena licu.
Kažu da ne valja razmišljati niti o prošlosti niti budućnosti,već treba živjeti ovaj sadašnji trenutak. No,ne mogu. Misli mi previše lutaju. Osjećam da sadašnjost ne postoji,samo prošlost i budućnost koje su sveprisutne. Nisam tužna i to me veseli.
Razočarana sam. Kako ustati nakon svega kada te netko,koji je nekada bio uz tebe,slomi riječima i djelima? Kako vratiti povjerenje u njega,a i u same ljude? Ne,nikako. Vjerujem da se to ne može. Govorili su mi : nemoj nikada biti naivna. a ja to upravo i jesam, iz dana u dan, iz godine u godinu s raznim ljudima. I sve na istu foru. I nikako da stanem i shvatim da ljudi više nema,da odnosi ne postoje,povjerenja nema. Razočarana, po ko zna koji put. Ne treba vjerovati -sad znam da otud moram krenuti.
Nikome se ne davati- tvoj duh je samo tvoj i ničiji više.
ne znam kako takvi ljudi mogu živjeti mirno,nakon tolikih laži i laži, raznih gadosti i nečovječnih postupaka. Nazivaju li se još čovjekom? Jer to je ono- "pričam ti priču i sve je super,kad dođe kraj,toga više nema,sve je to bila laž,a ja sam čovjek s dva lica. ja glumim" ?? čemu to? Zar to nekome treba? No,stanite i budite ljudi!
Neke takvo ponašanje veseli. No,dragi,nazivaš li se još čovjekom?
Na ovo se možda ne treba osvrtati,ionako ja idem dalje i neizmjerno sam sretna zbog toga. Sad znam što je sve bilo ono vrijeme; moj duh je lutao, nikada nisam bila prisutna. I ne žalim za njim niti jednu sekundu svakog ovog dana,samo žalim za tim postupcima i riječima koje me spuštaju na dno. Samo sam povrijeđena,pa se volim vraćati na prošlost. Izluđuju me takvi stvari,takvi postupci tih "ljudi". Ne, on za mene nije čovjek. Odavno je to prestao biti.
Ako želi,samo neka nastavi,ali na ovoj Zemlji nema što tražiti. Nikada mi nije trebao niti će mi trebati. Ono sve ostalo nije morao činiti. A još uvijek laže, znam da je tako. Osjećam to.
Uvijek tu.
