...predugo... predugo nas nije bilo...
Evo me, dugo me nije bilo... možda sam bila isuviše prazna,
možda sam opet dozvolila da u mislima odem korak naprijed a dva nazad...
možda predugo nisam osjetila njegove ruke... možda mi je falio dodir njegovih očiju...
možda mi je falila boja njegovog glasa... previše... možda...
I onda... jedna poruka... jedno pitanje... i jedan jedini mogući odogovor...
DA... ŽELIM... i opet sam jedno veče bila princeza u svojoj bajci...
i opet sam njegovu snagu pretočila u sebe... i opet sam počela disati punim plučima...
kao da sam danima tonula u dubokoj vodi... polako ostajala bez zraka... tonula...
borila se ali ipak polako tonula... i onda jedna ispružena ruka...
hvatam se zadnjim snagama i isplivam na površinu... konačno... blještavilo...
ponovo boje umjesto sivila... ponovo osjećaj da sam živa... predivni trenuci...
predivni sati... da sam mogla zaželjeti jednu želju... ona bi bila da vrijeme stane...
da nikad ne prođu ti trenuci... da imam dovoljno vremena da ispletem mrežu
oko naših tijela i da zauvijek ostanemo zakukuljeni u našoj bajci... ali eto...
vrijeme zlatnih ribica je davno prošlo... a ako i postoje... vjerujem da ne ispunjavaju takve želje...
i prebrzo je prošlo vrijeme... dovraga i onaj tko ga je izmislio... i prebrzo je došao tren
kad moram proći kroz vrata i ostaviti svoje osjećaje... ostaviti dio sebe... ostaviti njega...
i probuditi se... i vratiti u svoj crno bijeli svijet u kojem moram znati disati, plivati i živjeti bez njega...
pitam se kako uopće uspijevam... i koliko će potrajati dok opet ne osjetim poznatu prazninu...
poznato sivilo...
I znam da ću jednom morati bez njega... i znam da će doći to vrijeme kad ću samo izdaleka
gledati njegove oči ... ali ne još... ne još... ne još
Jednog dana
Tu sam....
Sada i ovdje....
Već sutra će biti neka druga
Poput smjene dana i noći
Netko ode a netko će doći
Kad me ne bude jednog dana
Potraži me među ovim redovima
Kad me ne bude jednog dana
Ja ću se sakriti u slova,
Uvući u nečije knjige
Samo da budem tamo
Gdje ćeš biti ti
Kad me ne bude jednog dana
A ti ćeš me htjeti naći
Ja ću i onda živjeti u pjesmi
Živjeti u nekoj priči
I voljet ću te beskrajno
Kao i ovu pjesmu
|