kriva sam, snivala sam...

27.06.2018.


možeš li mi
molim te dohvatiti
plohu svoje okrutnosti
da je na koljenima
razbijem na dva dijela
a onda mi reci
da tvoje su noći
obojane onim
čime ja sada
raspolažem
ogorčena
pa će te možda
razuvjeriti u tome
moje ruke krvave
od snivanja

možeš li reći?

26.06.2018.


možeš li reći,
da sebična sam
kada rastjerujem sjaj zvijezda,
tragam za samo jednim tvojim pogledom
i ubirući maglu
polažem je oprezno u džepove
maštajući tada da tvoju ruku držim?

možeš li reći,
da okrutna sam,
sužavam tvoju slobodu
sa svojim odviše utrnulim ugrizom sjene
povlačeći je pri tom umjesto tebe k sebi
kao kakvog vjernog ljubavnika?

možeš li reći,
da luda sam
kada tvoju sliku u mislima
kao kolaž spajam na tuđa ramena,
jer pristajem čak i na lošu kopiju tebe,
u pjesmama provodim životni vijek
nadajući se našem ponovnom susretu
pored rijeke među poljima obraslima trskom
gdje labudovi plešu svoj ples?

žuti fenjer

23.06.2018.



ljepota
nema lice ni naličje
ali zato miluje dušu
dobrodošlicom
snove
putove strane
na stubištu zvijezda
lutke smo pletene i šivane
u prošlosti
nema nas više
u bojama dozrjele
nebeske trešnje
ljube se
usne
ponekad
osvjetljene
tek žutim fenjerom
podno vjerne
mjesečeve sjene


u naboru osmijeha

21.06.2018.


u razbijenom
skupom
porculanu
naših riječi
čipkastoj spavačici
boje šampanjca
krije se
tuga

doista
dušu bole
izranjavane oči
od jučer

čekaš
da pred tobom
glasno zavapi žena
koju od nekuda znaš

iza staklene vaze
prepoznajem
usne tuđinca

lice
natapa se
zrakama sunca
poslije kiše
a ja se
samo smiješim

moje knjige

12.06.2018.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.