možeš li reći?
možeš li reći,
da sebična sam
kada rastjerujem sjaj zvijezda,
tragam za samo jednim tvojim pogledom
i ubirući maglu
polažem je oprezno u džepove
maštajući tada da tvoju ruku držim?
možeš li reći,
da okrutna sam,
sužavam tvoju slobodu
sa svojim odviše utrnulim ugrizom sjene
povlačeći je pri tom umjesto tebe k sebi
kao kakvog vjernog ljubavnika?
možeš li reći,
da luda sam
kada tvoju sliku u mislima
kao kolaž spajam na tuđa ramena,
jer pristajem čak i na lošu kopiju tebe,
u pjesmama provodim životni vijek
nadajući se našem ponovnom susretu
pored rijeke među poljima obraslima trskom
gdje labudovi plešu svoj ples?
u naboru osmijeha
u razbijenom
skupom
porculanu
naših riječi
čipkastoj spavačici
boje šampanjca
krije se
tuga
doista
dušu bole
izranjavane oči
od jučer
čekaš
da pred tobom
glasno zavapi žena
koju od nekuda znaš
iza staklene vaze
prepoznajem
usne tuđinca
lice
natapa se
zrakama sunca
poslije kiše
a ja se
samo smiješim