četvrtak, 07.12.2017.

zbog jednog proljeća



po licu
našeg rastanka
oslikavam
jedno proljeće
tebi pjeva
miriše ljubav
slatkoća svitanja
i dob naših dana
jedrilica snova
puštena u beskraj
iz tvojih ruku
širi se svjetlo
pod lampom
propasti
šutimo
stranputicom
samotne tišine
pristižem
do tvojih oštrih riječi
a moje nježne duše
zastani
osluhni
po strani je čudo
kao rasuta kosa
na tvojim grudima
još te volim
samo zbog proljeća
znam
ako mi priđeš
dovoljno blizu
otvorili bismo prozor
i pustili kao nekad
da u sobu
opet uđe
svemir



20:43 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.