nedjelja, 18.06.2017.

ne budi me

ne budi me
dok snivam o sreći
kritalni lusteri plešu
na ozonskoj želji
pretvaram se
da ne moram snivati
jer snove na javi živim
ali kada me osvijetli
druga strana mjeseca
postajem sanjar vječnosti
sreća je lice bola
i ringišpil na kojem putuju
moje umorne.zore
kada sam sigurna u nas
osovina od tvoga zagrljaja
uranja u ružičasta čekanja

ne budi me
u vječnom gradu zaljubljenih
možda baš sada na trgu
osluškujem ti korake
sva ustreptala
kao oblaci pred olujnom moći
dodiruju nam se dlanovi
zemlja se okreće
rađaju se pupoljci
vječno neuvelih cvjetova
sve dok snivam o nama
sve dok gorljivo
pristajem uz sreću




12:44 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.