petak, 16.02.2018.

skok u nebesa


kada tama ovog svijeta
zauzme sav slobodan prostor
bez mogucnosti udisaja zraka
sakrivam se u svjetlo
Tvojih svetih i dubokih rana
c ekajuci u tis ini svoje strpljivosti
taj gromoglasni procvat cvijeta nade
cvijeta vjec noga z ivota

kako li su duboke i s iroke Tvoje rane
osjecam kako bi se cijeli svijet istoga trena
mogao sakriti u njih
i postati bolje mjesto za z ivot

tamo z elim ostati
sa toga izvora utaz iti z eđ dus e
oslikavajuci vjerno sve rezbarije
sa svoga z ivotnog kriz a

oh, kada bih mogla barem na trenutak
ostati postojana zemlja
Tvoga posijanog sjemena
jeka zvona od naslijeđa Tvoje rijec i
c ini mi se tada da bi sav moj svijet
nepovratno uskoc io u nebo


10:16 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 15.02.2018.

na uranku


trezveno se
potčinjavam
tvojoj moći
ja, duša,
koja ne dolikuje svetosti,
kudi me
ako misliš,
da si u pravu,
a i može ti biti,
ipak, umij lice vodom
sa moga zdenca
kada te pozovem
na uranak


11:15 | Komentari (15) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 09.02.2018.

zagrli me



zagrli me
zadrži me
ne daj mi da odem u ništa
neka se ne raduju dušmani
ne oglašavaju ptice rugalice
neka se ne zalede koraci
i zauvijek ne utrne srce

zaustavi me
reci kako su jutra bez nas
nejasna slika iz lošeg sna
ručni vez sa pogrešne strane
neka se ne postide anđeli
ne zatrese nebo
sa kojeg bi kao sa kakve voćke pao
zreli plod naše tuge
ravno u naručje svijeta
polomit će mi oluje kosti
ako nisam ogrnuta
ogrtačem od tvoga zagrljaja
ispucat će mi usne
kao suha zemlja bez ijedne kapi života
nitko neće pitati za nas
ako upadnemo u rascjep
između jučer i sutra

zagrljajem pridrži mi dušu
probudi nadu
jer jedino tada
začudit će se zvijezde
i razbarušiti vrijeme ljubavlju
od uredno počešljanog
kaosa naše tišine


19:51 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 09.01.2018.

pod malom mrljom tuđeg neba

sunce lako zabole ruke
kad sprječavaju oluju
u tuđim gradovima
ne traži nove parkove
jer u njima nema dječjeg smijeha
ne ubiri cvijeće
jer ne miriše
ako ne zadržiš čežnju u srcu
odletjet će kao ptica
u neke jos mračnije krošnje
jastuci na kojima snivaš
čisti su kao korica kruha
tek u najmanjem dijelu sebe si svoj
pod mrljicom tuđeg neba
drukčije se ponaša dan
sjene večeri su blage
nalik starim prijateljima
snovi imaju poznate boje
kojima se razmeću
a ja imam samo tebe
i želim da budeš moj san


16:53 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 08.01.2018.

izliveno korito



tko sam?
gdje sam?
vrelina emocija,
mekoća cjelova
kupa se podno
zlatne mjesečine.
ti si
moja mladost
rujno vino
od vremena
od ljudi
sebično sakriveni tren.
budi se zora
kao riječ,
pucanj misli
moji sneni treptaji
uporno gledaju u mrak.
zavodi pjesma
miriše na more
u samilosnim očima
korito se
već jednom izlilo.....


11:24 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 02.01.2018.

prijekor



ima li koga
na drugoj strani svemira
srce zakrpano
nespokojem
čeka

jednostavnost
postaje maska
mliječnih staza
razbacanih obraza
željnih opiti se
gordošću
ljepote

negdje je još mjesta
i vremena ima
za osmijeh bez modrila
oči bez močila
sjetnog akvarela
ovostranosti

ima li koga
dotiče li itko
blistavu ponjavu noći
kao srebrni mraz

samotnim
stubištem
koračaju
odrasla djeca
tiho i neprimjetno
kao dobra stara
ljubav


10:00 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 31.12.2017.

dar



kada darivanje pjesme
ne bi uzljubilo dušu
život bi patnja bio
na kojoj istočnoj postelji
sunce naše ljubavi se proteže
izlijevam žubor voljenja
kao djevojčica
koja otkriva veliki mirisni svijet
na grudima glačam
bijeli stolnjak duše
da rasprostrem po njemu
našu ljubav
kada darivanje pjesme
ne bi uzljubilo usana ples
život bi patnja bio



13:17 | Komentari (8) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 27.12.2017.

NA SUNČANOJ STRANI


ni najveći nedostatak
ne može suvišak
tvoga poimanja
u meni
umanjiti znaj
jer ti si
otvoreni prozor
sa pogledom
u moj vlastiti svijet
i ako ruže
moje ljubavi
cvjetaju na
sunčanoj strani
tko sam ja
da im pravim sjenu


18:49 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 23.12.2017.

U KRISTA ZAGLEDANA


Tebi na uzdarje
pružam
svoju
bezgraničnu
nesebičnu
ljubav
kao i sve
dobrohotne korake
ka plodnoj
suodgovornosti
darujem Ti
uznositim
pojem duše
onda kada
šapat molitve
odzvanja u tišini
glasnoj od čežnje
za nebom
za životom
za Tobom
moj Isuse


Psalm 23:
"The Lord is my shepherd; I shall not want."
"Even when I walk in the valley of Darkness"
"May only goodness and kindness pursue me all the days of my life"



10:43 | Komentari (8) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 18.12.2017.

sjena plavih ulica



protičem zemaljskim tlom
otklanjajući začudnost sna
zvukom šumeće rijeke
mrzle i nemirne

sjena plavih ulica
šamara svjetlo prosinca
bez traga i bez glasa
teče bujica modrila

cjelivaj još koji tren
poljupcima vrele usne
to utočište suza
dok gazimo mokar snijeg.

zaridat će misao u meni
bacakat će se srce kao ludo
dok zadnji put hodamo
tom sjenom plavih ulica.


17:53 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 09.12.2017.

kao svjetlost blagdana

prizivam
plavo sjećanje
našeg rastanka
kada drhtavom rukom
po licu ti i tijelu
oslikavam ljubav
vodim te
u budno snivanje
pred velikim
očima straha
trenutna
nebeska živost duše
pješčanik nade
presipava
pepeljasti udisaj mozga
blizu si mi
kao svjetlost blagdana
čežnja i spokoj sjedinjuju se
u pogled nježnosti
nad odškrinutim prozorom
našeg doma


18:35 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 08.12.2017.

let



ovo moje srce
svakodnevno se zalijeće
u tarabe
ljude
nebo
ne pravi razliku
ne mjeri mjeru
ali mjera srca stoji
izvan velikog obličja
razlika je statua
grohotom nasmijana
svjetina
sudara se
sa drugim srcima
jednako iščašenima
osakaćenima
i pitamo se tada
jesu li nam rane raznovrsne
ili smo samo postali odrasli
ishod tog odrastanja
mnogo je teži
od iščašenosti
ili modrica
rane su to
koje otvoreno zjape
na uvid cijelom svijetu
i ne prolaze
ovo moje srce
jos nije naučilo
važnu razliku između
bezglavog zalijetanja čistoće
i neprijateljskog stakla propasti
sakrivenog u svakom novom
pokušaju leta



13:03 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 07.12.2017.

zbog jednog proljeća



po licu
našeg rastanka
oslikavam
jedno proljeće
tebi pjeva
miriše ljubav
slatkoća svitanja
i dob naših dana
jedrilica snova
puštena u beskraj
iz tvojih ruku
širi se svjetlo
pod lampom
propasti
šutimo
stranputicom
samotne tišine
pristižem
do tvojih oštrih riječi
a moje nježne duše
zastani
osluhni
po strani je čudo
kao rasuta kosa
na tvojim grudima
još te volim
samo zbog proljeća
znam
ako mi priđeš
dovoljno blizu
otvorili bismo prozor
i pustili kao nekad
da u sobu
opet uđe
svemir



20:43 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 05.12.2017.

moja i tvoja tuđina



prebivam
na adresi zalutalih
koracima
srcem
volim te
ispod bilo čijeg neba
pružam ti ispucale ruke
žedne ljubavi
kao zemlja vode
meni si ti
i otac i majka
siguran oslonac
da ne posrnem
ispod oblaka
sanjam
ljudi se oblače u ljubav
sustiže nas moda
nasmijanih lica
na razglednici života
osjećam
ako me noćas
tuđina oslobodi
tvog zagrljaja
ogrtača ljubavi
postat ću tren
samotnog cvata
tamo gdje mu vjetar
rasipa tragove



13:31 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 03.12.2017.

nebo

Image and video hosting by TinyPic

Zar da svoju beskrajnu strpljivost zgužvam kao običan papir u rukama i kao buntovnik učim svoje suze da ozdola padaju ka nebu, zar zvijezde u liku ostvarenih želja mogu nespretno suzdržavati novu bujicu radosti?

Neka nova jutra u kojima ne pada kiša zapjevat ce mojoj duši pjesmu o ljubavi bez ožiljaka i otvoriti prozor iza kojega plamti plamen uzajamne vječnosti, koju sam iznevjerila ..

Negdje uz put izgubila sam nebo i ostavila slučajnom prosjaku uz put, znam, on će ga čuvati bolje nego ja.

Horizonti čekaju na podaničku odvažnost onima koji ispunjavaju dužnost na koju su pozvani.

Prštajućim mjehurićima sna tražila sam uporno svoje nebo, i kao akt zene na slici potpuno ogoljena poželjela snažne ruke u nježnom zagrljaju, začudno, ali na toj slici slici nije bilo tvog imena.

Svojom ženskom odvažnošću uspijevam u njedrima sačuvati dio sebe, da ne poleti u beskraj bez povratka, jer žena sam koja voli i kada Bog broji svaku suzu i naplaćuje svaku bol.

Trag sam leptira zalijepljenih krila na mokrom staklu na kojem će se već sutra ogledati sunce...


15:29 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 01.12.2017.

i budna te sanjam



dugo se nisu zagrlile sjene
pogledi nisu sreli
noćas prolazim
podno istog neba
kroz naš san
prolaze vlakovi
sa balkona ljubavi
vjetar odnosi šapat
dok slijeću pahulje
tvoje oči gore
kao svjetiljke
u predgrađu molitve
mjesečina skriva bolno lice
spajam te među dlanove
sebično i nježno
kao knjigu
prinosim te grudima



08:57 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 17.11.2017.

jednom...

jednom
kada te usnulog
zatekne podne života
prhnule ptice u krošnji
tvojih predrasuda
mudrost
zrno koje ti nedostaje
ostani vjeran
čovjeku koga slijediš
djetetu u sebi
rođenju
na putu prema izlazu
blještavilo svijeta
razbija
svoja lažna obećanja
na tvoje srce
jednom
kada se domovina koju znaš
nasloni na kišni dan
u rukama ćeš zadržati
sebično i gordo
ono što si smatrao
svojinom


17:07 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 19.09.2017.

namjere u boji crvenog ruža

noćas
sve je crveno
moja haljina
vino
ruž na usnama
čekanje sa praga
u potpisu vremena
zažuborenoj rapsodiji
još utrnuloj od sna
sve se crveni
u blizini
u meni
crvene su moje namjere
od polustida i istine
i doista ne znam
kada je počelo
i gdje će se crvenilo
sa usana razliti
možda po vjernoj ljubavi
na jutarnjem suncu
pod kojim nam se
kupaju sjene


11:17 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 24.08.2017.

koraci

samotnim

stubištem

koračaju

odrasla djeca

tiho i neprimjetno

kao dobra stara

ljubav


10:40 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 20.08.2017.

svjetionik ljubavi


09:34 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 13.08.2017.

u znaku Svjetla

kakvu bitku biješ
takvu pobjedu imaš
uz koga pobjeđuješ
takav i ti sam postaješ
kakav postaješ
na takvo mjesto i pripadaš
kamo pripadneš,
u Vječnosti cijeloj ostaješ
Vječnost je duga
a boj kratko traje
otpusti ispraznost
odbaci bezumnost
svaki je čas dobar čas
za biti dobar boj
ne odlaži oružje
neka tvoj štit bude
strana izabrana od Svjetla

ne odlazi vrijeme
neka tvoja snaga bude
voljujući zavjet srca
pusti svijet on ima svoju bitku
zar da poradi ništavnosti
ti izgubiš svoj boj?

svijet će se pomaljati
u svojim sitnim pobjedama na čas
ali ti uspravi pogled prema nebu
i zakorači iz svijeta
kao duša sva od Svjetla
koja stremi
prema svome izvoru


11:45 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 30.07.2017.

u zagrljaju zvijezda


mliječna staza
u tvojem pogledu
čuva moju dušu
da ne utrne svjetlo
u njoj
sve su se igre odigrale
putovi prohodali
riječi samoćom obrisale
progovara tišina
sada
želja je tvoga srca
zajedno sakupljati
zvijezdanu prašinu
u rukom vezene dzepove
tvojom bajkom
iz šarene maramice
oslikavam sebično
ljepotu zajedničkih trenutaka
rodjenih pred nama
a ugaslih
među zvijezdama


19:18 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 20.07.2017.

oslonjena na svjetlo u tebi

naslonjena
na zid
uvjeravam svoje snove
prepune zvijezda
kako ću im tog jednog dana
ipak priuštiti
bolje mjesto za život
za udisaj zraka duše
širinom nalik svemiru
vječno mladom
pupoljku voljenja
na otvorenim dlanovima
uzduž sjećanja
od kojih stvaram okvir
za našu zajedničku sliku
nejasno zagledanu u osobu
koja sam ja sigurno nekad bila
a koja postaje nesiguran dah na vjetru
razbijan val o stijene
glas vjeran u čekanju
da bih opet naslonila glavu
na svjetlo u tebi
kako bi moji koraci
pronašli mjesto
u našem zagrljaju
utisnutom
u zvuk pjesme
kroz gluhu noć


11:28 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 17.07.2017.

u svežnju ranjivih protjecanja

sve moje
sniva u Tebi
i kada odlučiš
korake suštine
staviti u svežanj
svih ranjivih protjecanja
svježiom šampanjca
vjernom
nezainteresiranošću
moraš znati da
naša neispunjenost
i zajednički sram
ovise o trepavicama
koje tada
neće biti obojane


17:37 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 13.07.2017.

čuješ li?

čuješ li
pretapaju se kapi kiše
u modru rijeku
pred vratima je
svemir

čuješ li
u parku
smiju se djeca
a raduju ljuljačke
moju kosu dodiruju
prsti svih vjetrova svijeta

čuješ li
srce se uči poniznosti
sniva papirnate snove
smijem se glasno
ponoru
zajedničkih buđenja

čuješ li
ptice su u pokislim krošnjama
na probuđenim krovovima
vidim ih jasno

čuješ li
bjesomučno poskliznuće koraka
u našminkanim slovima
bez lica
slijepcu su boje iste
gluhom su svi zvukovi tišina
izbjeglici je svako nebo strop

čuješ li
od sjene u starosti ostaje
slani trag na obrazu
dok duša i dalje traga za čežnjom
kao žena sa oprostom
lutam maglovitim noćima
ne tražim te
ali te branim

čuješ li
zatajen je naš povratak
noćas zazivam uspomenu
na ljubav bez nas
lampa i dalje gori

čuješ li...


10:39 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 04.07.2017.

u ljubavi sa tobom

kada se u meni
želja za tobom
uzdiže
sve do zamišljenog
mjesečevog lica
istodobno
grli koralje u morskoj dubini
veže pojas izlizane pripravnosti
jer ljubav je tvoja kao vino
usipano u čašu
ostavljeno za kasnije
koje uvijek kasni
gotovo kao da ni ne stiže
po ogledalu slikam sjenu tuge
prije sna pozdravljam
večernje bubamare
uspavane na mom jastuku
mrežom za leptire lovim snove
rasute po podu duše
dalek svemir
svome obećanju
utisnuje
odjavni pozdrav svijetu
iz kojeg nasa ljubav
izlazi
i sakuplja se
u bezvrijedan stih
bez rime


14:23 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 27.06.2017.

više nego ikad


Više nego ikad
tamno je Sunce
svijetla je tmina
zlatni ovosvjetovni okovi
žaloste škripu svemirske paučine
istovrsno tkanje zivota
pokrivač liste čekanja
naše spore hitnje.

Više nego ikad
ljudi su ozvjereni
životinje su pitome
gladna srca traže ljubav
na pladnju Glasa u pustinji
iščašena pravila pakuju Istinu u tišinu.

Više nego ikad
vrijeme raste u veličinu ničega
buduća koljena uživaju
punoću praznine neba
sa tamnim staklima na očima
izbrisanim zakonom na obrazima.

Više nego ikad
suviše je daleko osmijeh djeteta,
ispod svakog plašta izviru
do sad zakrpani užici
kao kolutovi lijevanog blaženstva
sa uporištem u propast.

Više nego ikad svoji smo
i kada nas naša vlastita prisutnost prevari
stanovnici potištenog mjesta
sa manjkom vidljivosti
na Božansku Domovinu.

Više nego ikad
nevinost pjesme pastira
čuje se sa tuđeg istoka.


19:39 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 18.06.2017.

ne budi me

ne budi me
dok snivam o sreći
kritalni lusteri plešu
na ozonskoj želji
pretvaram se
da ne moram snivati
jer snove na javi živim
ali kada me osvijetli
druga strana mjeseca
postajem sanjar vječnosti
sreća je lice bola
i ringišpil na kojem putuju
moje umorne.zore
kada sam sigurna u nas
osovina od tvoga zagrljaja
uranja u ružičasta čekanja

ne budi me
u vječnom gradu zaljubljenih
možda baš sada na trgu
osluškujem ti korake
sva ustreptala
kao oblaci pred olujnom moći
dodiruju nam se dlanovi
zemlja se okreće
rađaju se pupoljci
vječno neuvelih cvjetova
sve dok snivam o nama
sve dok gorljivo
pristajem uz sreću




12:44 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 17.06.2017.

nestrpljivi lipanj


u hladovini krošnje
Lipanj nestrpljivo
čeka da odjekne riječ
kao pogrešna nota
u simfoniji

dan je
pun ljubavi
a nas nema
ni pogača od sunca
ne hrani
život na odlasku

grč na duši
zamara tišinu
nervozno stavljam
tamna stakla na pogled
prijateljski
uz pozdrav
i Lipnju
punom ljubavi


10:37 | Komentari (13) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 25.05.2017.

ulomak iz romana "Majci na dar"



Rekao je: "Kćeri, nikad ne zaboravi odakle dolaziš i ne srami se biti to što jesi."

I doista, ne zaboravljam, nikad. Mijenjam stanice, gradove, pokrajine, državu, ali ne zaboravljam, a kako bih i mogla, kada je sve što sam doživjela uliveno i sačuvano u svaki atom moga bića, kroz vene mi teče Dunav, a u sjećanju se klati zlatno žito, u srcu ječe veliki zvona mog djetinjstva, čini mi se usklađjeni su s otkucajima bila.

Ne zaboravljam prašnjave lenije koje su točkovi mog bicikla svakodnevno doticali niti most sazrijevanja s okusom kiselih bobica, razgranate krošnje kao da je svaki list na sebi imao jednu priču koju pamtim, posebnu, a opet utkanu u cjelinu.

Ne zaboravljam vrijednosti usađene u mene, u tom siromašnom mjestu tik uz šumu, njezini zvukovi i šuškanje lišća starog oraha neumorno podsjećaju na trenutke upijanja spoznaja što život jeste, čak i sada kad tamo nikoga nema...

Ne zaboravljam suze zbog prevelike boli za ljubavlju one koja me na svijet donijela, a nisu joj dopustili da me pridržava tijekom odrastanja da ne posrnem... zato me pridržavalo Nebo....danas to Nebo znam izgubiti, ali uvijek ga pronađem, uvijek se sjetim tko sam, odakle dolazim, gdje idem i što sam sve prošla, da bih do ovdje stigla.

Bog mi je svjedok,u Njega se uzdam... i ne, ne zaboravljam...


14:07 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.