četvrtak, 01.12.2016.

kao svjetlost blagdana

prizivam
plavo sjećanje
našeg rastanka
kada drhtavom rukom
po licu ti i tijelu
oslikavam ljubav
vodim te
u budno snivanje
pred velikim
očima straha
trenutna
nebeska živost duše
pješčanik nade
presipava
pepeljasti udisaj mozga
blizu si mi
kao svjetlost blagdana
čežnja i spokoj sjedinjuju se
u pogled nježnosti
nad odškrinutim prozorom
našeg doma


09:19 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 23.10.2016.

posljednji krik

sivi pepeo
vlastite iluzije
i srebrni zimski prah
moja je tišina
do koje ubrzano
stiže tvoje ime
na praznim dlanovima mjesečine
kraj otvorenog prozora
u neki bolji svijet
zagledana sniva
ozebla duša
podno kiša
ranjivog vremena
čekam da ožive sve boje
prije nego što me pronađe
moj posljednji krik


11:27 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 22.10.2016.

čuješ li?

cujes li
pretapaju se kapi kise
u modru rijeku
pred vratima je
svemir

cujes li u parku
smiju se djeca
a raduju ljuljacke
moju kosu dodiruju
prsti svih vjetrova svijeta

cujes li
srce se uci poniznosti
sniva papirnate snove
smijem se glasno
ponoru zajednickih budjenja

cujes li
ptice su u pokislim krosnjama
na probudjenim krovovima
vidim ih jasno

cujes li
bjesomucno poskliznuce koraka
u nasminkanim slovima
bez lica
slijepcu su boje iste
gluhom su svi zvukovi tisina
izbjeglici je svako nebo strop

cujes li
od sjene u starosti ostaje
slani trag na obrazu
dok dusa i dalje traga za ceznjom
kao zena sa oprostom
lutam maglovitim nocima
ne trazim te
ali te branim

cujes li
zatajen je nas povratak
nocas zazivam uspomenu
na ljubav bez nas
lampa i dalje gori
cujes li....


13:39 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 25.09.2016.

slutim

nisu nam iste
sjene
tvoja je sunce
istočnog pogleda
moja je
glasna tišina
noćna melankolija
izlijeva se
kao slabost
u čaši
okorjelog vinopije
jedino još tješi
mekoća fluida
tihi zvuk
piana u blizini
svira mi
note predaje
ogoljene
mojom spremnosti
u crvenoj požudi
hodaju zvijezde
na ljestvama
naših snova
odlažem
umorna čekanja
moja i tvoja
ljubav
tone
u oceanske dubine
tvoju sutnju
moje oči


09:35 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 08.09.2016.

ZA SVJETLOST ROĐENA


Koje su granice obrubljene
oko razmahanih krila orla,
sličnog duši koja je ponukana
uzljubiti stubište istine?

Tko nas i kako ograničiti može
kada smo mi sami
budući ogranci neograničenog
i posinovci neprolaznog?

Želi li se to možda, Sunce
okačiti na strujnu žicu
prije ljetne večeri
i zvuči li uistinu svemir
jednako kao majčina utroba?

Kakva može biti pjesma
zanjihane pšenice
prije žeteočevog pohoda,
ako su se naši putovi
poigrali zamršenim cestama,
zar ne težimo tada, baš kao djeca,
spustiti se toboganom mira,
ravno u želatinski zagrljaj ljubavi?

No, zar da se prašina
stidljivo sakriva međ' zvijezde,
kada se sjaj njezinog postojanja
zrcali na postanku
jedne velike praistočne želje?

Ne može se dolina suza
posložiti i ispeglati u kofer
slijepog utaživanja prizemnosti
u trenutku vječnosti
niti će se sutra zagrliti sa danas.

Ne isplati se pokušavati
svidjeti se svijetu,
ako nisi njegov sin,
jer posinovnik svijetla
ne baštini ovaj svijet,
niti sinovi ovog svijeta mogu ići
putem svijetle onostranosti.

Koje su granice za dušu
koja izabire biti bezgranična
koja se svjesno odlučuje
još ovog časa roditi se za svjetlo?


13:58 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 16.08.2016.

svjetionik ljubavi


16:49 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 06.08.2016.

SVJETIONIK LJUBAVI




večeras
svjetionik ljubavi
nema upaljena svjetla
prijekorno more
ne obazire se previše
na licitarsku jamčivost
kako će sutra
nesumnjivo
izbijati požar
iz istih okna
gdje se odvažno
tmina ispružila
večeras
koraljna hladnoća
prolazi kroz kosti
a sutra će znam
njihati se i mjesec
opijen našim svijetlom



19:20 | Komentari (16) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 19.07.2016.

ne zovi me



ne zovi me
na proljetnu rapsodiju
tvoje su ptice koje dolijeću
u probudjenim krošnjama
šaroliki cvijetni astrahan
podno naših koraka
smijeh maglicastih oblaka
i plavetnilo naprasitog neba
sve je tvoje
kada se tvoje slabosti
jačaju na mojoj ljubavi
ne mogu ti uzmaći
ne zovi me
ne mami na podnevno sunce
moje oči su navikle
na manjak ljepote
otkako sam s tobom
poigrava se suosjećajnost
sa licitarom moga srca
ah, kada bi se mogla
i htjela prije sutrašnje zore
otopiti i sliti ozgor onostranosti
sve je bolje od ovoga
što osjećam u sebi
dok te gledam
nemam htijenja
prisvojiti na grudi
gorljivu buktinju ni zna što
kao ni ti
ne želim se poigravati
sa samoćom boje ciklame
tim ružicastim obećanjem
kojeg nema naš danasnji
i posljednje izlazeće Sunce sreće
jenjava gorljivost darivanja
u očima
na trepavicama
pa čak i na obrvama
ne postoji
ni jedan osmijeh te okamine
sa mojih ramena
koji bih rado
podijelila sa nekim
a ti
ne zovi me
i ne traži....



11:19 | Komentari (6) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 13.07.2016.

MOJIH 6



slika: Sandra Vulin


09:10 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 29.06.2016.

kada ljubav dobro pristaje


16:03 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 13.05.2016.

slike moje mladosti


Moja mladosti,
koliko li si samo bisera uzalud potrošila
da bi načinila nisku dovoljno dugačku
za okititi vrijeme u kojem sam nas nije bilo
i mramorne kipove koji su se redali na zadanoj slici
kao na pokretnoj traci?

Nekada sam znala prepoznati
na kojoj strani svijeta sjaji moja zvijezda
i pratiti njezin hod kroz moje snove.

A sada koračam strmim putovima
ispod tuđeg neba, sa strancima
koji jako sliče na moje odlaske.

Oni ne znaju na kojoj strani svijeta
svijetli moja zvijezda, to je dobro,
njezin grimizni sjaj i dalje mi pokreće korake.

Iznad mene je tuđe nebo
ono govori jezikom stranca
ne smatram propustom što se ne razumijemo,
tek nevještim pogledom tražim moju zvijezdu,
znam ostala je negdje u nekom kutu djevojaštva
gdje se i dalje razlama topla svjetlost lampe,
a na cvjetnom pokrivaču miruje plišana začudnost.

Moja mladosti,
nekada mi nisu bile strane kiše
u proljetnom predvečerju
sa krugovima na vodi
ni miris zelene trave u kojoj je upravo
usnula naranča od sunca,
baš kao niti šuškanje krošnje,
dok nazdravljam vinom svijetu i nama.

Udišem sliku sjećanja
puštam da mi opor miris boje
prodire u tijelo sve do srca.

Nisam marila za snježne pahulje
koje su na mostu urezivale
tragove dolaska kao malim finim džepnim nožićem
kakvog samotnjaka u gluhi čas.

Nisam marila na duga sjedenja po parkovima
i još duže razgovore na trgovima
na kojima su mirisale crvene ruže
čiji miris i danas osjećam....

A sad mi je stran i sam pogled
kroz veliki prozor tuđine
toliko je veliki da se ponekad plašim
kako će kroz njega proletjeti sve moje dvojbe,
ogledat će se narcisoidno na satu sa kazaljkama
zaustavljenim tek nešto prije dvanaest.

Moja mladosti,
sa mirisom na bagremovu dugovječnost,
reci kome noćas sjaji moja zvijezda?

Jesu li je ugušila svjetla grada
ili je tu, ali ju ne vide moje oči
oslijepile za ljepotu duše?

Tu sam kao da nikada nisam niti otišla,
stojim na samom rubu ponora
ispred pravjekovne kule svog sazrijevanja
i gledam u rijeku u kojoj se kupaju snovi.

Sigurna sam da i moj san
plivajući spretno zahvaća kao veslima
njezine nemire čekajući mene
da se samo zagledam i prepoznam ga.

Ispod maglenog klobuka
i šarenih kišobrana miriše nevinost
sudarena sa dimom cigarete
u obliku jasnih krugova
u sobi neke stare zgrade.

Sada su tuđe ruke zagrlile kulu
i magle drugih mladosti rastrčale
podno uličnih lampi,
a ja i dalje snivam,
razgovaram sa snovima
dok mjesec noćnim nebom šeta
i bosa skakućem po osunčanim šljivicima
i livadama iz mog sjećanja.....


09:23 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 02.05.2016.

bez naslova...

Zaronila sam u svemir i više ne nalazim put ka površini Zemlje.

U dubini svemira sva pitanja dobivaju svoje odgovore, bez ijednog trena čekanja.

Nije svemir kao čovjek pa da te utopi ograničenošću, on te napose nosi nesagledivom širinom i dubinom tvog samovoljnog htijenja, biti posvema nalik beskonačnoj slici.

Zaronivši tako u svemir, zagledana u obrise Božijeg svetog bića, osjećam čežnju za novim pričama duše, stvara se dizajn protkan snovima, dok opušteno i predano jezdim zvjezdanim prostorom.

Uronila sam u svemir i ne trudim se naći put natrag, samo su zvijezde našle uporište kojem odvajkada stremimo... samo zvijezde, gdje i sami svjetlost postajemo i prestajemo biti od tijela.....


09:49 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 25.04.2016.

naslikaj...

naslikaj melodiju Chopina
po tratini prijemčljivosti
leptirov najljepši sanak
ponire u dubine moga praštanja
na uzglavlju od purpurne svile
naslikaj nešto što vide i slijepci

ružine suze su teške
niz obraze pada spoznaja
sve ono što ja ne umijem
ti naslikaj
dopusti da bude unikatno djelo
probiranih nedokučivosti

vjekovi se pomaljaju
u pogledu dok te gledam
isprepleteno darivanje je zrelo
na nježnom pastelu od trešanja
svaki put kada se naša istovrsnost
privede kraju
opet rođena kao gola djevica
ona izranja iz svemira

gledaj kako se njišu narcisi
na travanjskoj rapsodiji
sunce se kupa u lavoru
a od vode se suši
našim zagrljajem

naslikaj sjećanja
na njima jezdi jedrilica
tiha ali dostojanstvena
kao usne u poljupcu
na velikom platnu duše
naslikaj krunu od vremena
neka potez bude jasan i jak
okrunit ćemo njome spoznajni tren
kada nas konačno uokviri
kao portret vječnosti


11:40 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 15.04.2016.

volim te

a ja te volim
kao što se voli proljeće nakon duge i hladne zime
kao ptice koje uvijek iznova streme u nebeski beskraj
tako i moja duša ide u susret tebi
iznad svih uzburkanih voda ovog svijeta
one su tu kako bi tekle svojim protočnim smjerom
kojem je naum unaprijed određen
a moje htijenje je voljeti tebe
čak i onda kada se pričinjava
da će bajka nenadano završiti bez sretnog kraja

ljubim te kako samo može ljubiti majka svoje dijete
i junak domovinu vjerno
jer bi izdaja samog sebe bila ne ljubiti
kao valovi gole i samotne stijene
kao što svi vole zagrljaje
moji su zagrljaji božur procvjetali
i zrake sunca inatljive kišnoj prijetnji
od niotkuda i bez razloga
izlazeće si jutro u mojem čekanju
umornom posvema od tmine i tišine
i moja si noć koja me sanjiva čeka
da joj prilazim bosonoga i nasmijana
sve dok moje voljenje traje


10:27 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 14.04.2016.

ljubavlju probuđena



kriv si
što su mi misli rastrojene
konturama tvoje osobnosti
i što ne skidajući osmijeh sa lica
u besmislu bolesnika
širim ljubav kao zarazu

kriv si
što mi je pogled razasut
na mjesto u stihu gdje te čuvam
i što šireći zjenice upijam
odraz tvoje duše
kako bih je u mislima naslikala

kriv si
što u rascjepu vremena
uzalud kradem sva čekanja
između našeg susreta i rastanka
ti jako dobro znaš i osjećaš
samo jednim tvojim dodirom
sviće ljepota u meni



08:26 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 05.04.2016.

obline sna



na vjetrometini
darujem oblacima
krik
kao da se oteo
iz dna duše

košmar oslikava zidove
apstraktno
naravnost vremena
plete zlato među okovima

sve manje mogu
zaustaviti zjenice da snivaju
sve manje se i trudim
to učiniti
san je vapaj za ljepotom

žena sam
ni po čemu drukčija
od drugih
svakoj paleti noćnih boja
preporučujem usrdno
korijenje samoće
čekam jer znam
izniknut će predivan cvijet

oazu mi dajte
da konačno utażim
žeđ sa usana
umjesto što opet plešem
valcer na mjesečini
sama

cipele od srebrne prašine
vode kroz studen
do novog proljeća
ono će otopiti led sa trepavica
koje više nisu u boji

drhtavim rukama
oblikujem siluetu
stranca kojeg kao sebe znam
dok šuškanje haljine
ponovo ne otkrije
obline vjernog sna



20:20 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 03.04.2016.

u zagrljaju zvijezda



mliječna staza
u tvojem pogledu
čuva moju dušu
da ne utrne svjetlo
u njoj
sve su se igre odigrale
putovi prohodali
riječi samoćom obrisale
progovara tišina
sada
želja je tvoga srca
zajedno sakupljati
zvjezdanu prašinu
u rukom vezene džepove
tvojom bajkom
iz šarene maramice
oslikavam sebično
ljepotu zajedničkih trenutaka
rođenih pred nama
a ugaslih
među zvijezdama


19:37 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 01.04.2016.

zeleno, kažem ljubav



znam zašto se
sunčeva pogača
posramila
tvojih očiju
na kojoj strani svijeta
zora rudi
ružama cvate vrt
žuborom žubori izvor
ljubav se nad njim
vješto naginje
i žedna vodu pije

ti si smaragdno zvono
ječiš neumorno
i suviše glasno u mom biću
kao ptica koja cvrkuće
pronosiš radost
i dobar glas
zrakom obojanim
zelenim životom

svi zvukovi
žubori
i sav cvat
sniva u tebi
a ti sav vjeran
no kako bi drukčiji i bio
oslikavaš akvarel ljubavi
na svijet oko sebe
neminovno
i moja duša uranja
u tvoju blizinu

znam
ti bi čak i samom nebu
darovao najljepše od sebe
samo kada bi biserna niska
u mojem osmijehu
mogla progovoriti
o onome što te izdvaja
čineći posebnijim
od drugih

u mom sjećanju
sebično čuvam proljeća
u njima se uvijek iznova
zaljubljujem u tebe
nemoćna to ne učiniti
sa spoznajom
da je sva ljepota
ovog svijeta
vjerno uskočila
u boju našeg
zajedništva



09:25 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 19.03.2016.

prijekor

ima li koga?

na drugoj strani svemira
srce zakrpano
nespokojem
čeka
jednostavnost
postaje maska
mliječnih staza
razbacanih obraza
žednih opiti se
gordošću
ljepote
negdje je još mjesta
i vremena ima
za osmijeh bez modrila
oči bez močila
sjetnog akvarela
ovostranosti

ima li koga
dotiče li itko
blistavu ponjavu noći
kao srebrni mraz
samotnim
stubištem
koračaju
odrasla djeca
tiho i neprimjetno
kao dobra stara
ljubav


16:45 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 12.03.2016.

sa proljećem

Pospremi sva lica od kamena koliko ih nasljeđem posjeduješ u finu malu ružinu tajnu proljetnog cvata i gledaj kako se po oblacima šetaju naši tragovi, nepomućeni, neslućeni...

U mnogočemu sam do sad pokleknula, ali sa tobom ostvarujem svoju bajku oslonjenu na osovinu svemira ... našeg svemira.

Tvoje su nijanse okupanosti Suncem tek igra u kojoj tražiš moje usne, rumene trešnje u punoći slasti.

Traziš, jer si svjestan, da samo tvoje ubiranje voća zabranjenog za druge posjeduje nesagledivo čaroban prikaz velikog platna, uzduž godina, platna prepoznatljivog našim bezbrojnim zajedničkim trenucima sa Proljećem ili bez njega.

Ružičaste stepenice od trešanja i svilene koprene našeg ljubavnog zajedništva sušta su oprečnost sivilu svijeta koje nas uporno pokušava preplašiti i uvjeriti, da smo sanjari nedostojni modernog vremena u kojem koračamo, lišeni pažnje onih koji kroje i misli i sudbinu, oslobođeni od svih modnih detalja, možda i jesmo, no neka to bude velika čast sanjarem biti i umijeti sanjariti o nečem neprolaznom i vječnom, sa uporištem na ljubavnom pragu otvorenih vrata svima onima koji nam se žele pridružiti i biti slobodna djeca.

Zapleti ruke u oblik koji nas spaja i osluškuj kako nam srca kucaju istom melodijom, da, nezaboravan si i zato si poseban.

Pozitivan kaos od staklenih ogledalaca na mom dlanu besprijekoran je govor zamršenih jezika oko nas, čini mi se i oni se rado ogledaju u našoj djetinjoj radosti duha i oni se nesvjesni svoga apsurda križaju sa svemirom i komadićima ogledala koje pažljivo držim, polegnutima na svom dlanu ne bi li ih istina otpuhnula.

Razvrstat ću pažljivo ogledalca, poredati ih po veličini prije, nego li zarudi praskozorje.

Nije sve slomljeno čak ni kada se takvim čini, sa Proljećem ili bez njega...


13:19 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 11.03.2016.

početak kraja



iz zbirke "Gubitak ničega"


11:14 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 02.03.2016.

Promocija bajke “Vil” Sandre Vulin uz lutkarsku predstavu Milorada Bunčića - U CENTRU HRVATSKE NASTAVE U STUTTGARTU



Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



STUTTGART - Centar hrvatske nastave u Stuttgartu bio je domaćin vrlo uspješnog umjetničkog programa za djecu pod nazivom “Nisi sam” u sklopu kojeg je promovirana bajka “Vil” mlade spisateljice, rođene Vukovarke, Sandre Vulin-Petković te prikazana interaktivna predstava u izvedbi lutkarskog majstora iz Našica Milorada Bunčića Mikija. Roditelji i djeca ispunili su prostor do posljednjeg mjesta, čak se stajalo, sjedilo na podu.

U prvom dijelu programa osječki publicist Zvonko Penović, urednik knjige “Vil” čitao je ulomke i razgovarao s autoricom o porukama iz ove bajkovite pripovijetke. Riječ je o dječaku Vilu koji dolazi spasiti jedan planet (prilično nalik na Zemlju) koji je utonuo u hladnoću, tamu i beznađe... Vilova jednomjesečna misija poslije niza otužnih slika stanja, loših iskustava i mučnih susreta, završila bi neuspjehom da nije upoznao djevojčicu Halisu. Naime, vrijeme za obavljanje misije je isteklo i Vil je morao otići. Vidio je Halisu kako plače zbog njegova odlaska. Njezine suze, suze ljubavi počinju otapati snijeg, led i ljudsku hladnoću. I neko novo proljeće ponovno zavlada planetom.

U nastavku programa, lutkar Milorad Bunčić je izvanrednim animatorskim sposobnostima, uvukao djecu u zajedničku igru. Sve je prštalo od smijeha i radosti igranja.

“Nisam mogao izabrati bolji početak obilježavanja, upravo ove 2016., svoje 40. godišnje glumačke karijere od ovog nastupa u Stuttgartu. Sve se savršeno poklopilo. Ovo mi je golem poticaj za skorašnju turneju u Dubrovačko-neretvanskoj županiji kao i za sudjelovanje na Maloj koloniji, kako od milja zovu Međunarodnu koloniju mladih u Ernestinovu, koja će se i ove godine održati, u vrijeme uskrsnih blagdana”, rekao je Bunčić, inače osnivač dječjeg i uličnog Lutak teatra kao i dramskog kazališta za odrasle pod nazivom Teatret u Španjolskoj.

“Sjajni domaćin Marija Prpić, sjajni organizatori, sjajni ljudi i prekrasna djeca. Ponosni smo što smo bili aktivni sudionici i svjedoci ovog prekrasnog druženja u Stuttgartu“, zaključili su Sandra Vulin-Petković, Zvonko Penović i Milorad Bunčić.

Inače, hrvatsku nastavu u inozemstvu organizira i financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, a školske vlasti u Njemačkoj daju financijsku potporu Ministarstvu prema iskazanom broju učenika. Zbog mnoštva iseljenih Hrvata na području pokrajine Baden-Württemberg djeluju čak tri koordinacije hrvatske škole – Mannheim (koordinatorica Ivana Spasojević), Stuttgart (koordinatorica Marija Prpić) i Ulm (koordinatorica Štefica Delija).

D. Kovačević


http://www.glas-slavonije.hr/294884/5/Promocija-bajke-Vil-Sandre-Vulin-uz-lutkarsku-predstavu-Milorada-Buncica


12:19 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 28.02.2016.

PROMOCIJA



Jednostavno sam presretna...

Konačno je VIL imao svoje službeno predstavljanje publici.

Svaki primjerak VIL-a pronašao je svoj novi dom! Na moje veliko iznenadjenje...

Prostorija je bila prepuna, a tražila se i stolica više... Dječji smijeh nije uopće jenjavao.

Bilo je PREDIVNO!!

Ova promocija je tek svijetla uvertira nekim novim svjetovima na cijeloj bajkovitoj niski na koju su nanizani svaki dječji osmijeh, znatiželjan pogled,čvrsti stisak ruke izuzetno velikih ljudi koje sam imala priliku upoznati,a medju kojima je za ovu Odu o Ljubavi najzaslužnija Marija Prpic .

Moj dragi prijatelj i književnik Zvonko Penović zajedno sa mnom je prepričavao bajku...

Za lutke je zaslužan dječji Teatar "LUTAK" Milorad Bunčić.

I naposljetku, hvala ekipi koja je sve ovo popratila i ovjekovječila..


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


20:05 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 22.02.2016.

MOJE 2 NOVE KNJIGE: "I budna te sanjam" i "Tota tua" ("Potpuno tvoja")


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Velika hvala za recenciju:
Radojka Šverko
Dinko Škevin
Tisak ove knjige pomogao je Zlatan Gavrilović-Kovač
i Zlatanu jedno veliko hvala!



OSVRTI:

Družiti se s poezijom Sandre Vulin za mene znači krenuti na dugo putovanje - letjeti po prostranstvima snova i nedokučivim visinama, snivanje na oblacima, poniranje u dubine mora do koraljnih grebena. Nošena pjenom valova uporno traga za ljubavlju tako potrebnoj svima, ljubavlju koja zrije od prvog pogleda voljenog čovjeka, prvog dodira, do potpunog prepuštanja svilenim jastucima i svilenim nitima koji će ih zarobiti u najljepšem činu koji će trajati dugo, dugo. Zato ovdje nema mjesta sumnjama jesu li to dobivene bitke, pobjede, porazi ili propusti.

Hvala Sandri, na svim zapisanim stihovima koji nam pomažu da zavirimo u sebe i osluhnemo ritam svojih čula, da probudimo sebe u otkucajima sata. A taj sat u koji sve češće gledamo postaje važniji od klavira u kutu sobe i, koliko god bio važan i nezaobilazan u mojem životu, po njegovim tipkama danas prebirem neke druge melodije, a taj sat nikako ne uspjevam ukrotiti, ugoditi. Zato hvala Sandri, hvala Vam što nam daruje sebe, dijeli s čitateljima svoju dušu, svoje suze, najljepše cvijeće, osmjehe, poljupce i zagrljaje na svjetioniku ljubavi.

Radojka Šverko

Sandra Vulin je pjesnikinja čije pjesme zahtjevaju ozbiljan pristup,ulazeči u svaku pjesmu do samoga dna,do samoga korijena pjesme kako bi vidio odakle je izraslo to prekrasno stablo. Nisu Sandrine pjesme obavijene gustom maglom,možda sumaglicom kroz koju se jasno vidi što ti pjesma kazuje. Pročitao sam dosta njezinih pjesama i mogu reči da su njezine pjesme jednostavne, ali nisu banalne, što je jako teško postiči u poeziji.

Upravo to pjesmama daje vrijednost,odnosno težinu ili "piz", kako bi mi dalmatinci rekli. Izražava se uglavnom u formi slobodnog stiha, dok u manjoj mjeri u rimi. U mnogim pjesmama caruje ljubav koja je poklonjena nekome ili nečemu. U mnogim pjesmama se osjeti toplina Sandrine duše i što preostaje nego zaroniti u predivne stihove i vjerujte mi svatko će u njima nači sebe, ili barem dio sebe.

Dinko Škevin




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Sa radošću vam predstavljam svoju novu knjigu TOTA TUA (POTPUNO TVOJA)

Prije svega, Bogu sam zahvalna jer Njegovo Milosrdje mi je omogućilo da ova knjiga izadje baš u ovo sveto Korizmeno vrijeme pred najveći Kršćanski blagdan.

Zatim sam zahvalna svećenicima koji su napisali osvrte za nju,i naposljetku urednicima knjige koji su se zaista potrudili uloživši u njezinu pripremu puno ljubavi,obazrivosti i truda.

Da, moj Bože i sve moje, potpuno sam Tvoja......


19:41 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 17.02.2016.

kad utihnu zvona



vjerom osunčanim
prostranstvima
trpljenjem prikazanim
životom
ukorijenjenim
duboko u srce čovjeka
sakrila se pjesma anđeoskog kora
sva spokojna sniva
kao bistar izvor iz Božjeg oka
ističe u nepregledne žive vode
na našim vrelim dlanovima
i umornim leđima
miris prolaznosti
nemilosrdno svojom vanjštinom
posjećuje dušu zagledanu u vječnost
čineći tako da u njoj tutnji plač
ona sluti daleko je dom
sunce je promrzlo
u krletci jedinom mjestu koje poznaje
postavljeno u nju od onih
kojima glasan smijeh smeta
ono će žalosno utihnuti
u zamračenim perivojima
ispraznih srdaca
bez Boga
bez Ljubavi
na kišnom kamenu
po kojem koračaju utrnula stopala
onih koji su izgubili znakove prema nebu
usnut će zauvijek ljepota
sva lijepa i nedostižna
pustit će istinu
ovaj posrnuli naraštaj
da kao siroče luta i nada se
kako će ju sinovi nove zemlje usvojiti
i nebo će pustiti suzu
u onaj dan
kada utihnu sva zvona



08:07 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 16.02.2016.

PRIČAJ MI, DUŠO (za moju ljubljenu kćer)


Image and video hosting by TinyPic

pričaj mi
dušo moje duše
o nekim drugim svjetovima
o cvjetnim livadama
otvorenom nebu
iskrenom zagrljaju
besplatnom osmijehu
pričaj mi o ljubavi
i kako ona izgleda
da li još uvijek rubom bijele haljine
dotiče pravjekovni Eden
hajde pričaj mi o svemu
najljepši je zvuk boje tvoga glasa
željna sam čuti milovanje riječi
jer zemaljski govor udara i boli
baš poput beskorisnih ratova
u kojima brat brata mrzi
pričaj mi dušo koliki si put preletjela
da bi do mene donijela tek lahor sna
oh kako ga želim snivati sa tobom
u bijeloj haljini na poljima lavande
ova dolina ne zna što je spokoj
mržnja je poput prehlade
zarazila naš dom
siromašni ljudi imaju samo novac
a sveci gladuju za ljubavlju
no ti mi radije pričaj o Božjim voljenima
a u ovom svijetu prezrenima
koji imaju topli obrok na stolu
i svježe spravljenu postelju
ona nije od svile i kashmira
ali je meka i topla
nudi spokojne snove
na jastuku od čiste savjesti
taj vjetar baletan
koji mi te spustio
uljuljuškao u slatki oblakov poljubac
na neko vrijeme ispod mog srca
a zauvijek u moju dušu
vjerni nam je prijatelj
dok te zagrljajem i poljupcima volim
pričaj mi o zalasku naranče
na neprestižnim horizontima
čini mi se
sve se jasno miris proteže
slijeva se sa kapljicama nebeskih suza
u naše zajedničko sjećanje
pričaj mi o pjesmi pastira
dok najavljuju novu rujnu zoru
i o plavim leptirima u tvojim očima
kada uranjaš u moju dušu
samo ti možeš
spustiti bijele golubice na naša ramena
i pronijeti baklju ljubavi
našim domom od ružinih latica
mojim srcem od tvog osmijeha


17:04 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 10.02.2016.

memento mori


Image and video hosting by TinyPic

sjeti se da si smrtan
i da ćeš otići odavde
postati prah i pepeo
baš kao i tvoji bližnji prije tebe

ti znaš da sve prolazi
smjenjuje se u prirodi
kao zalazak sunca
i promjena godišnjih doba

sjeti se da si došao na ovo putovanje
prazan bez ičega i potpuno gol
ogoljen od svake besmrtnosti
i da ništa ne posjeduješ
niti išta sa sobom nosiš
osim dobra djela i uvjerenja

sjeti se da je vječnost beskonačna
a ovaj život je tek kratak san
ti koračaš u smjeru
u kojem su drugi prije tebe koračali
i kojim će mnogi poslije tebe ići
samo su nam putevi drukčiji
nekome široki a nekome uski

sjeti se da je vrijeme kratko
i da se svakog časa može ugasiti život
svjetlo je ljepota Božje radosti
a tama je izgubljeni raj
ali iako si prolazan i bezvrijedan čovjek
u vječnosti tvoje duše
stanuje dobri Bog koji te voli
i zove u Njegovo svjetlo
sjeti se.......


19:02 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 07.02.2016.

uradak nebeskog kista


bliska mi je
tvoja bistrina
taj jasan potok
niz mnogostrukost
vječnog kretanja
i blizina u dahu
kao molitva
čak i onda
kada se čekanjem
na platnu tišine
zaustavi kist
naprasitog neba


20:18 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 06.02.2016.

nebo


nebo u mom oku
jedina želja koju priznajem
Domovina koju znam
stranci su samo oni
koji je se svojevoljno odriču
na nebu se ogleda vedro čelo
kao odraz na mirnoj vodi
u njegov bijeli lan obući ću svoj duh
kada skinem tešku
ovozemaljsku opravu
srce je zasad jedini putokaz
kako ne bih posrnula i zalutala
pri strmom uzdizanju gore
nebeska radost daleko je od mene
a ipak sam uronjena u njezin zagrljaj
želim i čekam nebo
rajski ugođaj
jedino lice koje ne iščezava
modri mozaik Božanskih dvora
otvorenih vedroj duši
gubitak zlata nadoknadiv je
ali gubitak neba
ostaje zauvijek zbogom
nebeska postelja od oblaka
i svijetlo križa
sjaj je proljetnog cvijeća
za beskonačno Božanstvo
priklonjenog umijeća


11:23 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 05.02.2016.

svjetiljka ljubavi


nosim vjerno svjetiljku
hodnicima mračnoga svijeta
o, predobri Bože,
hoću li stići na urečen sastanak?
samo da ne zakasnim
na gozbu Tvojih pravednih
"Gloria,Gloria"!
ori se nebeskim dvorima
"Slava", pjevam tiho u sebi
sa čežnjom koju ne mogu objasniti
hoćeš li me čekati prije nego li se
istroši ulje u mojoj maloj svjetiljci
ostavljam prijekor ljudi iza svojih leđa
pazeći pri tom na put kojim hodim
apostolskim žarom pristajem uz Tebe
sva vjerna Tebi Kralju vjere
trenutak gori u vječnome sjaju
tminu resi šutnja
šutiš li i ti, o Bože,
moj ljubljeni Gospodine,
ili čekaš?
iako mi je ljubavi plamen pri kraju
postajem posvema bliska
samo Tvome svjetlu


19:24 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.