nedjelja, 18.06.2017.

ne budi me

ne budi me
dok snivam o sreći
kritalni lusteri plešu
na ozonskoj želji
pretvaram se
da ne moram snivati
jer snove na javi živim
ali kada me osvijetli
druga strana mjeseca
postajem sanjar vječnosti
sreća je lice bola
i ringišpil na kojem putuju
moje umorne.zore
kada sam sigurna u nas
osovina od tvoga zagrljaja
uranja u ružičasta čekanja

ne budi me
u vječnom gradu zaljubljenih
možda baš sada na trgu
osluškujem ti korake
sva ustreptala
kao oblaci pred olujnom moći
dodiruju nam se dlanovi
zemlja se okreće
rađaju se pupoljci
vječno neuvelih cvjetova
sve dok snivam o nama
sve dok gorljivo
pristajem uz sreću




12:44 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 17.06.2017.

nestrpljivi lipanj


u hladovini krošnje
Lipanj nestrpljivo
čeka da odjekne riječ
kao pogrešna nota
u simfoniji

dan je
pun ljubavi
a nas nema
ni pogača od sunca
ne hrani
život na odlasku

grč na duši
zamara tišinu
nervozno stavljam
tamna stakla na pogled
prijateljski
uz pozdrav
i Lipnju
punom ljubavi


10:37 | Komentari (13) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 25.05.2017.

ulomak iz romana "Majci na dar"



Rekao je: "Kćeri, nikad ne zaboravi odakle dolaziš i ne srami se biti to što jesi."

I doista, ne zaboravljam, nikad. Mijenjam stanice, gradove, pokrajine, državu, ali ne zaboravljam, a kako bih i mogla, kada je sve što sam doživjela uliveno i sačuvano u svaki atom moga bića, kroz vene mi teče Dunav, a u sjećanju se klati zlatno žito, u srcu ječe veliki zvona mog djetinjstva, čini mi se usklađjeni su s otkucajima bila.

Ne zaboravljam prašnjave lenije koje su točkovi mog bicikla svakodnevno doticali niti most sazrijevanja s okusom kiselih bobica, razgranate krošnje kao da je svaki list na sebi imao jednu priču koju pamtim, posebnu, a opet utkanu u cjelinu.

Ne zaboravljam vrijednosti usađene u mene, u tom siromašnom mjestu tik uz šumu, njezini zvukovi i šuškanje lišća starog oraha neumorno podsjećaju na trenutke upijanja spoznaja što život jeste, čak i sada kad tamo nikoga nema...

Ne zaboravljam suze zbog prevelike boli za ljubavlju one koja me na svijet donijela, a nisu joj dopustili da me pridržava tijekom odrastanja da ne posrnem... zato me pridržavalo Nebo....danas to Nebo znam izgubiti, ali uvijek ga pronađem, uvijek se sjetim tko sam, odakle dolazim, gdje idem i što sam sve prošla, da bih do ovdje stigla.

Bog mi je svjedok,u Njega se uzdam... i ne, ne zaboravljam...


14:07 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 22.05.2017.

ako se izliju želje

ako se izlije rijeka želja
kroz naš prozor
mjesec će ostati zagledan
na tvoje lice
kao žena na sjećanja
podno svijetlog dijela rasvjete
svih mračnih ulica
jezde brodovi
i čekanja
dok plešemo
nebeski je svod
pribjeg u nas same
posvema ranjene oprostom
ali ako se izliju želje
u tijesni vrtlog vremena
jedan nježni dodir
iscjelit će rane
i razapeti ljubav
u jedra


20:33 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 09.05.2017.

ŽENA

Njezina svetost i njeznost bića ističe se, makar ju ona i ne isticala svojevoljno.

Njezin izgled i ponašanje, govor i duh kojim zrači, pokazuje da je drukčija.

Ona je sustvarateljica novog života, po volji Božjoj ima posebnu ulogu u društvu. Često je na meti tuđih raznih neurednih sklonosti i slabosti, ali ipak naposljetku njezin pravi sjaj pronađe put kojim bi se ispoljio van iz dobro čuvanog Hrama te tako cijelom svijetu pružio jasan uvid, a ponekad i divljenje o tome tko je ona.

Njezina hrabrost i snaga često puta nailazi na iščuđavanje i divljenje, a pogotovo kada novi život nastaje čudesnim i lijepim, ali bolnim putem.

Sve se svrhovito pokazuje kako je ona biće koje je početak i kraj.

Na njezinim je leđima težina društva, u njezinim su rukama čak tri ugla doma.

Da, ona je Žena.



14:56 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 05.05.2017.

izvor života



ti si čaša
u koju ulijevam
kaplje ljubavi
prvo
i vječno
ime života
ime tog životnog slapa
ispijam
da preživim

svijet
umire od žeđi
u ispijanju čaše
u naravnoj veličini
puna je praznine
bez ljubavi
bez vode
ako nas
nema



18:21 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 01.05.2017.

pitaš me

Pitaš me
koje je boje sjećanje,
od kakvog je to kroja satkana tuga,
koliko vremenskog prostora ima
između dva uzdaha?

Pitaš me
zašto su gluhi šaptači noći
svoje usne vezali za vjetar
i koji je pravi tren,
da duša vrati dug za ljubav?

U pitanjima tvojim
njiše se vrijeme
opijeno našim zajedništvom
vinom sa okusom svih odgovora.


14:41 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 30.04.2017.

pod malom mrljom tuđeg neba

sunce lako zabole ruke
kad sprječavaju oluju
u tuđim gradovima
ne traži nove parkove
jer u njima nema dječjeg smijeha
ne ubiri cvijeće
jer ne miriše
ako ne zadržiš čežnju u srcu
odletjet će kao ptica
u neke jos mračnije krošnje
jastuci na kojima snivaš
čisti su kao korica kruha
tek u najmanjem dijelu sebe si svoj
pod mrljicom tuđeg neba
drukčije se ponaša dan
sjene večeri su blage
nalik starim prijateljima
snovi imaju poznate boje
kojima se razmeću
a ja imam samo tebe
i želim da budeš moj san


09:16 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 28.04.2017.

opekline

naša tijela
zapečaćena
skamenjena
od jučerašnjeg
poraza
kao prženi
pod suncem
zimskog jutra
miluje plač
koji već umara
u mirisu
prve kave
šutnja
progovara
umjesto nas
nju ne čudi kraj
u žutim laticama ruže
suzama skorenim
na obrazima
kao da se
ne nazire bol
dok sam noćas
sakupljala dušu
sa poda
oprostila sam sve
oprosti i ti
bar da ne pamtimo
opekline jutra


10:49 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 24.04.2017.

odlaziš



odlaziš
ne zanima me
kome ćeš u ovoj kišnoj noći
svratiti
uprljati dom
mokrim cipelama
razgovorima
brine se vrijeme
u velikoj čaši na stolu
zašećerene su osude
njihov vrh
dno je duše
odlaziš
molim te nestani što prije
izgubi se tamo odakle si stigao
u mojim snovima
sve smo rekli
noć je ova kao tvoja cigareta
uzalud ju čuvaš
od pepela
ispij svoje prvo piće
sa posljednjim zbogom
sada kada odlaziš
ne želim znati
na koju stranu svijeta odnosiš
bademe u očima
obličje mog srca
potamnjeno je
ispod tvog šešira
i kišnog ogrtača
prije nego novo jutro
osvijetli tišinu što ostaje
zatvori za sobom vrata
i pusti da započne
vječnost




10:42 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 11.03.2017.

POGLED U PRAZNO


smijeh
bezimenih Lica na
istaknutom stupu srama
razara i prazninom
zaustavlja
jaz koji se ogleda
u mome oku

zov
obraćenja i ispovijedi
nadjačava vrisak u meni
kako bih se okova oslobodila
i kamena što vuče
na dno

izgleda
posve obećavajuće
biti tek dio ostatka
i pokušati se izdići
iznad toga
pogledom uperenim
u prazno

Oznake: sandra


12:17 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 17.02.2017.

istina..




ti
ljubiš sretni zanos
moje srce
u gluhi čas
vjekovi se smiju
kao uvijek

ja
čisto sam slovo
bez trunke samoisticanja
pišem značenje
po tvom životu
tvom a opet sebi bliskom
tišina zvoni
zapisništvom
našim mislima
izgara
plamen istine
kistom obojani zastor
podno crno bijelog neba
nidje Slikar ne ostavlja
svevremeni potpis
i zaštitni znak
koliko na hrabrosti
onih koji vole



16:51 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 11.01.2017.

NAGLAS




zašto narušavaš
savršeni
tren tišine
govoreći
da me voliš
pusti
neka tišina
ostane glasna
kao i dosad
prije nego što si
kazao mi to
zašto ti tišina smeta
u melodiji njenoj
duša mi ujedno
žubori i mre
volio si me
i prije nego si
to priznao naglas
ma zaboga
reci mi
što ti je
smetala tišina?



22:53 | Komentari (13) | Print | ^ | Da/Ne

imajući te nemam


ne imajući sam Te imala
barem je svemir
zbog toga
položio svoju zakletvu
svatko je na svojoj strani
plesao sa Venerom
a onda se dogodila ljubav
obojala naše razglednice
zavidnim bojama
i u trenu kada smo
izmislili svoju eru
staklena ptica svijesti
razbila se na vjetru spoznaje
da sam Te počela
imajući ne imati
zauvijek


Oznake: goodbye


10:53 | Komentari (9) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 09.01.2017.

U HLADOVINI TVOJE SJENE



topole listaju
na povjetarcu
uzdiže se božur u daljini
crvenih latica
kao rubin
tvoje usne sočne
mirišu na tamjan
molitvu
dozivaju glasnim šapatom
sličan suncu poslije kiše
tvoj zagrljaj miriše
a ja se radjam i mrem
u isti trenutak
pod hladovinom tvoje sjene


18:35 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 01.12.2016.

kao svjetlost blagdana

prizivam
plavo sjećanje
našeg rastanka
kada drhtavom rukom
po licu ti i tijelu
oslikavam ljubav
vodim te
u budno snivanje
pred velikim
očima straha
trenutna
nebeska živost duše
pješčanik nade
presipava
pepeljasti udisaj mozga
blizu si mi
kao svjetlost blagdana
čežnja i spokoj sjedinjuju se
u pogled nježnosti
nad odškrinutim prozorom
našeg doma


09:19 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 23.10.2016.

posljednji krik

sivi pepeo
vlastite iluzije
i srebrni zimski prah
moja je tišina
do koje ubrzano
stiže tvoje ime
na praznim dlanovima mjesečine
kraj otvorenog prozora
u neki bolji svijet
zagledana sniva
ozebla duša
podno kiša
ranjivog vremena
čekam da ožive sve boje
prije nego što me pronađe
moj posljednji krik


11:27 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 22.10.2016.

čuješ li?

cujes li
pretapaju se kapi kise
u modru rijeku
pred vratima je
svemir

cujes li u parku
smiju se djeca
a raduju ljuljacke
moju kosu dodiruju
prsti svih vjetrova svijeta

cujes li
srce se uci poniznosti
sniva papirnate snove
smijem se glasno
ponoru zajednickih budjenja

cujes li
ptice su u pokislim krosnjama
na probudjenim krovovima
vidim ih jasno

cujes li
bjesomucno poskliznuce koraka
u nasminkanim slovima
bez lica
slijepcu su boje iste
gluhom su svi zvukovi tisina
izbjeglici je svako nebo strop

cujes li
od sjene u starosti ostaje
slani trag na obrazu
dok dusa i dalje traga za ceznjom
kao zena sa oprostom
lutam maglovitim nocima
ne trazim te
ali te branim

cujes li
zatajen je nas povratak
nocas zazivam uspomenu
na ljubav bez nas
lampa i dalje gori
cujes li....


13:39 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 25.09.2016.

slutim

nisu nam iste
sjene
tvoja je sunce
istočnog pogleda
moja je
glasna tišina
noćna melankolija
izlijeva se
kao slabost
u čaši
okorjelog vinopije
jedino još tješi
mekoća fluida
tihi zvuk
piana u blizini
svira mi
note predaje
ogoljene
mojom spremnosti
u crvenoj požudi
hodaju zvijezde
na ljestvama
naših snova
odlažem
umorna čekanja
moja i tvoja
ljubav
tone
u oceanske dubine
tvoju sutnju
moje oči


09:35 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 08.09.2016.

ZA SVJETLOST ROĐENA


Koje su granice obrubljene
oko razmahanih krila orla,
sličnog duši koja je ponukana
uzljubiti stubište istine?

Tko nas i kako ograničiti može
kada smo mi sami
budući ogranci neograničenog
i posinovci neprolaznog?

Želi li se to možda, Sunce
okačiti na strujnu žicu
prije ljetne večeri
i zvuči li uistinu svemir
jednako kao majčina utroba?

Kakva može biti pjesma
zanjihane pšenice
prije žeteočevog pohoda,
ako su se naši putovi
poigrali zamršenim cestama,
zar ne težimo tada, baš kao djeca,
spustiti se toboganom mira,
ravno u želatinski zagrljaj ljubavi?

No, zar da se prašina
stidljivo sakriva međ' zvijezde,
kada se sjaj njezinog postojanja
zrcali na postanku
jedne velike praistočne želje?

Ne može se dolina suza
posložiti i ispeglati u kofer
slijepog utaživanja prizemnosti
u trenutku vječnosti
niti će se sutra zagrliti sa danas.

Ne isplati se pokušavati
svidjeti se svijetu,
ako nisi njegov sin,
jer posinovnik svijetla
ne baštini ovaj svijet,
niti sinovi ovog svijeta mogu ići
putem svijetle onostranosti.

Koje su granice za dušu
koja izabire biti bezgranična
koja se svjesno odlučuje
još ovog časa roditi se za svjetlo?


13:58 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 16.08.2016.

svjetionik ljubavi


16:49 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 06.08.2016.

SVJETIONIK LJUBAVI




večeras
svjetionik ljubavi
nema upaljena svjetla
prijekorno more
ne obazire se previše
na licitarsku jamčivost
kako će sutra
nesumnjivo
izbijati požar
iz istih okna
gdje se odvažno
tmina ispružila
večeras
koraljna hladnoća
prolazi kroz kosti
a sutra će znam
njihati se i mjesec
opijen našim svijetlom



19:20 | Komentari (16) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 19.07.2016.

ne zovi me



ne zovi me
na proljetnu rapsodiju
tvoje su ptice koje dolijeću
u probudjenim krošnjama
šaroliki cvijetni astrahan
podno naših koraka
smijeh maglicastih oblaka
i plavetnilo naprasitog neba
sve je tvoje
kada se tvoje slabosti
jačaju na mojoj ljubavi
ne mogu ti uzmaći
ne zovi me
ne mami na podnevno sunce
moje oči su navikle
na manjak ljepote
otkako sam s tobom
poigrava se suosjećajnost
sa licitarom moga srca
ah, kada bi se mogla
i htjela prije sutrašnje zore
otopiti i sliti ozgor onostranosti
sve je bolje od ovoga
što osjećam u sebi
dok te gledam
nemam htijenja
prisvojiti na grudi
gorljivu buktinju ni zna što
kao ni ti
ne želim se poigravati
sa samoćom boje ciklame
tim ružicastim obećanjem
kojeg nema naš danasnji
i posljednje izlazeće Sunce sreće
jenjava gorljivost darivanja
u očima
na trepavicama
pa čak i na obrvama
ne postoji
ni jedan osmijeh te okamine
sa mojih ramena
koji bih rado
podijelila sa nekim
a ti
ne zovi me
i ne traži....



11:19 | Komentari (6) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 13.07.2016.

MOJIH 6



slika: Sandra Vulin


09:10 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 29.06.2016.

kada ljubav dobro pristaje


16:03 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 13.05.2016.

slike moje mladosti


Moja mladosti,
koliko li si samo bisera uzalud potrošila
da bi načinila nisku dovoljno dugačku
za okititi vrijeme u kojem sam nas nije bilo
i mramorne kipove koji su se redali na zadanoj slici
kao na pokretnoj traci?

Nekada sam znala prepoznati
na kojoj strani svijeta sjaji moja zvijezda
i pratiti njezin hod kroz moje snove.

A sada koračam strmim putovima
ispod tuđeg neba, sa strancima
koji jako sliče na moje odlaske.

Oni ne znaju na kojoj strani svijeta
svijetli moja zvijezda, to je dobro,
njezin grimizni sjaj i dalje mi pokreće korake.

Iznad mene je tuđe nebo
ono govori jezikom stranca
ne smatram propustom što se ne razumijemo,
tek nevještim pogledom tražim moju zvijezdu,
znam ostala je negdje u nekom kutu djevojaštva
gdje se i dalje razlama topla svjetlost lampe,
a na cvjetnom pokrivaču miruje plišana začudnost.

Moja mladosti,
nekada mi nisu bile strane kiše
u proljetnom predvečerju
sa krugovima na vodi
ni miris zelene trave u kojoj je upravo
usnula naranča od sunca,
baš kao niti šuškanje krošnje,
dok nazdravljam vinom svijetu i nama.

Udišem sliku sjećanja
puštam da mi opor miris boje
prodire u tijelo sve do srca.

Nisam marila za snježne pahulje
koje su na mostu urezivale
tragove dolaska kao malim finim džepnim nožićem
kakvog samotnjaka u gluhi čas.

Nisam marila na duga sjedenja po parkovima
i još duže razgovore na trgovima
na kojima su mirisale crvene ruže
čiji miris i danas osjećam....

A sad mi je stran i sam pogled
kroz veliki prozor tuđine
toliko je veliki da se ponekad plašim
kako će kroz njega proletjeti sve moje dvojbe,
ogledat će se narcisoidno na satu sa kazaljkama
zaustavljenim tek nešto prije dvanaest.

Moja mladosti,
sa mirisom na bagremovu dugovječnost,
reci kome noćas sjaji moja zvijezda?

Jesu li je ugušila svjetla grada
ili je tu, ali ju ne vide moje oči
oslijepile za ljepotu duše?

Tu sam kao da nikada nisam niti otišla,
stojim na samom rubu ponora
ispred pravjekovne kule svog sazrijevanja
i gledam u rijeku u kojoj se kupaju snovi.

Sigurna sam da i moj san
plivajući spretno zahvaća kao veslima
njezine nemire čekajući mene
da se samo zagledam i prepoznam ga.

Ispod maglenog klobuka
i šarenih kišobrana miriše nevinost
sudarena sa dimom cigarete
u obliku jasnih krugova
u sobi neke stare zgrade.

Sada su tuđe ruke zagrlile kulu
i magle drugih mladosti rastrčale
podno uličnih lampi,
a ja i dalje snivam,
razgovaram sa snovima
dok mjesec noćnim nebom šeta
i bosa skakućem po osunčanim šljivicima
i livadama iz mog sjećanja.....


09:23 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 02.05.2016.

bez naslova...

Zaronila sam u svemir i više ne nalazim put ka površini Zemlje.

U dubini svemira sva pitanja dobivaju svoje odgovore, bez ijednog trena čekanja.

Nije svemir kao čovjek pa da te utopi ograničenošću, on te napose nosi nesagledivom širinom i dubinom tvog samovoljnog htijenja, biti posvema nalik beskonačnoj slici.

Zaronivši tako u svemir, zagledana u obrise Božijeg svetog bića, osjećam čežnju za novim pričama duše, stvara se dizajn protkan snovima, dok opušteno i predano jezdim zvjezdanim prostorom.

Uronila sam u svemir i ne trudim se naći put natrag, samo su zvijezde našle uporište kojem odvajkada stremimo... samo zvijezde, gdje i sami svjetlost postajemo i prestajemo biti od tijela.....


09:49 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 25.04.2016.

naslikaj...

naslikaj melodiju Chopina
po tratini prijemčljivosti
leptirov najljepši sanak
ponire u dubine moga praštanja
na uzglavlju od purpurne svile
naslikaj nešto što vide i slijepci

ružine suze su teške
niz obraze pada spoznaja
sve ono što ja ne umijem
ti naslikaj
dopusti da bude unikatno djelo
probiranih nedokučivosti

vjekovi se pomaljaju
u pogledu dok te gledam
isprepleteno darivanje je zrelo
na nježnom pastelu od trešanja
svaki put kada se naša istovrsnost
privede kraju
opet rođena kao gola djevica
ona izranja iz svemira

gledaj kako se njišu narcisi
na travanjskoj rapsodiji
sunce se kupa u lavoru
a od vode se suši
našim zagrljajem

naslikaj sjećanja
na njima jezdi jedrilica
tiha ali dostojanstvena
kao usne u poljupcu
na velikom platnu duše
naslikaj krunu od vremena
neka potez bude jasan i jak
okrunit ćemo njome spoznajni tren
kada nas konačno uokviri
kao portret vječnosti


11:40 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 15.04.2016.

volim te

a ja te volim
kao što se voli proljeće nakon duge i hladne zime
kao ptice koje uvijek iznova streme u nebeski beskraj
tako i moja duša ide u susret tebi
iznad svih uzburkanih voda ovog svijeta
one su tu kako bi tekle svojim protočnim smjerom
kojem je naum unaprijed određen
a moje htijenje je voljeti tebe
čak i onda kada se pričinjava
da će bajka nenadano završiti bez sretnog kraja

ljubim te kako samo može ljubiti majka svoje dijete
i junak domovinu vjerno
jer bi izdaja samog sebe bila ne ljubiti
kao valovi gole i samotne stijene
kao što svi vole zagrljaje
moji su zagrljaji božur procvjetali
i zrake sunca inatljive kišnoj prijetnji
od niotkuda i bez razloga
izlazeće si jutro u mojem čekanju
umornom posvema od tmine i tišine
i moja si noć koja me sanjiva čeka
da joj prilazim bosonoga i nasmijana
sve dok moje voljenje traje


10:27 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 14.04.2016.

ljubavlju probuđena



kriv si
što su mi misli rastrojene
konturama tvoje osobnosti
i što ne skidajući osmijeh sa lica
u besmislu bolesnika
širim ljubav kao zarazu

kriv si
što mi je pogled razasut
na mjesto u stihu gdje te čuvam
i što šireći zjenice upijam
odraz tvoje duše
kako bih je u mislima naslikala

kriv si
što u rascjepu vremena
uzalud kradem sva čekanja
između našeg susreta i rastanka
ti jako dobro znaš i osjećaš
samo jednim tvojim dodirom
sviće ljepota u meni



08:26 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.