SANATORIJUM

subota, 12.01.2008.

OSMICA KOJA JE LEGLA...


BESKRAJNO

idem
spotičem se i padam
pa ponovo
idem

đonovi na cipelama
odavno pocepani
i kolena na pantalonama
poderana
laktovi oguljeni
krvavi

idem
dok mi sunce
oslepljuje vid –
moje crno sunce

i iza svake oštre okuke
stoji po jedan starac
smejući mi se
bezubim smehom

zašto
pitao sam svakog od njih
a smeh je posle mog pitanja
postajao
još više šupalj i glasan
i njihove zakrvavljene
skramom presvučene oči
čudno su sijale
gledajući moja leđa

krv
se u barama
crveni pod mojim nogama
gazim po tim barama
mom jedinom putu
i osećam kosti kako krckaju
pod mojim korakom
dok se dan i noć
neprekidno smenjuju
sve brže i brže
a moji pokreti postaju
sve tromiji

i najzad
bez snage stajem
na jednoj oštroj okuki
i smejem se
gledajući nejasnim pogledom
junaka koji mi se
posrćući primiče.

- 12:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 08.01.2008.

HA!


MALI MIŠEVI VELIKE SU GAZDE

goni matematiku logiku
i zdrav razum
i batali svoju sposobnost procene

test realnosti
odavno je ukinut
samo ti to
niko nije rekao

prestani da se zgražavaš
nad nečovečnim i neuljudnim
ne troši živce
na očigledne nepravde i besmislenosti

ne dopusti da ti bude krivo
što su te neki dobri ljudi
nekada učili
da razlikuješ dobro i zlo
da razlikuješ ispravno i pogrešno
jer tih dobrih ljudi
više nema
ali razlike i dalje ima

kada u jutarnjoj izmaglici
prvi put budeš ugledao sukrvicu
spreman si za svet
koji sada postoji
i tvoje brige će biti
baš i samo od tog sveta

kada u predvečerje
ne budeš očekivao ništa
osim nekoliko informacija
koje te neće
ni rastužiti ni obradovati
postaćeš građanin tog sveta

i imaćeš punopravnu
i punovažnu procenu
i svakodnevno ćeš je menjati
na osnovu mišljenja
koje nije tvoje.

- 23:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #