sanas_divine

petak, 01.05.2009.

Kad tvoje dijete pati

Kad tvoje dijete pati, plaču i anđeli s tobom. To jednostavno ne znaš, dok ne budeš majka, taj bol, tu želju da pomogneš, da daš pola svoga srca da zacijeli njeno. I kako da joj objasniš, da on nije vrijedan njenih suza, da NITKO, NITKO na svijetu nema pravo tugom obliti niti jedan tren, niti jedan dan nečijeg života. Milo moje dijete, daru moj s neba, vrijeme je vječni liječnik a ON.........Pokušat će se vratiti jednog dana, spojiti krhotine tvoje ljubavi,a ti,ti ćeš ga tada gledati kao božica sa Olimpa, hladna, daleka i nezainteresirana i pitati se što si to tada davno vidjela u njemu da si ga toliko željela. Kao mađioničar na pozornici prodao ti je romantičnu iluziju ljubavi, ali prvi vjetrić stvarnosti raznio je dim oko ogledala. Ti si progledala po drugi puta, a on je ostao u svom svijetu začaranih ogledala, gdje svuda vidi samo svoje iskrivljene odraze i živi u bajkovitom svijetu elektronskih poruka , i poput svih slijepaca na svijetu, nije znao razlikovati kamen od dijamanta. Da, da , vjerovala ti meni ili ne, doći će i taj dan i sjetit ćeš se ovih mojih riječi. Beskrajno te grlim , ljubim i molim te svakom mišlju, svakim svojim dahom.....Izdrži sve ovo, hrabro preboli za onog PRAVOG koji zaslužuje ovakvu vrstu ljubavi kakvu ti pružaš odabranima u ovom našem divljem svijetu. Volim te zauvijek, zapamti to dobro.

01.05.2009. u 02:32 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 26.11.2008.

Novi početak

Jednom je rekao jedan pametni čovjek: "Ako nešto možeš zamisliti, to možeš i ostvariti." I evo, zamislila sam, malo prije nego sam napisala posljednji post, a krenula u realizaciju malo kasnije, da ću promijeniti posao, ali pod nekoliko uvjeta. Želom dakle : dobiti veću plaću i manje stresa u radno vrijeme, i po mogućnosti da mi posao bude bliže stanu. i , ćiribu-ćiriba, evo me, radim već treći mjesec na svom novom poslu, u velikom uredu u kojem sjedim SAMA, s pogledom na pola Zagreba, sa 25 % većeom plaćom i bez tiranice koja mi osvetoljubivo i opako dahće za vratom. Opet ću ponoviti onu moju najdražu izreku: "Snovi se ipak ostvaruju" ali ću još dodati i svoj nastavak, "...ali prvenstveno moraš početi raditi na njihovom ostvarivanju, bilo kako, ali realno, a ne samo u mašti".
Dakle na posao, otipkaj taj tel. broj, pročitaj tu knjigu, upitaj prijatelja za savjet, pokreni se konačno za svoj život iz bajke!!

26.11.2008. u 13:13 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.04.2008.

Vještica ili samo vidovita?

Ulaze mama i Z u kino Zagreb, sjedaju u mezanin,i odjednom Z kao da je pogodila munja iz vedrog neba. U prolaz, na sjedala točno ispred nje, ali desetak redova naprijed, prema platnu, sjeda LjZ zagrljen sa plavokosom, putenom, visokom ljepoticom. Z trlja oči u nevjerici, stišće mami ruku s lijeva i pita je ne vjerujući još uvijek vlastitim očima: Mama, pa je li to LjZ sa nekom curom?
Mama problijedi, pozeleni i u zadnji čas grčevito ščepa Z za lijevu ruku, jer je Z već bila spremna zakoračiti preko svih stolica, sve do nevjerne, lažljive hulje, prevaranta i ljigavca i njegove dugokose kurvice. :Ja ću ih ubiti, ja ću ih ispljuskati, mama, pusti me!!
Z još ipak ima malo kontrole, pa ne viče to na sav glas , neko sikće, dahće, a u to se zagase svjetla u kinu.
Z, daj se smiri, ispast ćeš totalna glupača, a on će likovati da si pobjesnila radi njih. Smiri se duboko diši, možda nije tako strašno kako izgleda u prvi čas.- smiruje je mama, miluje, grli, zadržava na stolici.
Da, mo'š mislit, misli si ona – i kroz tamu razabire dvije priljubljene glave i stalne poljupce koje izmjenjuju kao nekom čudom, ona na trenutke zaboravlja nemoguću situaciju u kojoj se našla, pa čak povremeno prati i radnju filma, Jedino zapamti da neka mlada, talentirana balerina slomi nogu u naponu svoje karijere, i pada u očajanje. Z odmah povlači paralelu sa sobom: Pa da, tebi je slomljena noga, a meni srce, a što ću ja sada? Odluči se će ga nakon predstave pitati o čemu se tu radi, ali, kad se svjetla upale, njih dvoje je već netragom nestalo. I prije se on nelagodno okretao, kao da osjeća oči Z da mu pale odostraga lubanju, pa je valja zbrisao ni ne znajući kakvu je scenu izbjegao.
Mama je vuče kao mokru, izgaženu krpenu lutku, i Z nema misli, nema emocija samo praznina i dubina ponora ojađene tinejđerke. Ali na putu prema kući, u njoj već klije plan osvete i pismo koje će mu poslati. Čim ulazi u dom, uzima papir i kemijsku i strelovite niže sve ono što se gomilalo u dvije godine, a nikad nije izrečeno, i patnja, i bol i ljubav, ali i mržnja i agresija prema zlostavljaču. Nižu se uvrede, niski udarci i na kraju, najniže i najgore, najpodmuklije od svega, ona sipa uvrede na račun njegove obožavane majke, i to takve za koju muškarci i ubijaju one koje tako nešto izreknu ili napišu. Ne čita uopće što je napisala, u žaru osvete, povrijeđene, prevarene žene juri do poštanskog sandučića i otvara kažiprst i palac spuštajući otrovno pismo u žuta njedra bešćutnog spremnika. I u tom trenu, svijest joj se vrati i vrišti u umu:Isuse Z što si to napravila! Ovo ti nikada neće oprostiti! Pa ti si stvarno luda, ovo je ispod svačijeg , a kamoli pak tvog nivo!!.
Crvena od srama i hitnje, juri nazad i zove svog nesuđenog muža (jer su oni već i vjenčanje planirali, o da, tako je to ozbiljno sve bilo) i uspuhano propenta:
Gle poslala sam ti jedno pismo, ali molim te, molim te baci ga, poderi ga neotvorenog, bila sam izvan sebe, samo ga baci OK?
Dobro-uzvraća on začuđeno i spušta slušalicu.
Prolaze 2,3 dana, ona se peče na paklenoj vatri, plače, rida, ne spava, ne jede, a on, on se ne javlja .Konačno nakon tri dana nazove ga , skupljajući hrabrost cijelog dana ,a On joj samo bijesno spušta slušalicu.
Dakle , to je ipak to. Gotovo. Svršeno. Prekinuto. Pročitao je pismo i sada više nama povratka nazad. Bravo mala ,upravo si spalila most prema njemu, i to izgleda zauvijek!
A tek onda, tek onda, ona si dozvoljava da dođe bol, da dođe patnja, da dođe nevjerica i olakšanje, i muka i prisjećanje. I tako 6 mjeseci, dan za danom, ali ipak svaki je dan sve manje boli, a jedan dio njezinog mladog bića slavodobitno, ushićeno klikće: Slobodna, konačno slobodna! I u tih 6 mjeseci Z polako saznaju od znanaca, prijateljica da je on sa Bajnom Djevom izlazio već 6 mjeseci prije nego se odvila priča prekida. A Z se osjeća još više poniženom, ukaljanom , ali čvrsto sama sebi daje zakletvu: Nikad, nikad više neće te potčiniti niti jedan muškarac, od sada pa do tvoje smrti. Ovo je škola koju su skupo platila, ali samo jednom u životu.
I tako je Z iz uloge žrtve, preuzela konačno ulogu kreatorice svog vlastitog života. I ona je odlučila stvoriti novu sebe, jaku , odlučnu, samostalnu i sigurnu osobu od koje će bježati kao mačka od vruće kaše svi potencijalni muški tirani i zlostavljači.
Ali, ipak je napravila jednu veliku pogrešku. Nije joj palo niti na kraj pamet i da postoji mnogo vrsta, sorti i pasmina zlostavljača i da će njezin toliko dugo željeni cilj, samostalno zarađivanje i posao donijeti u njezin život novi niz likova sa kojima će morati ukrstiti mačeve, i šake i um i sve što god postoji od strategija i simboličkih oružja( iako je često poželjela koristiti i kavo pravo , bilo vatreno, bilo hladno oružje).Srećom da nije jer bi tada Zatvor bio njezino sadašnje prebivalište, a to pak nije ideal njezine toliko obožavane slobode!
Paralelni, obični život Z odvija se na fakultetu, onom slavnom Ekonomskom, i bar na tom polju je sve relativno OK. Sama je na hodnicima, dolazi čak u iskušenje da počne pušiti, samo da nekud makne te svoje ruke, koje su joj stalno višak pod pauzama između predavanja, a i možda da barem putem cigarete upozna neko drugo društveno piće? Ali tu nastupa na scenu njezin vjerni Anđeo Čuvar, i nimalo nježnim, već naprotiv, vrlo glasnim i autoritativnim glasom rikne joj u središte te njene šašave glave: Jesi ti to skroz poludila?? Šta nemaš pametniji način da se upoznaš sa ljudima od načina polaganog samoubojstva? A što je sa tvojim davno datim obećanjem samoj sebi da nikada nećeš pušit, ha?! Jel' ti uopće možeš držati svoju zadanu riječ?!
Uf, kako ju je našpotao, odmah joj je izbio iz glavu jedinu šansu kad se vrag duhanskog dima borio za njenu dušu i imao male izglede da dobije bitku za njezina pluća, a bome i džeparac.
I tako, mic po mic, počinje tu i tamo nekog pozdravljati, počne izlaziti van(SAMA) u kafiće, na čagu.
JK njezina imaginarno najbolja frendica i dalje se ne javlja i Z ravnodušno sliježe ramenima pred zrcalom u svojoj sobi: A što ćeš Z, valjda ćeš morati proživjet život bez frendice i bez frajera. Dakle samo štrebanje i posao. Pa ipak si ti neki otkačeni SURVIVOR.
I kao u nekoj bajci, kad se Pepeljuga odrekne svojih zlatnih haljina željene ljubavi i odbaci staklenu cipelicu lažnog prijateljstva, jedno tužno poglavlje bajke se zatvara , a nove dveri pustolovine otvaraju se za leptiricu, krila duginih boja, koja je konačno bez žaljenja u prošlosti ostavila svoju istrošenu kožu jadne, prezrene i nesigurne žrtve, svoj epuzavu obličje neugledne gusjenoce.
Konačno, konačno, pred Z se protežu tri i pol predivne, zabavne i uspješne godine studentskog života.
Napuni dobro baterije Z, pohrani lijepe uspomene, jer kad bi samo znala što te čeka, kad bi mogla malčice zaviriti u budućnost, ne bi bila tako prpošna i mirna. Ali sva sreća, budućnost ljubomorno čuva svoje tajne, pa Z može uživati u toplini uspjeha i druženja, za promjenu, bez imalo dramatike i tiranije. I kao na lotu, kad se najmanje nadaš glavnom zgoditku, zapravo napišeš u dnevnik da od sada za tebe vrijede samo kratke veze, i za Z stiže poklon u obliku para toplih smeđih očiju, kovrčave kose i vragolastog osmijeha. Taj ju je pogled vrebao punih 6 mjeseci, ali ona je kao i uvijek u nekom svom filmu, pa slabo kuži da se nekom sviđa. A i nije joj to sada uopće bitno, emocije je pohranila u kutiju i sakrila u ormar, da ih više nitko nikada ne nađe, pa niti ona sama. Ali S (smeđe oči) ima svoj naum, i uskoro će stupiti u akciju. Da će to ispasti tako šašavo i nespretno, nitko ne bi mogao niti pretpostaviti.

07.04.2008. u 14:20 • 1 KomentaraPrint#

petak, 04.04.2008.

Prekretnica života

Malo melodramatike, a puno istine! Krenimo sa Z u njezin bijeg iz zatočeništva.

• Z naravno nema maturu, i po prvi puta u životu biva uistinu nagrađena za svoje»bubanje». Dok ostali lome moždane vijuge, ona se lijepo odmara, ali vrag nikad ne spava pa mora svom sitnom tiraninu pomagati oko pripreme njegove mature.
• Cijeli taj cirkus konačno prođe, i velike odluke su na dnevnom redu. Koji sad pak faks upisati?Z čezne za komparativnom književnošću, tu se puno čita. Ali je njezin role model, idol njezinog 18.godišnjeg života, karizmatična, obožavana, NAJ NAJ žena S, u prijateljskom razgovoru razuvjerava. S kaže : Ja ću ti dat popis 100 najboljih knjiga koje trebaš pročitati, i ne moraš se gnjaviti sa staroslavenskim i drugim glupostima. Naravno, Z poslušna, očarana, poslušna. I što sad, što da sad jadna Z studira, kad su joj, u najboljoj namjeri, već po drugi puta izvukli tepih ispod nogu Prvi puta ju je neka druga dobra duša odgovorila od upisa na Primjenjenu umjetnost, i njeno je srce potajno plakalo 4 godine, a um proklinjao kukavičluk, što se nije herojski borila za svoje uvjerenje. Ali znaš, kako se kažu, put u pakao popločen je dobrim namjerama. A Z je uvijek mali, doduše slatki, ali nadasve preplašeni miš i predstoji joj dug put da si transplantira lavlje srce.
• LjZ autoritativno kaže :Ti ćeš ići na Veterinu, zato što to JA tako HOĆU. A zapravo misli i čujem to glasnije od ovih riječi njegove PRAVE tiranske misli – Ti ćeš biti moja ropkinja idućih 4-5 godina, pisati mi seminare i raditi sve u vezi faksa što ti ja naredim. I po drugi puta, napuklina bunta se širi, i neka druga , Super Z, hrabro izlane: Ne, ja idem na Ekonomiju. Ne, nije zgodno opisivati slikovit rječnik i izraze kojom ju je počastio njezin Dragi ( Z je već skoro 2 godine u dobrovoljnom zatvoru, vidiš kako ju je lijepo do sada izdresirao).
• Z je tvrdoglava, uporno šuti, i prkosno pognute glave, kao na roštilju okreće stalno iste misli:E, nećeš ovaj puta, Radi se o mom životu. Ovaj puta ja odlučujem, pa makar me ubio!
• LjZ ima taj ubitačni zeleni, zločesti pogled koji te može sažeći u pepeo, ali ovaj puta Z kao da je dobila prvu injekciju hrabrosti i kao mala mazga, uporno tuli svoje: Ja idem na ekonomiju.
• LjZ neočekivano popušta, možda iznenađenom silinom volje jadne sluškinje i uvrijeđeno se okrećući izjavljuje :Dobro, kako hoćeš. Za sve ćeš biti sama kriva!! Značenje tih riječi Z je skužila tek 4 mjeseca kasnije, kad se dogodila «Prekretnica života». Puno je toga tada shvatila, ali polako, i to će doći na red.
• Kažu joj, imaš Ugovor i direktan upis, ne moraš ništa učiti. Ipak, tjedan dana prije prijemnog, nju uhvati nepodnošljiva nervoza i baci se histerično na ponavljanje gradiva za prijamni. Brat joj se smije, frendice joj se rugaju, Mama odmahuje u nevjerici glavom, ali ona kao sumanuta buba nošena krilima unutarnjeg glasa, Intuicije koja se konačno pojavljuje na sceni kao barem jedi njezin saveznik. I da, ovdje Z provodi još jednu bolnu odluku. Ne javlja se JK dok je ova ne nazove, jer u 4 godine «prijateljstva» JK nikad nije nazvala Z, pod izlikom:Znaš meni je nezgodno, kad telefon nije u tvom stanu , smetati tvoju tetu-(meketavo, prenamagaško, ali sa kakvim takvim argumentom opravdanje.) Ali Z sada ima telefon i prvi poziv je bio upućen baš JK, sa usklikom sreće!?: Gle baš na moj roćkas priključili su nam telefon, sad možeš i ti mene konačno zvati.
• Isuse, Z koja si ti naivka!! Prošla su već dva mjeseca, a tebi još uvijek srce zatreperi kad telefon zazvoni. Daj se konačno suoči sa realnošću!Ona te nikad neće nazvati, prekriži to takozvano prijateljstvo, zaboravi, baci u smeće, povuci vodu!!
• Ali možda ipak, možda jednom , možda sutra….
• Jadnice, skupi svoje prnje i šibaj dalje, a nju ostavi u ropotarnici povijesti….viče joj u uho glas Razuma, a glas Emocija, tiho šmrcka, povlači se u najtamniji kut i tamo tuguje.
• Dobro, dobro Z, pa nećeš nikad imati najbolju prijateljicu, pomiri se s tim, Život nije fer, bla, bla bla i nemoj više cmizdriti, nije to da nemaš zraka ili vode, pa ćeš odapeti. Digni tu svoju lijepu pametnu glavicu, i kreni u osvajanje svijeta( ako ne svijeta, a ono barem Zagreba, barem ste imenjaci po slovu Z)
• Gužva ispred Ekonomije, Z se steže srce i želudac od straha, jer tamo negdje u daljini je ploča sa popisom imena NEVAŽEĆIH ugovora. Kao nošena nevidljivim rukom, bude dopremljena pred ploču i tamo lijepo, uredno piše njeno ime .Dakle, samoostvarujeće proročanstvo na djelu, njezine crne slutnje su se ostvarile, ipak mora na prijamni.
• Z je na klackalici osjećaja, između najcrnjeg očaja i likovanja, kad kaže svima onima koji su joj se rugali: Jesam Vam ja rekla!! Uostalom, od onda to postaje njena omiljena uzrečica, zbog koje je mrze i obožavaju, i zovu kasnije i vješticom i čarobnicom i vidovitom.
• Rezultati prijamnog, Z je deseta po redu od 100 primljenih, i konačno, konačno, svjesna da ona može puno toga napraviti. Samo da se još riješi tog gada!
• LjZ je izbjegava, uči za prijamni, izvlači se, nema vremena. Postaje dalek, odsutan, nezainteresiran. Čak je više niti ne strijelja pogledom, polako nestaje iz njenog života.
• Popodne Odluke, ali Z to još ne zna. SV, tada tek boem i alkoholičar, a poslije superuspješni snob-šverc-komerc poduzetnik, kod Velikog Brata B, traći svoje i tuđe vrijeme i potpaljuje vatru bijesa i prkosa u zbunjenoj Z.
• Podbada je, vrijeđa cijelo vrijeme, govori joj da je glupa što gubi vrijeme s idiotom, da nema svoje ja, da je kukavica i gnjida, i tako cijelom, cijelo popodne.
• Z se žesti, mala iskrica postaje plamen, pa krijes, pa buktinja na kraju ona postaje nezaustavljivi požar koji proždire sve ispred sebe i živo i mrtvo.
• B se smijucka, cucla svoje pivo i ima besplatnu predstavu. SV ima prozirno plave, laserski prodorne oči, da ti probodu i srce i dušu i zapiknu te na križ. Ali Z se ne boji. On je njen frend, njen partner u verbalnom dvoboju, i svo poniženje i sranje dugo dvije godine plivaju na površinu(kao i svako govno koje kad tada ispliva na površinu, a ovoga je bilo punoooo).
• Zvoni zvonce.. LjZ, je pred vratima. SV joj upućuje posljednji posprdni pogled na njezinu prijašnju izjavu da će sada s njime prekinuti, da baš sada, tu i danas. Ma, mala , što mi se tu pušeš, nemaš ti petlje za to!!
• Kako je samo znao da će baš ta mala izjava biti jezičac na vagi da ona konačno smogne snage da prekine. Uspuhana, juri niz štenge i bez daha izgovara.:Znaš, ja mislim da se mi ne trebamo neko vrijeme viđati, da malo budemo sami.
• LjZ –u je nelagodno, meškolji se, izvlači: Pa znaš, nećemo sad o tome. Čeka me polusestra iz Beograda, znaš kako je, pa otkud ti sad to, baš sad žurim......
• Ali Z inzistira: Čuj,nećemo se vidjeti ni čuti mjesec dana, a poslije, vidjet ćemo.
• Okreće se na peti, juri prema gore i pobjedonosno klikće: Yes!Uspjela sam! Znogirala sam ga (tako se tad spikalo, iliti razgovaralo)
• Bravo, bravo mala, nikad ne bih mislio da ćeš to napraviti. I tračak poštovanja, smiješak samilosti na njegovom ledenom licu. A Z odjednom tone, kao iznenada probušeni balon, shvaća da je upravo prekinula sa osobom s kojom je provela dvije godine svog mladog života. I krupne suze, malo pomalo pa sve jače , počinju kliziti iz njezinih zelenih očiju, i odjednom ridajući trči mami: Isuse, mama, da znaš što sam napravila, Upravo sam prekinula sa LjZ. Što ću sada, jadna ja???
• Mama, grli Z, i šapće joj: Ma nije to ništa strašno, ajmo lijepo nas dvije u kino. Ima jedan dobar film, «Prekretnica života», baš sam si ga htjela s tobom pogledati ( hvala Bogu na mamama i njihovoj utjehi)
• A što ako tamo vidim njega sa curom- bubne Z kroz suze.
• Ma šta pričaš gluposti, pa sad si rekla da je sa svojom polusestrom. Ajde spremi se, našminkaj, idemo nas dvije u provod.
• O al' će to biti dobar provod-šušljeta joj sedmo čulo, ali Z začepi uši i hrabro krene s mamom u kino.

04.04.2008. u 13:44 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.04.2008.

Bulling, mobbing i surviving

Da, trebam zabilježiti obrazac bullinga u školi, (iako u moje vrijeme nije postojao taj izraz), mobinga sa posla i načina rješavanja takvih situacija.
Ovdje ću sada napisati samo natuknice, jer moja pripovijest će govoriti o padanju u rupu i izlazak iz nje. Ali prve stvari prvo, malo kronologije jednog života:

• Prva sjećanja – mala, slatka bucmasta djevojčica, svi ju štipkaju, tepaju, a ona kao u boga gleda u svog starijeg Brata, najsjajniju zvijezdu njenog malog neba
• Sve što kaže Brat, to je dobro ispravno, pametno, on je Lijep, društven, talentiran, a ona neugledno stvorenje zabijeno nosem u knjige, koje u sebi stalno viče :Mama, pa i ja postojim!! Ali ona je dobra, mirna, odlikašica, njoj se svi rugaju zbog debljine, a na ulici je zadirkuju:Debele, debela, najela se pepela! ( nikad nisam uspjela skužiti kakve veze pepeo ima s debljinom, osim glupe rime, i zato što je slika koju dobiješ da netko debeli guta pepeo stvarno gnjusna)
• Prijateljica Z.Z uvijek joj nađe slabu točku i točno je tu pikne, Ona je dugokosa, vitka i zajedljiva, pa Mala Bucka traži drugu prijateljicu
• Neočekivanu milost pruža joj Zlatokosa, Plavooka , SUPER STAR razreda, J.K i dobrohotno joj dozvoljava da joj bude ponizna i po mogućnosti nevidljiva pratnja.
• Bucka se proteže, gubi kile, šiša se sa 11 godina (plače nakon frizera, jer ju je frizerka ostrugala na poni frizuru, a lijepo joj je pokazala kakvu frizuru hoće, čak je donijela i izrezak iz časopisa Svijet)
• Odjednom, Zelenooka počinje pobuđivati pažnju dječaka. Nema pojma o čemu je riječ, misli da je za to zaslužan sjaj Plavooke i nimalo ne sumnja da je itko toliko slijep da NJU primijeti pokraj sunčevog sjaja prpošne razredne ljepotice.
• Paralelno, Brat dovodi doma društvo na kartanje, a ona se neprimjetna kao i uvijek, ščućuri pokraj njih i sluša, upija njihove razgovore, ponajviše o curama. Pamti da dečki ne vole lako dostupne cure, da se moraju za njih boriti, loviti ih, osvajati. One «koje svima daju» predmet su muškog ogovaranja
o Lekcija 1. – Muški ogovaraju tri puta više nego žene, ogavni su i idu u opisivanje detalja.
o Lekcija 2. – Najveći Zavodnici najčešće su samo puki brojači osvojenih ženskih srdaca, ali više preferiraju osvojena tijela.
o Lekcija 3. – Budi nedostupna, nek se frajer muči za tebe
• Zelenooka naglo odlučuje otisnuti se u bijeli svijet, pa iznenada odlučuje otići za svojom «najboljom» (Jadnica, još uvije živi u zabludi!!) prijateljicom. Umjesto da se diže ujutro u 7.30 i prekorači do gimnazije, putuje do «Džamije» u slavnu 2.gimnaziju.
• Budući da ima dobre ocjene a uči i iz gušta (što ne smije nikom priznati, jer je svi ionako smatraju štrebericom, a da još prizna da voli učiti, to bi bilo krajnje poniženje) upisuje se bez problema
• I tu počinje prvi četverogodišnji trening, gdje Zlatokosa Plavooka, zvat ćemo je J.K. (skraćenica od Jadna Kučka, jer je tek poslije spoznato da je to zapravo bila naša Ljepotica iz Bajke). Dakle J.K. pokazuje svoje bijele kljovice, i počinje vampirski sisati krv Zelenookoj.
• Knock down za J.K. – Dečki iz viših razreda proglašavaju Zelenooku za Miss terase, a uz to počinje hodati sa razrednim Ljepotanom (Patrick Swaze i on kao da su si braća). Jest da je malo tup i glup, i ima koma ocjene, ali nema veze, Zelenooka zna kako nekoga natjerati na bubanje. Konačno, to je ono u čemu je najbolja.
• Ugrizi, ubodi i udarci , smrtonosna jezično-podmetačka UUU invazija od strane J.K. jača svakim danom. Konačno, Zelenooka je prema njoj kao Pepeljuga iz bajke, ima dvije, tri i to crne oblekice, a dečki se ipak lijepe za nju kao muhe na med. I Ljepotan je sve više ljubomoran i postepeno se transformira u Zvijer, ( LjZ – Ljepotan – Zvijer) koja reži i sijeva očima kako na Zelenooku, tako i na svako muško biće koje se usudi uputiti pogled ili osmijeh prema Z (tako ću je dalje zvati)
• Z se povlači sve više u sebe, jer napad sa tri fronte (Prijateljica, Dečko i Brat) ne može podnijeti. Prvi znaci pucanja i rascijepa osobnosti, Z mašta da je neto drugi, samostalna, sigurna, spontana Zvijezda, i da je ovo samo neka glupa predstava sadašnjosti u kojoj ona igra zapravo sporednu ulogu.
• Z sjedi na svom kauču, u bijelo zelenoj osunčanoj sobi, a LjZ urla na nju, bjesni, iz njoj potpuno nepoznatog razloga, a ona lijepo duhom samo išeta iz svog tijela i nađe se lijepo na stropu svoje sobe. Od zgora gleda na tu smiješnu scenu, na šutljivu, oborene glave tinejđerku i zapjenjenog , frustriranog mamlaza koji nešto trtlja svojim nedorađenim načinom izražavanja. Ti si mala doista luda, trebaš se što prije riješiti toga tipa – smije se njena duša sa svoje stropne pozicije, a Z panično mozga kako je vjerojatno poludila, i evo tu je prvi znak ludila, razgovara sa samom sobom u zraku.
• Odjednom Z se počne neobuzdano cerekati, jer j eto sve tako nestvarno, istrčava iz svoje sobe ostvljajući zblenutog LJZ da se pita kako se njegova žrtva usudila pomaknuti sa mjesta gje ju je prikovao svojim pravedničkim bijesom
• Ona zna da je slobodna, ali još ne zna kako će organizirati bijeg iz mentalnog i emotivnog zatvora. Napokon LjZ je bogat, pažljiv prema roditeljima i svi ih već vide kao budući bračni par. Ali ne brinite, Z je glavna junakinja, naravno da će ona naći rješenje i izlaz iz ove septičke jame, ali ne baš na način na koji su je ona to zamislila.

03.04.2008. u 13:39 • 1 KomentaraPrint#

petak, 28.12.2007.

Zemaljski anđeo

Kad za nekoga kažeš, da je zemaljski anđeo, više ništa dalje ne moraš objašnjavati, svakome je jasno o kakvoj je osobi riječ. A to si uistinu bila ti, zemaljski anđeo, TI, neponovljiva, divna, brižna, vesela moja majčice.
Danas je mjesec dana kako si preminula. Jutros, dok sam u mračnoj dnevnoj sobi, osvijetljenoj samo svjetlima ukrasnih lampica na boru, pila svoju prvu jutarnju kavu, ta misao došuljala mi se tiho, nježno, obzirno. Ne, nije me pogodila kao strijela, spoznaja da već mjesec dana živim bez osobe s kojom sam se čula svakodnevno, smijala, plakala, povjeravala, komentirala, s majkom koja je u mojem životu otkad znam za sebe. Nevjerica, vrtoglavica, omamljenost, mehaničko funkcioniranje i obavljanje svakodnevnih životnih funkcija, to je mojih zadnjih mjesec dana. Tako snažno osjećam njezinu prisutnost, da sam ponekad uvjerena da će me sad svaki čas nazvati ili banuti na vrata. Sanjam je ponekad, mladu, poletnu u žutoj haljini, samu ili sa tatom, a neku noć osjetila sam milovanje zraka u sobi, od prozora prema meni, tako blago i nježno, kao majčinska ruka. Ja želim vjerovati, zapravo, čvrsto vjerujem da je i ona dalje prisutna u mom životu, jer taj osjećaj punine i osobnosti koji me prati ne može biti, nije puka iluzija.
Polako blijede slike iz Bolnice, Toplica i Doma, a sve su jače uspomene na nju, živu, zdravu, veselu, prepunu smijeha i podrške, na mamu koja uživa u svakom trenu života, koja nesebično daje sebe svima sa kojima se druži. Ljudi je još vole, pamte i već mi je nekoliko osoba reklo istu rečenicu: Osjećam se kao da mi je netko ukrao Miru. A to, da je ostavila neizbrisiv trag i putanju ljubavi i radosti svojim življenjem, to je najveće postignuće i životni uspjeh, i ja ću biti sretna i ponosna ako će ljudi jednoga dana tako i o meni govoriti. Mamice moja, počivaj u miru i često me posjeti u snovima i na javi. Volim te i uvijek ću te voljeti istom ljubavi, bez obzira što si promijenila fizičko vozilo svoje duše za mnogo finiju, suptilniju, svečaniju odoru. Javi mi se brzo, javi se i ljudima koji te vole i pate što te više nema u njihovom životu na uobičajeni zemaljski način. Ti si uistinu bila zemaljski anđeo, a sada si u društvu pravih anđela.

28.12.2007. u 09:26 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 14.11.2007.

52.dan

Puno se toga izdogađalo od mog prošlog posta. To mi je zapravo i nekakva isprika samoj sebi da nisam dugo pisala. Čak sam zanemarila i pisanje svojih 10 želja, otkad mi se mama razboljela. Svi prioriteti su mi se izmiješali, i svaki dan nastojim živjeti sa što manje razmišljanja o mami koja tamo u toplicama leži nepokretna, bez moći govora. Doslovce mi se srca slama pri sjećanju na nju u onom velikom krevetu, kako je oslabila i kakao nam se nijemo razveselila, grimasom smijeha i olakšanja, grimasom koja govori sve onome tko ju poznaje a sam je bezličan grč za sve ostale. Plakala sam pokraj nje, tješila je , češljala, dragala po rukama i licu i stalno vrtila po glavi isto pitanje: zašto? Bože, zašto baš njoj, koja tako voli, strastveno obožava život, kretnju, akciju, razgovor, komunikaciju?! A ja, potpuno nemoćna da joj ikako pomognem, osim da je malo tješim, malo pričam i brinem se za nju kako se ona brinula za sve nas cijeli svoj život. Evo danas je već 52 dan kako ju je pogodila ta opaka bolest današnjice, a ona se još drži i bori se i ne da se. Divim joj se svakim danom sve više, jer ja bih već davno odustala da mi je um i duša tako zarobljena, zamolila bih Boga i Anđele da me puste k sebi. Možda je uslišala moju želju, kad sam je molila da se drži barem 2 mjeseca, ili je to njena vlastita odluka, nažalost to neću nikada saznati. I zato majčice moja, ti si moja heroina, bila si, jesi i zauvijek ćeš ostati moj ideal ljubavi, hrabrosti i želje za životom.

14.11.2007. u 15:10 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 30.10.2007.

Sada i ovdje

Tu smo kao zvjezdana prašina, bljesak duge u kapljici vode, treptaj oka, zamah tirkiznih leptirovih krila. Da damo ljubav, zanos, strast , ljepotu, da ljubimo i budemo ljubimo, da utisnemo poljubac na drage usne ili vruće čelo, da suosjećajno stisnemo ruku, da zagrlimo, utješimo rasplakano dijete, da skačemo po mokroj livadi, da uživamo u svakom trenutku, ovdje i sada. Jer tko zna, mili moji , što nam nosi slijedeći trenutak u vremenu, tko će od nas zauvijek sići iz ovog vlaka života i ostaviti samo nedogovoreno pitanje : Zašto baš sada? Zašto baš meni. Zašto, zašto , zašto ???A Bog, on se tamo gore samo smješka i pita se zašto ne slušamo njegove poruke, da oko sebe širimo svjetlost i dobrotu, da ostavimo trag u ovom svijetu i da nas pamte uglavnom po dobru. Zato, mili moji koji ovo čitate, iskažite danas nekome ljubav, nasmiješite mu se , poljubite, recite nijemo ili glasno VOLIM TE, i uživajte u svakom trenutku ovog dara koji se zove život, jer taj dar ipak ima ograničeno trajanje za baš svakog od nas. Sva je sreća da mu ne znamo rok uporabe, jer bi sve bilo naopačke i izvrnuto i bezveze. I zato, igrajmo najveći rulet na svijet, vlastiti život, jer bankrot će nas jednog dana sustići, a život ne daje, kao banka, dozvoljeni minus. On dopušta samo plus. Budite pozitiva u svome i tuđim životima. Primjećujte ljepotu, otvorite širom oči, udahnite punim plućima, ŽIVITE!!

30.10.2007. u 14:49 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.10.2007.

Tebi, Majčice moja

Noćas sam ti napisala oproštajno pismo, jer mi je jedan mail iz Beča otvorio oči zaslijepljene ljubavlju i egoizmom. Da, egoizmom, jer ja još nisam bila spremna pustiti te od sebe. Odjednom, kao čarolijom, u trenu sam spoznala koja je moja uloga u ovoj situaciji, kada sam pogledala prema svom noćnom ormariću. Tamo je, na karti, glavnoj karti arkanđela imenom CLAIRCOGNAIZE (čista, jasna, istinita spoznaja), točno na mjestu gdje anđeo drži kristalnu kuglu, stajala druga kristalna kuglica, jedna jedina spašena iz lustera u Beču moje vjenčane kume, koji se davno,davno rasuo prilikom selidbe. Moja mama donijela je samo tu, jednu jedinu kuglicu, i uvijek je žalila što ih nije pokupila više prije nego li su završile u smeću. Ali da, mama, trebala je ostati samo jedna i jedina, jedinstvena, kao i ti moja voljena, kristalno čista, puna svjetlosti, MAJKA. Dugo je bila negdje zametnuta, pričvršćena na zlatnu malenu narukvicu, opet tvoj poklon mama, da bi se pojavila prije 13 mjeseci, kao znak povezivanja sa tebi dragom osobom, s kojom si zbog nekih nespretnosti, naglih riječi i niza glupih okolnosti izgubila iz komunikacije na duže vrijeme. Noćas, noćas ona je bila moja kristalna kugla koja mi je dala odgovor na pitanje:
A što dalje, nakon 24.09.2007.,kad te napao tvoj medvjed iz tvojeg sna u obliku iznenadnog moždanog udara? Što ja moram učiniti da ti olakšam tvoju muku i patnju, koja je moja uloga u ovoj životnoj drami, čiji sam sporedni lik u tijeku predstave, a ne znam joj trajanje niti kako završava?
I jasno, poput bistrih, čistih stranica kuglice, dobila sam uvid da sam ja svoju ulogu već odigrala, a to je bilo to, da ti dovedem osobu koju imaš u svom životu i beskrajno voliš još od svoje 11-te godine, od njenog rođenja. Ta je osoba i meni od malena oduvijek bila moj uzor, ideal kojem sam uvijek težila. Njezin duh, vrckavi um, ophođenje s ljudima, karizmatična privlačnost, upornost i strastvenost, uspjeh u životu, životni stil, modni ukus, pomaganje manje sretnim ljudima oko sebe, sve, apsolutno sve na njoj bilo mi je živa slika što se može postići u životu, pa čak i isti datum rođenja sa 19 godina razlike bilo je moje vlastito životno osiguranje da JA TO MOGU.
I znam, samo ja znam koliko si bila sretna da ste opet bliske, koliko je beskrajno voliš i žališ zbog ponekih brzopletih riječi koje si izgovorila nepromišljeno, a riječi, o riječi, kakve oni znaju biti bodeži. Probodu te jednom, dvaput, stoput, krvariš u sebi, misliš da moraš od njih umrijeti, tako strašno bole kad dođu od osobe koju voliš. A najgore je to, kad izlete iz usta brže nego ih srce i um zatvore u samicu, pokopaju pokajnički duboko, duboko, da nikad nikog ne bi povrijedile, one, kad polete i udare u svoj cilj, nikad više ne mogu biti izbrisane, jer uvijek savršeno pogode najbolnije mjesto.
Evo, opet plačem, jer se opraštam od tebe, majčice moja, i molim te da mi oprostiš sve moje riječi koje su te ikada možda imalo povrijedile, jer ih nikada, nikada nisma namjerno izrekla.
Zamjerala sam ti dugo, dugo, potiho i tajno, u sebi, da Damira voliš više nego mene, da ga više štitiš, da si bliskija s njim. I onda, prije 15-ak godina, pustila sam da ode taj osjećaj zapostavljenosti i oprostila tebi kao majci što više štitiš ono svoje dijete, koje više treba tvoju ljubav i pomoć. Da, tek sada to mogu razumjeti, jer sam i ja sada majka, i znam da je moja ljubav jednako velika prema svim mojim kćerima, i da kod mene nema miljenica, nema jedne posebne koja mi je draža od ostalih.
Samo su neke, u nekom periodu životu jače ukorijenjene, čvršće biljke, dok drugima treba više njege i pažnje da ne uvenu, pa im moram posvetiti više vremena i pozornosti dok i one ne ojačaju kao i ostale.
I onda, iznenada, moja davna sebična želja da te imam samo za sebe, ostvarila se na najokrutniji mogući način, tako da sam naglo i prerano izgubila brata s kojim sam konačno uspostavila odnos bezuvjetne ljubavi i prihvaćanja.
I Bog mi je dao šansu, da iskoristim to vrijeme, milostivo mi ne govoreći da će broj 13, 13 i kratkih i dugih mjeseci samo moje mame, opet biti presudan u našem životu, životu žena sa oznakom 13 u sudbini.
I Bog mi je svjedok da je tih 13 mjeseci bilo ispunjeno svakodnevnom ljubavlju, pažnjom, razgovorom, kontaktom i bliskošću između nas dvije.
I zato ti dragi Bože, od svega srca hvala, mnogi nemaju takvu priliku u svom životu.
I zato, ovaj puta, majčice moja, neću više biti sebična, neću te svojom silnom željom držati zatočenom u tijelu koje je nepomično, toliko neslično tvom dinamičnom načinu života. Dajem ti slobodu da odeš, kad vidiš osobu do koje ti je toliko stalo. Ako pak odlučiš da želiš još naše pažnje, da tvoja misija na u ovom tjelesnom ruhu još nije za tebe gotova, i ja ću biti neizrecivo sretna, i napravit ću sve što je u mojoj moći da ti olakšam i uljepšam preostale dane tvog života, kakav god da on bio.
U nekom filmu, glavni lik govori : Prava ljubav pušta osobu koju voli, da slobodno ode od nje. Ako joj se sama vrati, to je onda uzvraćena prava ljubav s druge strane.
Ti ćeš se meni vratiti i vraćati, ja to znam, kroz snove, znakove, sjećanja, na sve moguće načine, ali sada, na tvojoj životnoj prekretnici, samo ti neka budeš osoba koja ćeš skrenuti tračnice u ovom ili onom smjerom. Naša zlatna povezna nit možda više neće biti fizička, topla , dodirna u materijalnom smislu, ali ona između srca i duša vječna je i neraskidiva. Neka bude volja tvoja, majčice moja voljena.

07.10.2007. u 08:23 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.08.2007.

Voli, ne voli, voli , ne voli….

Sigurno si sa tratinčicama igrala ovu divnu, staru igru, čupkajući im latice u znatiželji i nestrpljenju koja će riječ ostati na kraju. I bila si tužna ako je ispalo NE VOLI, a bezrazložno sretna, ako je ispalo VOLI. Tako je koji puta i stvarnom životu, zar ne.? Nekoga jakooo voliš i ta osoba voli tebe, pa ipak se «zakačite», možda i povrijedite, nadurite se i još svašta nešto. I tada poželiš, onako, malo pakosno: «Da ga/je barem nema pokraj mene, da se malo odmorim od njega/nje.» I , gle čuda , puf, želja ti se ostvari. Ako imaš sreće ( kao ja sada) ode samo na kraći put, pa onda stalno razmišljaš o njemu. Odjednom ti fale čak i ona zanovijetanja, hoćeš ga poljubiti, slušati potočić ili rijeku njegovih riječi, grijati se u njegovoj blizini. I pitaš se, što te je to uopće zasmetalo onda, jednom davno, prije par dana?! Odbrojavaš sate, maštaš što ćeš mu sve reći kad ti se vrati, i sve ostalo, što i nije baš za blog. Da skratim priču, svi smo mi takvi, čupavi i dlakavi, dragi i peckavi, i bolji i lošiji , i u «bedu» i u «goodu» i sve je to divna čarolija i raznolikost života. I zato, ako se naljutiš na mene, i zaželiš da sam daleko od tebe, ne, neću ti nimalo zamjeriti, jer znam da me ipak voliš, kao i ja tebe, Jer kod mene, na kraju uvijek ostane latica VOLI, jer ja tako isčarobiram, a oni koji me znaju, poznaju i moje moći čarobnice. Ali ipak, najjača na svijetu je moć ljubavi, pa to već valjda znaš. Zato želim ti danas ljubavni dan i sjeti se dati i samoj sebi veliku porciju ljubavi, jer ti si osoba koja će biti uz tebe tokom cijelog tvog zemaljskog života. Proglašavam danas dan ljubavi, i da je bude dovoljno za sve ljude na svijetu. Hoćemo slaviti danas, ti i ja?

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

30.08.2007. u 13:01 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2009  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Kolovoz 2007 (9)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga



Ostvarenje sna




Angels may not come when you call them, but they'll always be there when you need them.

While we are sleeping, angels have conversations with our souls.

Angels are students in Heaven and teachers on Earth.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

We are all angels in training.

The sound of an angel's voice can unlock your hidden feelings

Everyone has their own angel.

An angel is someone you feel like you've known forever, even though you've just met.

Angels are never too distant to hear you.

Angels often work behind the scenes.
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

"When hearts listen, angels sing."
-Unknown

"The guardian angels of life sometimes fly so high as to be beyond
our sight, but they are always looking down upon us."
-Jean Paul Richter

"We shall find peace. We shall hear angels,
we shall see the sky sparkling with diamonds."
-Chekov

"To love for the sake of being loved is human, but to love for the sake of loving is angelic."
-Alphonse de Lamartine

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


Cursors

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se