Uspavanka za d(j)ečaka


Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio...
Štošta...
Pile moje... Pače moje malo...
Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se
branim...
Da sam blizu... Ne bi im se dalo...

Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred
zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka...

Al ti slutiš otkud bore... Trunje se u oku diglo...
Olujno je tamo gore... Gde nas nije puno stiglo...
Znam da sanjaš more sveća... I korake po tom
doku...
Ti si tamo bio... U mom oku...

Pričaće ti, kojekakvi... Zloba se ko rubin cakli...
Kako odjek mog osmeha ječi...
Kleće se u pretpostavke... Kljuckajući, kao
čavke...
Moje loše prepričane reči...

Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu
retke...

Znam da sanjaš vaskrsenje... Jednu siluetu
plahu...
Ti si tamo bio... U mom dahu...

Pričaće ti jednom svašta... Boljima se teško
prašta...
Pile moje... Pače moje malo...
Silni miševi u boci... Javiće se ko svedoci...
Pustolovnog traganja za Gralom...

Ne znam više, bože prosti... Dal da strepim... Il da
stremim...

Da to breme posebnosti... I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?
Znam da sanjaš rimovanja... Krike... I tišinu nemu...
Ti si bio svugde u mom svemu...
Pile moje... Pače moje malo...
Lavče moje...

>>Đorđe Balašević<<

san

06.12.2007., četvrtak

Mogu li i ja biti Kishon?

roditelji ne znaju o nicem pricat nego o djeci. to vam je cinjenica i ma
koliko mislite da vi necete biti takvi/e, vjerujte mi - hocete. dijete vam
postane centar svemira i ama bas sve se vrti oko njega.
moja najbolja supruga na svijetu se pocne tresti vec sat vremena nakon sto se odvoji od Macka, meni treba
10 minuta vise jer ipak radim pa sam se malo naviknuo. vlastita djeca su
najljepsa i najpametnija stvorenja na svijetu i ukoliko pokusate
proturijeciti roditeljima, narocito majci, koji iznose dokaze koji
potvrdjuju tu tvrdnju, odmaknite se par koraka jer biste mogli ostati bez
očiju, kose ili cak zivota... djeca svojih roditelja nisu ni zlocesta niti
razmazena, ona su jednostavno u takvoj fazi zivota, ponekad ta faza ostaje
i nakon sto se vrate iz lepoglave... imati dijete je najljepsa stvar na
svijetu i roditelju uopce ne smeta sto nocima ne spava, sto nikada ne moze
uzivati u svome jelu i picu ili sto ne moze mirno putovati belim svetom
ili jednostavno gledati tv. na kraju krajeva televizor i kompjuter treba
izbaciti iz kuce jer to udaljava roditelje od svoje djece, a i sama djeca
sticu lose navike od kojih se citavog zivota nece oporaviti i koje ce
naslijediti i njihova djeca, nasi unuci. te se navike jednostavno usadjuju
u gene. s druge strane dobre navike i manire su u recesivnim genima, tako da se gotovo sigurno nece naslijediti, a najvjerovatnije ce vec u ranom pubertetu i mutirati pod utjecajem okoline.
djeci treba pruziti paznju i podrsku 24 sata na dan i uvijek im
udovoljavati zeljama. dijete koje naidje na zabrane i ogranicenja jos u
ranom djetinjstvu imati ce traume u odrastanju i osjecat ce se zanemareno
i odbaceno od drustva, povuci ce se u sebe i nositi svoj gnjev sve do dana
kad ne pukne i pocne pucati po skoli, uciteljima ili roditeljima. zato
djeci dajemo da se igraju sa svim stvarima koje uoce. bila to krema ili
kristal. kada dijete kremom namaze pola kauca, nije ono krivo jer sto
dijete zna sto je krema, a kada razbije kristal o plocice i pritom i
plocicu, svakom se moze desiti da nesto ispusti iz ruke. kad se dva
savrsena djeteta sretnu i pocupaju oko igracke koje je mjesecima skupljala
prasinu u kutu vrtica, krivo je ono drugo dijete jer moje je dijete prvo
doslo do igracke, a i nikad ne bi prvo zapocelo tucnjavu.
najveca radost svakog roditelja je kada djetetu pocne rasti prvi zub i
kada pocne gristi majku za dojku, ali ne smije se prijeci na umjetnu
prehranu i dudu jer je to nezdravo i demode. djetetu se treba dopustiti da siše sto je duze moguce, a najbolje bi bilo dok ne nauci tablicu mnozenja sa
dvoznamenkastim brojevima.
pelene bi trebale biti od prirodnih materijala jer tzv. pampersice stete
razvoju najveceg ljudskog organa, koze, djeca nauce nepravilno hodati i
cijeli razvijeni svijet zbog pampersica danas ima sindrom nilskog konja;
debeli su, bogati i u odmakloj dobi pate od inkontinencije.
druga najveca radost roditelja je kada djeca pocnu govoriti. jeste da ih
jos mjesecima, mozda i godinama nitko nece razumjeti, osim vlastitih
roditelja, ali kad se javi taj dar bozji kod vlastitog djeteta, to treba
dati u novine i svima obznaniti. nazalost jos ne znamo gdje se gasi kad se jednom ukljuci...
treca radost svakog roditelja je kada im dijete prohoda. najcesce se ta
nadnaravna sposobnost javlja tek nakon sto si roditelji mjesecima lome
kicmu pridrzavajuci svoje dijete, ali kad ono napokon samostalno napravi
prvi korak i tresne o pod, to roditelji najvise vole jer napokon imaju
brigu vise oko svog djeteta - paziti da se ne ozljedi.

na kraju krajeva, budite dobri prema svojoj djeci i nemojte im se
zamjeriti niti kada vas lazu i kradu da bi kupili drogu ili kladili se.
ipak su oni ti koji ce nam birati staracki dom.

ovo je bilo u jednom dahu...

- 15:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (2)
Rujan 2006 (4)
Svibanj 2004 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Rodio se Nikola! 28.08.2006.


Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote!

sin moj, dobro nan doša na svit!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se