Uspavanka za d(j)ečaka


Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio...
Štošta...
Pile moje... Pače moje malo...
Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se
branim...
Da sam blizu... Ne bi im se dalo...

Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred
zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka...

Al ti slutiš otkud bore... Trunje se u oku diglo...
Olujno je tamo gore... Gde nas nije puno stiglo...
Znam da sanjaš more sveća... I korake po tom
doku...
Ti si tamo bio... U mom oku...

Pričaće ti, kojekakvi... Zloba se ko rubin cakli...
Kako odjek mog osmeha ječi...
Kleće se u pretpostavke... Kljuckajući, kao
čavke...
Moje loše prepričane reči...

Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu
retke...

Znam da sanjaš vaskrsenje... Jednu siluetu
plahu...
Ti si tamo bio... U mom dahu...

Pričaće ti jednom svašta... Boljima se teško
prašta...
Pile moje... Pače moje malo...
Silni miševi u boci... Javiće se ko svedoci...
Pustolovnog traganja za Gralom...

Ne znam više, bože prosti... Dal da strepim... Il da
stremim...

Da to breme posebnosti... I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?
Znam da sanjaš rimovanja... Krike... I tišinu nemu...
Ti si bio svugde u mom svemu...
Pile moje... Pače moje malo...
Lavče moje...

>>Đorđe Balašević<<

san

26.06.2007., utorak

2 do 10


Evo drago mi je da smo se polako ponovno „pohvatali“ jer inače kome bih se ja hvalio kako moj sin napreduje :). A, on će za dva dana imati 10 mjeseci. Ne želim ni spominjati kako vrijeme brzo leti, uz dijete koje raste i koje okupira svo tvoje vrijeme još i brže... No, radost življenja zahvaljujući Mačku i Najmilijoj, nikad nije bila veća!
Za vrijeme ovih praznika sam upoznao sve čari očinstva. Naime Najmilija voli plesati, pa kako nam je u županiji bio salsa (to je vrsta plesa, a ne šalša, vrsta safta iliti šuga) festival ja sam ju nagovorio da si uplati ful program i nek se malo opusti, raspleše, a da ću se ja brinuti o Mačku. I tako je i bilo. Mačak i ja smo se družili 24 sata na dan i to druženje je obuhvaćalo baš sve aktivnosti; hranjenje, presvlačenje, šetnje, oblačenje, uspavljivanje (!!!)... Istina je da je naveče prilikom prvog sna bila mama i ona bi ga spremila za spavanje i uspavala, te skuhala kakvu juhicu za ručak, ali veći dio dana smo bili sami i bilo nam je sasvim dobro. Ujutro smo se budili u 6:30, malo igrali i onda ošli u trgovinu biciklom. Za oko dva sata bi Mačak ponovno na spavanje, i ja i Najmilija s njim, te bi se probudio nakon sat, sat i pol. Onda igra, hranjenje, nekoliko presvlačenja, ovo-ono, sve do oko 13/14 sati kad treba ponovno na spavanje. Mačak je bio toliko umoran i pospan da niti jedan dan nisam imao problema sa popodnevnim uspavljivanjem.
Kad bih ga uzeo u naručje on bi se namjestio na mojim rukama i u roku od par minuta bi zaspao. Za to vrijeme ja sam pripremao ručak, a Najmilija se vraćala oko 14 i kusur te bismo zajedno dovršili ručak i ručali. Cijelo vrijeme dok smo Mačak i ja bili zajedno, on ne bi niti jednom zaplakao da bi sisu ili nešto, a sada kad bi vidio mamu, onda joj se toliko veselio i bacao joj se na grudi da je to bilo presmiješno. Kad bi dobio ono što je tražio onda bi uživao i ispuštao zvukove tipa „mmmmm“, nek se zna da čovjek uživa :)). Oko 17/18, kad sunce malo popusti, išli smo se voziti biciklima. Zbilja je navjerovatno koliko on to voli... No, ljuljanje na sjedalici, svježi zrak i umor učine svoje i on gotovo uvijek zaspi iza ili se ful bori sa snom. Ja znam da je gotov kada mu osjetim glavu na svojoj guzici... Onda ga budimo, zovemo i brzo doma. No jednom je toliko čvrsto zaspao da ga nismo mogli nikako probuditi (zamjenska mama i ja, naime imali smo i gošću za ove praznike koja mi je uskakala ponekad pa smo se zezali da je to zamjenska mama. Prvi dan se kupala samo par sati, a drugi je bila na plaži cijeli dan pa je poprimila boju svojstvenu naivnim turistima, žarko crvenu, tako je treći dan odlučila ostati doma i ošla je na plažu tek predveče :), a šta san ti ja reka!). I tako nam je Mačak zaspao i dio puta sam mu ja držao glavicu uspravno da si ne strga vrat ili kičmu, ali kad smo došli na makadam, trebale su mi obje ruke... Onda sam mu sa jednom trakom zavezao glavu za sjedalicu, da mu ne pada. Dobro da me nije vidjela socijalna služba, mislili bi da maltretiram dijete... Zanimljivo je da koliko god bio umoran i pospan, kada stanemo sa bajsom neće dolje i čak sada kad je bio čvrsto zaspao, kad smo ga skinuli sa sjedalice se probudio i negodovao. Slijedećega dana je bio loše spavao popodne pa sam znao da će brzo zapsti na bajsu, ali tata se pripremio. Kada je zaspao ja sam stao, namjestio mu karimat i ručnik u hladovini, namjestio ga lijepo da spava i čitajuću knjigu čekao da se probudi. Odguglao si je 45 minuta na plaži uz šum mora i kreštanje galebova. Jedino što sam trebao paziti je da ga mravi ne pojedu, a tko i ne bi takvog slatkiša :).
Sve u svemu bilo nam je dobro, još smo se više nekako zbližili. Posebno mi je bilo drago kad je već nakon prvoga dana počeo plakati kad sam ja izašao iz sobe, a on je ostao sam s mamom. Očev ego je porastao do neba :))! A, bilo je i loših trenutaka. Kao kada sam ga hranio i odjednom vidim da ima prljavu ruku, a do prije sekunde je bila čista. Pogledam ruku, pogledam njega u sjedalici i imam šta vidjeti... Proljev... Toliko se usrao da je mučkuriš izašao iz pelene, iz bodića, po njemu, po stolici i on je to sve još razmazao rukom... tada je zamjenska mama došla više no dobro. Morao sam ga cijelog oprati, a on udri u plač... Užasan smrad, sve usereno, a mame nije bilo tek koji sat...

Sjećam se koje su to muke bile kad je Mačak imao tek koji mjesec, a Najmilija bi otišla sat vremena na masažu... To se planiralo da bude u vrijeme njegovog sna, da ga tek prije odlaska nadoji i svašta, a sada... Sada on već komunicira s nama. Meni nije nikakav problem ostati s njim cijeli dan, sam. Igramo se, lovimo po kući, hranimo, vozimo... Kada nešto želi pokaže prstom i kaže „E!“, ukoliko ne dobije počne negodovati i ljutiti se. Vozimo se i on počne „eee“. Ja ne reagiram. „Eee-eee!“ Stanem, gledamo se, „šta je?“, on nešto hoće, dam mu piti, on se nacuga i krenemo dalje, bez riječi. Stojimo u sobi, „eeee“ i pokazuje prstom u vrata. Uzmem ga, izađemo iz sobe „eee“ prstom pokazuje vanjska vrata, izađemo iz kuće, prst i „ee“ pokazuje stepenice, dođemo do vratiju od none „e“ pokazuje u njihova vrata. Pokazujem mu i govorim da su zaključana, da ne možemo unutra, „eeeee-eeeeee!“, stavlja ruke uz tijelo i ljuti se :).
Po kući nas prati kao neki psić na sve četiri. Ful je brz. Ali sve više voli i da ga držimo za rukice i da hoda. Jao si ga nama kada počne hodati... Smiješan je kada sjedi na guzi i okreće se oko sebe kao na vrtuljku da vidi šta ima iza ili jednostavno promjeni smjer kretanja...

A na faci ima baš vragolasti izraz...

To je naš Mačak...

- 15:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.06.2007., utorak

9 do 10


ukoliko ste prvi puta ovdje, molim vas da pročitate prethodni post. hvala

Koliko nisam pisao, a svašta nam se izdešavalo, sve pozitivno :)! Mačak je postao pravi mali čovik. Jako mi je velik, mislim nije on veći od svojih vršnjaka, čak je i manji od mnogih, ali u tatinim očima je jako velik. Kada ga polegnem na kravet i on onako mirno leži na leđima, nepomičan i samo mu okice trepću tako mi je nekako dugačak i sladak... pravo dijete, ne beba nego dječačić! A prije spavanja imamo „smijalicu“. Prije nego naveče ode spavati Mačak „juri“ po našem velikom krevetu i nas troje se lovimo i izvodimo gluposti. Mačak se smije ko lud nama, a mi umiremo smijući se njegovom smijehu, kako bi rekao jedan lokalni pisac „smih je smihu smih“.
No da se vratim malo u prošlost. Kada sam „otkriven“ u blogosferi na brzinu sam spremio sve postove i počeo ih prebacivati na novu adresu, taj posao još nije gotov... i taman je došao produženi vikend kojeg smo Njamilija i ja već odavno isplanirali sa nekim prijateljima. No, baš taj vikend, petak, je trebalo ići na teren jer mi se ovdje bavimo velikom znanošću, pa se to nikako nije moglo odgoditi. Kako sam ja odbio poslušnost i mada sam našao zamjenu to se na poslu šefovima nije svidjelo pa sam mislio da me neće dočekati posao kada se vratim natrag... Bilo kako bilo, sreća moje obitelji je na prvom mjestu i mi smo otišli za almaciju. Srećom da imamo prostrano auto jer uz kolica, sve torbe, sklopivi krevet, sjedalicu i mnoštvo drugih stvari, mi na kraju ne bismo stali... U Dalmaciji smo se sreli sa dragim prijateljima, bilo je nas 15-20, i tulumarili smo 3 dana. Mačak je bio super. Prvi dan nije nikome želio u ruke, a prva je beba u društvu, no već slijedećeg dana je bio glavna faca i sa svima se družio, sve vidio, sve probao... Čak je i noću bolje spavao nego doma. Produženi vikend je brzo prošao i trebalo je poći na put. Kako Najdraža ima korijene u Dalmaciji, odlučila je malo ostati družiti se sa rodbinom. Tako sam ja tužan krenuo sam natrag ostavljajući ih u nemilosti Murtera. Sedam dana je brzo prošlo jer sam skoro cijelo vrijeme bio na terenima, a ostale dane sam se posvetio nekim zapuštenim hobijima. Najdraža kaže da je Mačak bio super i čak se i u moru kupao. Najprije nije htio, čak se i plašio, ali malo po malo, dan po dan i na kraju je zavolio i to čudo zvano more. I dida im je došao praviti društvo te ih je doveo natrag doma u nedjelju. Svima nam je falio, mojim starcima, a meni najviše. Plašio sam se da me neće prepoznati, ipak je sedam dana za malo dijete puno, ali odmah me skužio i veselio, ništa naročito, ali dovoljno za očev ego. No, noneta nije. Nono se malo rastužio jer Mačak nikako nije htio njemu u naručje :). Kada je došao u svoj stančić se ful razveselio. Odmah je puzao amo tamo da vidi promjene u stanu, baš je bio nekako sretan da se vratio doma! Jako brzo i uspješno puže. Toliko ide brzo da kad je na tvrdome diže koljena jer ga bole, a na izrazito tvrdim i bolnim terenima to dizanje koljena je jako smiješno jer tada puže poput nekog orangutana. Hoda po tabanima i dlanovima. To je najprije počeo na plaži u Murteru, a ponovio i jučer na plaži. Svima je to smiješno... a kako i ne bi bilo...
Sada mu je postala fora i penjanje. Čim mu se ukaže prilika da se negdje popne, odmah se penje. Nema prepreke koju ne želi osvojiti. Čak i kad se igramo po krevetu i ja stavim glavu dolje, odmah doleti i popne mi se na glavu. Znate onaj izraz „popeo mi se na vrh glave“, eto kod nas je to doslovno.
Još uvijek mu je jezik zanimljiv, ali manje. Do prije tjedan dana stalno ga je natezao, a sada se samo povremeno drži za njega ili oblizuje.
Frčkice na stražnjem dijelu glave su sve veće, a na prednjem dijelu glave još uvijek nema pretjerano kose :).
Najčešće drži nekako stisnute usnice i kao da škrguće zubima, kao da si nešto grunta u glavi. Još uvijek sav slinav oko ustiju, toliko da mu se slina cijedi niz vrat i ima one male prištiće od toga.
Na glavu ne dolazi u obzir nikakva kapa, osim ako se zaboravi u igri ili gledanjem u nešto.
Bicikla je još uvijek aktualna i nezamjenjiva. Čim vidi bajs i stolicu na njemu je sretan. Dok se vozimo on se lijepo drži za ručkicu sa strane i često za pojas koji ga osigurava. Naslonjem sa indiferentnim izrazom na licu promatra svijet koji prolazi oko nas. Kada stanemo neće dolje. Jučer smo se vozili i odjednom osjetim njegovu glavu na svojoj guzici. „šta radi?“, „spava...“ toliko je bio umoran da je zaspao na stolici. Dobro da smo bili blizu doma jer glavica više jednostavno nije mogla stajati. Kad smo stali on gleda onako pospano i zbunjeno, ali ne da se iz stolice. Čak su i suze potekle... Dok smo došli u stan se razbudio i onda „smijalica“ po krevetu i nakon pranja i dojenja u krpe... I dok je na južnom jadranu relativno dobro spavao, na sjevernom ponovno vodimo bitke. Večeras mijenjamo položaj kreveta, tko zna možda pomogne...

Što još reč,

Jedva čekan da dojden doma, Mačku moj!
cerek

- 12:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

15.06.2007., petak

Evo me nazad ;)

Dragi prijatelji blogeri,

Ispricavam se svima što sam onako iznenada i bez objašnjenja nestao. Stvarno mi je žao, ali te su mjere bile nužne zbog spašavanja privatnosti moje obitelji, ali i nekih drugih. Naime, kada sam objavio zadnji post sa slikama taj se post pojavio na naslovnici i ubrzo je na blog nahrupilo mnoštvo ljudi. Ne mogu reći da mi to nije prijalo, ali nisam bio svijestan koliko je svijet mali... Najprije je netko prepoznao curicu koja nam je bila u posjeti, a onda su do bloga došli i neki maloljetnici čiji sam bio učitelj u školi. S obzirom da živim u malom gradu ta su djeca to rekla drugoj djeci i svojim roditeljima, njihovi roditelji rodbini i prijateljima i vjerujem da bi u par dana cijeli grad znao tko je Mačak i šta radi on i njegovi roditelji... Upravo sam se iz tog razloga povukao na brzinu, sve maknuo sa bloga, nestao i pokušao zamesti tragove. Nadam se da sam bio uspješan... Žao mi je što ste došli na onakve stranice, ali nekako si mislim da ukoliko ljudi pomisle da sam odustao od bloga, neće me tražiti. Da sam ostavljao objašnjenja lakše bi došli do mene, pa i preko vaših blogova. Meni cilj bloga nije da me dnevno posjećuje 1000 ljudi, a naročito mi nije u interesu da grad priča kako mi sin ne spava i komentira moju obitelj, meni je cilj da pišem svojevrsni dnevnik za svoga sina, a usput me veseli kada to dijelim sa nepoznatim, ali dragim ljudima. Nekako mi je lakše kada svoje brige, frustracije ali i veselje podijelim s vama. Raduju me vaši komentari, pa makar i ako samo napišete „bok“, drago mi je da ste na neki način uz mene (nas). Uvijek se nađe i koji korisni savjet od roditelja koji su moje muke već prošli, a i veseli me kada netko tko očekuje dijete ili ima manje dijete može naći nešto korisno ili jednostavno podijeliti brige sa mnom na blogu...
Svi vi koji ste došli na ove stranice ste na neki način pozvani, smatram vas svojim virtualnim prijateljima i tko zna, možda ćemo se jednoga dana i negdje susresti, prepoznati u šetnji Ilicom ili riječkim Korzom... osvrnut ćemo se i upitati „ma jesi li ti...?“ popit ćemo kavu, nasmijati se...

Mačak, Najmilija (iliti Treća najbolja supruga na svijetu) i Skalonja su se vratili! Svi smo dobro, veselo i zdravo smijeh

Dobro došli na naš blog (samo nemojte Mačku i Najmilijoj ništa reći, oni će za blog doznati tek kasnije thumbup), nadam se da ćemo se još duugo, duugo družiti!

Hvala vam na razumijevanju

Vaš San!
(molim vas da ne spominjete moj stari nadimak jer ga trazilice mogu pronaci i opet bih morao raditi ogroman posao seljenja bloga, a preseliti stotinjak postova nije mala stvar cool)

- 14:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.06.2007., utorak

Nakon devet mjeseci

naš Mačak raste li ga raste... super je to gledati kako ti dijete napreduje, zdravo i veselo cerek
u posljednje vrijeme je Mačak savladao razne vještine, npr. prije je dok je puzao zaobilazio prepreke, a sada je počeo ići ispod ili preko njih. tako mu je fora kad smo na krevetu skakati preko naših glava (naročito moje) ili tijela (maminog). uvijek moramo sakrivati pupak jer on čim ga vidi zabije prst u njega i čupa i grebe, a mamu si znai ugristi tako da ima po stomaku ožiljke njegovih 8 zubića smijeh.
kada ga ne obadajemo, a želi nas dozvati, onda se dere i glasa poput životinjice... prošloga tjedna je otkrio i jezik i sada ga stalno plazi i nateže prstićima. naročito kada smo vani, jezik je isplažen i ruka na njemu... naravno da i dalje slini kao slapovi krke pa mu zna cijela maica ispod ustiju biti mokra od sline. nevjerovatno mi je koliko je muzikalan, čim skuži neki ritam počne se gibati, najčešće kukovima. ako mu žviždimo, pjevamo, lupkamo-odmah se giba, a kad je neka muzika da ne govorim. dobio je neki sintisajzer i ode sam do njega i pusti si samplove muzike i onda "pleše". jučer ga je draga naučila "daj pet". to mu je sada super fora i čim dignemo ruku i kažemo daj pet i on podiže svoju i čeka da damo pinki!rofl
no, najveća fora od svih je, na našu veliku radost, da se obožava voziti na biciklu! do sada smo ga šetali u kolicima i ukoliko s nama ne bi išao pas ili putem se nije ništa pretjerano zanimljivo dešavalo, jako brzo bi mu dosadilo. te bi šetnje završavale ili dernjavom ili sam ga morao nositi, a gurati kolica i nositi njegovih 10 kg nije baš pjesma za moja leđa, a još manje za supruzina. tako smo mu lijepo u subotu kupili stolicu za na bajs i u nedjelju montirali i isprobali. ono, totalno ravnodušna faca koja gleda u kotac ili sa strane. mislili smo da mu se mozda ne sviđa, ali kad smo stali i htjeli ga izvaditi iz stolice, nije pružao ruke i ljutio se, glasno negodovao - super ajmo još jedan đir. niti nakon sat vremena se nije želio skinuti sa stolice yes. novi dan, nova vožnja, ista ravnodušna faca, ali ponovno ne želi dole smijeh. nama je to super, obožavamo se voziti na bajsu, a i zanimljivije nam je nego gurati kolica i nositi dijete.
sve u svemu danju nam je super s njim, ali noći su duge i teške. najdraža je odlučila odviknuti ga od noćnog hranjenja i sada zna tako neutješno vrištiti da cijela kuća ne spava, kao da ga netko na živo muči. što je najgore užasno je izdržljiv i čak kad zaspe probudi se nakon 10 minuta i nastavi vrištiti tamo gdje je stao... užas živi... no unatoč tome obožavamo ga pre previše... ipak je on naš mali Mačak...

- 12:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (2)
Rujan 2006 (4)
Svibanj 2004 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Rodio se Nikola! 28.08.2006.


Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote!

sin moj, dobro nan doša na svit!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se