Uspavanka za d(j)ečaka


Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio...
Štošta...
Pile moje... Pače moje malo...
Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se
branim...
Da sam blizu... Ne bi im se dalo...

Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred
zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka...

Al ti slutiš otkud bore... Trunje se u oku diglo...
Olujno je tamo gore... Gde nas nije puno stiglo...
Znam da sanjaš more sveća... I korake po tom
doku...
Ti si tamo bio... U mom oku...

Pričaće ti, kojekakvi... Zloba se ko rubin cakli...
Kako odjek mog osmeha ječi...
Kleće se u pretpostavke... Kljuckajući, kao
čavke...
Moje loše prepričane reči...

Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu
retke...

Znam da sanjaš vaskrsenje... Jednu siluetu
plahu...
Ti si tamo bio... U mom dahu...

Pričaće ti jednom svašta... Boljima se teško
prašta...
Pile moje... Pače moje malo...
Silni miševi u boci... Javiće se ko svedoci...
Pustolovnog traganja za Gralom...

Ne znam više, bože prosti... Dal da strepim... Il da
stremim...

Da to breme posebnosti... I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?
Znam da sanjaš rimovanja... Krike... I tišinu nemu...
Ti si bio svugde u mom svemu...
Pile moje... Pače moje malo...
Lavče moje...

>>Đorđe Balašević<<

san

15.06.2007., petak

Evo me nazad ;)

Dragi prijatelji blogeri,

Ispricavam se svima što sam onako iznenada i bez objašnjenja nestao. Stvarno mi je žao, ali te su mjere bile nužne zbog spašavanja privatnosti moje obitelji, ali i nekih drugih. Naime, kada sam objavio zadnji post sa slikama taj se post pojavio na naslovnici i ubrzo je na blog nahrupilo mnoštvo ljudi. Ne mogu reći da mi to nije prijalo, ali nisam bio svijestan koliko je svijet mali... Najprije je netko prepoznao curicu koja nam je bila u posjeti, a onda su do bloga došli i neki maloljetnici čiji sam bio učitelj u školi. S obzirom da živim u malom gradu ta su djeca to rekla drugoj djeci i svojim roditeljima, njihovi roditelji rodbini i prijateljima i vjerujem da bi u par dana cijeli grad znao tko je Mačak i šta radi on i njegovi roditelji... Upravo sam se iz tog razloga povukao na brzinu, sve maknuo sa bloga, nestao i pokušao zamesti tragove. Nadam se da sam bio uspješan... Žao mi je što ste došli na onakve stranice, ali nekako si mislim da ukoliko ljudi pomisle da sam odustao od bloga, neće me tražiti. Da sam ostavljao objašnjenja lakše bi došli do mene, pa i preko vaših blogova. Meni cilj bloga nije da me dnevno posjećuje 1000 ljudi, a naročito mi nije u interesu da grad priča kako mi sin ne spava i komentira moju obitelj, meni je cilj da pišem svojevrsni dnevnik za svoga sina, a usput me veseli kada to dijelim sa nepoznatim, ali dragim ljudima. Nekako mi je lakše kada svoje brige, frustracije ali i veselje podijelim s vama. Raduju me vaši komentari, pa makar i ako samo napišete „bok“, drago mi je da ste na neki način uz mene (nas). Uvijek se nađe i koji korisni savjet od roditelja koji su moje muke već prošli, a i veseli me kada netko tko očekuje dijete ili ima manje dijete može naći nešto korisno ili jednostavno podijeliti brige sa mnom na blogu...
Svi vi koji ste došli na ove stranice ste na neki način pozvani, smatram vas svojim virtualnim prijateljima i tko zna, možda ćemo se jednoga dana i negdje susresti, prepoznati u šetnji Ilicom ili riječkim Korzom... osvrnut ćemo se i upitati „ma jesi li ti...?“ popit ćemo kavu, nasmijati se...

Mačak, Najmilija (iliti Treća najbolja supruga na svijetu) i Skalonja su se vratili! Svi smo dobro, veselo i zdravo smijeh

Dobro došli na naš blog (samo nemojte Mačku i Najmilijoj ništa reći, oni će za blog doznati tek kasnije thumbup), nadam se da ćemo se još duugo, duugo družiti!

Hvala vam na razumijevanju

Vaš San!
(molim vas da ne spominjete moj stari nadimak jer ga trazilice mogu pronaci i opet bih morao raditi ogroman posao seljenja bloga, a preseliti stotinjak postova nije mala stvar cool)

- 14:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (2)
Rujan 2006 (4)
Svibanj 2004 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Rodio se Nikola! 28.08.2006.


Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote!

sin moj, dobro nan doša na svit!