Uspavanka za d(j)ečaka


Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio...
Štošta...
Pile moje... Pače moje malo...
Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se
branim...
Da sam blizu... Ne bi im se dalo...

Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred
zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka...

Al ti slutiš otkud bore... Trunje se u oku diglo...
Olujno je tamo gore... Gde nas nije puno stiglo...
Znam da sanjaš more sveća... I korake po tom
doku...
Ti si tamo bio... U mom oku...

Pričaće ti, kojekakvi... Zloba se ko rubin cakli...
Kako odjek mog osmeha ječi...
Kleće se u pretpostavke... Kljuckajući, kao
čavke...
Moje loše prepričane reči...

Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu
retke...

Znam da sanjaš vaskrsenje... Jednu siluetu
plahu...
Ti si tamo bio... U mom dahu...

Pričaće ti jednom svašta... Boljima se teško
prašta...
Pile moje... Pače moje malo...
Silni miševi u boci... Javiće se ko svedoci...
Pustolovnog traganja za Gralom...

Ne znam više, bože prosti... Dal da strepim... Il da
stremim...

Da to breme posebnosti... I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?
Znam da sanjaš rimovanja... Krike... I tišinu nemu...
Ti si bio svugde u mom svemu...
Pile moje... Pače moje malo...
Lavče moje...

>>Đorđe Balašević<<

san

25.05.2007., petak

N u slici i riječi

Mačak je prije par sati obavio sistematski i friški podaci su: težina 9250 g; visina 72 cm.
Dodajmo tome i podatak da već ima i 7 lijepih zubića mouthwash

na ovoj slici možete vidjeti njih 5! BTW ovako to izgleda kada se jedu trešnje s mamom i nonićima u vrtu, prije pranja i spavanja, fotka. smiješno je i da se te trešnje ne probave već izađu u komadima rolleyes

tresnje



nemamo nekih većih problema s hranjenjem, no, ima situacija kada je Mačak razigran pa žlica ne izlazi lako iz ustiju

zlica



nije ovo glad nego su čarape bolje u ustima nego na nozi, pa ionako je vruće, zar ne? i dalje više voli biti bos nego u čarapama, a o cipelicama da i ne govorim

carapa



na stolu za hranjenje uvijek se nađe neka zanimljiva mrvica. male, skroz sitne stvarčice, poput mrvica ili prljavštine, su Mačku skroz zanimljive jer tako vježba hvatati sa dva prstića (palac i kažiprst). ne bi čovjek povjerovao kako je to maloj djeci teško. ovo je pokušaj hvatanja mrvice i faca kada se Mačak skoncentrira na nešto

koncentracija



slika rijetkih trenutaka kada Mačak spava smijeh, još uvijek se zna desiti da spava u nekom čučečem (ili sa ć) položaju, na koljenima, no nikako nije pravilo

spavanje



kad se dobro naspava znamo ga zateći u stojećem položaju ili kako se igra i čeka da dodjemo po njega. krevetić je i kumovao njegovom prvom dizanju na noge, samostalnom

dobro jutro



jednoga jutra ga je dočekala frendica medju njegovim igračkama. poglej mu facu "mama a zašto se ona igra mojim igračkama?" na kraju ga je i rasplakala, a vidi kako je slatkica cerek malecka je N-ova vršnjakinja, ali je sitnija i još nema niti jedan zubić

N i D



Dora



ovako izgleda Nikola kad se ljuti i puše kroz nos. mi umiremo od smijeha, a on prše i negoduje rofl

ljuti



a ovako izgleda vragolan kad je sretan i želi tati uzeti aparat iz ruku, pa to još nije bilo u njegovim ustima-vrijeme je (ipak tata ne da rolleyes)

sretni



nije lako slikati ljude koji su stalno u pokretu, naš N jednostavno nema vremena stati da ga lijepo uslikama-zato je i većina slika mutna i "mrdnuta". regal je baš po njegovoj mjeri, danas više nama onih ručki - do daljnjeg

hod



i za kraj slika iz serije "father and son". šta nismo face cerek

father and son



Živija ti meni dugo i sretno, sin moj!

- 13:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.05.2007., srijeda

Nema više partizana, živio Dinamo i pusa mati (mami i tati)!

Mada naslov posta izgleda revolucionarno, isti nema nikakve revolucionarne pretenzije. Naslov nema nikakve veze niti sa nedavnim Dinamovim osvajanjem prvenstva jedne nadasve jake nogometne lige zvane HNL, koju prate čak svi igrači i nogometni službenici sa užom obitelji, navijače na tribinama se može lako izbrojiti... No, mene nogomet ne zanima ni najmanje, nadam se da neće niti N-a, dapače frustrira me činjenica da je tri puta tjedno na nacionalnoj televiziji u udarnom terminu, a ne sjećam se kada je u tom istom terminu bio neki dokumentarac, a da nije o ratu, sudjenjima, politici... Sreća pa je ova bijeda od HNL-a završila, UEFA je isto gotova, još da odigraju oni seronje finale prvaka, znači jedna tekma. No ne sumljam da će biti tu materijala za sportsku redakciju za dva tjedna emitiranja, emisija prije utakmice, emisija uoči utakmice, utakmica, emisija nakon utakmice, oko sokolovo, deset puta pregledavanje akcija, najmanje tri emisije koje analiziraju svakog igrača, suca, delegata i goluba koji se posrao na travnjaku... Barem ove godine nema nikakvih svjetskih niti europskih prvenstava... Nikada mi neće biti jasno kako mogu ti polupismeni ljudi (igrači), dobivati veće plaće od sveučilišnih profesora, liječnika ili bilo koga drugoga... Oni se IGRAJU i zato su plaćeni više nego dobro! Zašto nitko ne plaća mene dok se igram sa svojim sinom? Ok, ovo je retoričko pitanje smokin. Idemo mi na zanimljivije teme.

Da nema više partizana znači da Mačak od prošlog tjedna isključivo puže četveronoške. Ranjeni partizan više nije u modi, a i kako je Titovo ime zaštićeno moramo paziti da nas netko ne tuži zbog korištenja izraza partizan. N je postao toliko brz i spretan u puzanju i dizanju, da smo počeli zatvarati vanjska vrata od stana, inače su često otvorena da se hodnik prozračuje. Doduše ima jedna psihološka barijera pred vratima, a to je stepenica. Mačak dodje do vratiju i kad vidi stepenicu stane. Jednostavno se ne usudjuje prijeći ju, no vjerujem da će to biti kratkoga vijeka... Tako se u početku nije usudio izaći iz dnevnog, pa je prvi dan oprezno koračao u blagavaonu, nakon što je „osvojio“ blagavaonu, krenuo je u istraživanje kuhinje i do sada je „osvojio“ čitavu kuću i prati nas gdje god idemo. Mačak je jako oprezan i napreduje mic po mic, dan po dan, osvajao je teritorij lagano, prostoriju dnevno, ne više. Od silnog puzanja po pločicama sva su mu koljena u modricama.
Da se diže uz sve i svašta, pa i uz naše noge i noninu štaku, to znate, ali sada je naučio i spustiti se, o da. Prije bi se samo pustio i padao na leđa, ali sada se lijepo polako čučne i sjedne. Pravi mali maher.
Kada mu navijam „dinamo, dinamo, dinamo“ (samo zato jer je puno zvučnije i ima bolji melos nego pula, rijeka ili hajduk, a i dida mu navija za hajduk pa ga tako provociram smijeh) N se počne njihati, odnosno cupkati i mahati rukama, bilo da sjedi ili stoji (odlično radi kukovima). Kada pjesma stane, stane i on. Ima i jednu igračku telefon koja svira kad se pritisne brojka. On si to sam uzme i pritisne jedno dugme, kada počne svirati on počne cupkati rofl.
Inače je užasno tvrdoglav i razmažen ili gnjecav, ne znam kako bih to točnije opisao. Čim mu nešto ne štima počinje se buniti, ako mu je dosadno se buni, ako želi cicu se buni... Presvlačenje pelena je postala prava noćna mora. Kod svakog presvlačenja je to dernjava, suze, pokušaji ustajanja. Sada je Najmilija počela uvoditi kazne pa kad se ne želi presvuč, stavi ga u krevetić ili vrtić i čeka da se smiri, i tako dok se ne završi ritual presvlačenja, odnosno mijenjanja pelena.
Jučer im je, ja sam bio na poslu, bila u posjeti jedna mama s N-ovom vršnjakinjom i mala se mirno igrala s njegovim igračkama, prenosi Najmilija. N ju je samo gledao mrko i kad je mala od veselja vrisnula on je briznuo u plač. Nikako mu nije bilo drago da je netko uzurpirao njegov teritorij cerek...

Šta se tiče spavanja, nikad gore! Svaka čast Najmilijoj kako sve ovo izdrži. Kad se Mačak budio svakih sat vremena mislili smo kako je to grozno, ali sada se budi svakih 15/20 minuta... Stvarno ne znamo više šta da radimo... Prije je znao barem prvi san odguglati 3-4 sata, ali sada se budi već nakon sat vremena, mada zaspi sam, bez suza, sve regularno... nakon tog prvog sna ima dijelova noći gdje se budi stalno... vrti se po krevetu, diže, baca, „hoda“, okreće i stalno vrišti. Budi se u plaču kao da ga netko dere. Baš ništa ne pomaže, čak ni sisa jer i nakon sisanja se budi već za 15 minuta. Na kraju ga valda umor toliko savlada da zaspi (oko 3 – 4 u noći) i odspava si sat ili dva u komadu. Više jednostavno ne znamo što da radimo, ja sam jučer predložio drakonske mjere (pustit ga da plače), ali Najmilija kaže kako će proći i „preživljava“ dan za danom, odnosno noć za noć... Ja spavam u dnevnom, mada ga često čujem, jer to ne bih izdržao psihički, a i nakon neprospavane noći tko bi ujutro radio... U subotu navečer je Najmilija pukla i počela se derati da više ne može, da će poluditi... pa sam ju potjerao u dnevni, a ja sam se borio s njim po sobi... Ne bi tako mogao svaku noć...
Moj duboki naklon Draga.

Naš je Mačor naučio i davati puse kiss. „Daj pusu mami, ajde, daj pusu mami“ i on dodje do mame, otvori usta i zaslini ju po licu. To je pusa. I tata na isti način dobije pusu, ali rjeđe, „samo je jedna mama“. I naravno da se puse dijele samo kada on to stvarno želi, ali kada dobiješ pusu, na sedmom si nebu cerek.

- 10:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.05.2007., četvrtak

Puzanje

Mačak je propuzao kao prava beba!
više se ne kraće kućom poput ranjenog partizana već se lijepo stane na sve četiri i "vozi miško"! kada dodje do točke B onda je to najčešće da se digne na noge, nema veze ako su to kolica koja mogu pasti ili plahta koja visi sa kreveta (doduše on to još ne kuži)... desilo se već nekoliko puta da je ljosnuo unazad, ali i unapred, i bogami dobro se čulo i onda "aaaa-aaaaaa" kiss
čak se počeo i puštati kada stane na nogice, ali to stajanje bez držanja ne traje ni 2 sekunde, ali mora se priznati da je hrabar...

mada ima lijepo uređenu pistu za puzanje u dnevnom sa toplim tepisonom, najzanimljivije je puzati po blagavaoni gdje su pločice i gdje se sjedi na hladnom. a zašto? zato jer svaka igračka bolje zvuči kada se njom udara o pločice, nego o tepison...

"di je tata?" pita mama i ako tata leži na kauču sa zatvorenim očima onda dođe do mene, digne se uz kauč i stisne me za nos ili lice "E!" i smile na licu. ako tata ima otvorene oči igra nije zanimljiva.


- 13:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.05.2007., utorak

Off topic

skoro sam zaboravio da me blogerica "dva" prozvala da napišem svojih top 5 ljubavnih psiho pjesama. ne znam točno što bi trebalo značiti ovo psiho, ali evo da se potrudim i napišem nešto...
kao što i sama kaže, nije lako izdvojiti 5 pjesama, a naročito ukoliko voliš lik i djelo đ. balaševića.
moja najdraža već zna da kada njega preslušavam da sam u nekom sjetnom raspoloženju... tada se sluša menuet, lipa, noć kada sam preplivao dunav, d-mol, slovenska, kao talas, prva ljubav, dunja, vaso, uspavanka za dječaka (ljubav prema sinu, ne nekoj djevojci), ne lomitemi bagrenje i mnoge mnoge druge starije i novije...
balašević je definitivno No1. a svi su ostali daleko iza.

gibonni je isto dobar i svidjaju mi se mnoge njegove pjesme, ali trenutno se ne mogu sjetiti niti jedne koja bi ušla u ovih top 5.

jedna od "ostale četiri" su recimo ovako "wish you were here" od pink floyda, "last kiss" od pearl jama. ovu od floyda sigurno znate, dok sam skuzio da ova od pearl jama i nije jako popularna, a meni je super. čak ju ne mogu niti na netu naci za skinuti u nekoj dobroj verziji, sve nekako "škripe". pjesma govori o prometnoj nesreći gdje su oni išli na date i ona je poginula, makar ju je čvrsto držao za ruku... tužna je, pročitajte si sami:

Pearl Jam - Last Kiss


Oh, where oh where can my baby be?
The Lord took her away from me
She's gone to heaven, so I got to be good
So I can see my baby when I leave this world.

We were out on a date in my daddy's car
We hadn't driven very far
There in the road, up straight ahead
A car was stalled, the engine was dead
I couldn't stop, so I swerved to the right
I'll never forget the sound that night
The screamin' tires, the bustin' glass
The painful scream that I heard last.

Oh, where oh where can my baby be?
The Lord took her away from me
She's gone to heaven, so I got to be good
So I can see my baby when I leave this world.

When I woke up, the rain was pourin' down
There were people standing all around
Something warm rollin' through my eyes
But somehow I found my baby that night
I lifted her head, she looked at me and said
"Hold me darling just a little while."
I held her close, I kissed her our last kiss
I found the love that I knew I would miss
But now she's gone, even though I hold her tight
I lost my love, my life that night.

Oh, where oh where can my baby be?
The Lord took her away from me
She's gone to heaven, so I got to be good
So I can see my baby when I leave this world.
Oooh~ ooooh~

inače uopće ne slušam pearl jam, ali ova pjesma mi je stvarno super. ne slušam baš ni pink floyde. imaju mi nekoliko pjesama koje su dobre, kao i svima, ali wish you were here se uvijek pjeva uz gitaru:


Wish You Were Here (Waters, Gilmour)

So, so you think you can tell
Heaven from Hell,
Blue skys from pain.
Can you tell a green field
From a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?

And did they get you to trade
Your heros for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange
A walk on part in the war
For a lead role in a cage?

How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl,
Year after year,
Running over the same old ground.
What have we found?
The same old fears.
Wish you were here.

onda bih izdvojio pjesmu "piši mi" od drugog načina:

Drugi Način - Piši mi

Dugo nisam vidio
svoj rodni kraj
proljece je sada
mene obuze sjeta.

Ja ti pisem pismo stari
prijatelju moj
daj mi reci sto ima novo
sve mi reci sto znas.

I dal jos svirate nocu pored rijeke
sad je doslo lijepo vrijeme
pjevate li one nase pjesme?

Da li ponekad sretnes moju dragu
jel jos uvijek onako lijepa
pita li za mene i dal me ceka?

Pisi mi sve.

Jutrom kad se budim cesto
tuzan sam
noci su moje duge
pozdravi drustvo i druge.

Ja ti pisem pismo stari
prijatelju moj
daj mi reci sto ima novo
sve mi reci o njoj.

I dal jos svirate nocu pored rijeke
sad je doslo lijepo vrijeme
pjevate li one nase pjesme?

Da li ponekad sretnes moju dragu
jel jos uvijek onako lijepa
pita li za mene i dal me ceka?

i još jednu koja mi među prvima padne na pamet jer ju trenutno mnogo slušam je od celentana:

Una carezza in un pugno

Adriano Celentano

A mezzanotte sai
che io ti penserň
ovunque tu sarai sei mia.
E stringerň il cuscino fra le braccia
mentre cercherň il tuo viso
che splendido nell'ombra apparirŕ.
Mi sembrerŕ di cogliere
una stella in mezzo al ciel
cosě tu non sarai lontano
quando brillerai nella mia mano.
Ma non vorrei che tu
a mezzanotte e tre
stai giŕ pensando a un altro uomo
mi sento gia sperduto
e la mia mano dove prima tu brillavi
e' diventata un pugno chiuso, sai.
Cattivo come adesso non lo sono stato
e quando mezzanotte viene
se davvero mi vuoi bene
pensami mezz'ora almeno
e dal pugno chiuso
una carezza nascerŕ.
E stringerň il cuscino tra le braccia
mentre cercherň il tuo viso
che splendido nell'ombra apparirŕ.
Ma non vorrei che tu
a mezzanotte e tre
stai gia pensando a un altro uomo
mi sento gia sperduto
e la mia mano dove prima tu brillavi
e' diventata un pugno chiuso, sai.
Cattivo come adesso non lo sono stato
e quando mezzanotte viene
se davvero mi vuoi bene
pensami mezz'ora almeno
e dal pugno chiuso
una carezza nascerŕ.
E stringerň il cuscino tra le braccia
mentre cercherň il tuo viso
che splendido nell'ombra apparirŕ.

ima još mnogo pjesama, domaćih, talijanskih, engleskih... teško je navesti pet najboljih, sutra bi možda naveo neke druge, ali eto...
ostavljam vam linkove pa si ih poslušajte ako želite:

a. celentano "una carezza in un pugno"

drugi način "piši mi" - nažalost nisam pronašao video niti audio zapis na netu

pink floyd "wish you were here"

pearl jam "last kiss"

i malo balaševića, uživali smo na ovom koncertu... usput, sretan ti rođendan Đole, mislim 54, koji je bio prije par dana!

uživajte i vi!mah

- 13:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.05.2007., ponedjeljak

8,5 mjeseci

Ne znam kolike su temperature ovih dana vani, ali vruće je jako. Naš Mačak se oznoji već od sisanja, a kamoli neće dok lumpuje po kući... I dok spava znoje mu se loknice koje mama ne da da ošišamo, a ja se prijetim... Prekrasne su, ali ako je djetetu vruće zbog njih, on hladan, a glava znojna...
Nije me bilo već dugo na blogu jer se brod vratio s remonta i počeli su (pro)ljetni tereni. Izmjerili smo nasred sjevernog Jadrana i temperaturu mora od 21 stupnja, mada se u dubini još uvijek drži 12-13 (11) stupnjeva. Hrabriji se već kupaju bez beda po lokalnim plažama, a turista ima u umjerenim količinama, većinom penzići. Ovih dana dok me nije bilo učinilo mi se kao da je Mačak napravio skok u razvoju! Mislim mi se svakim danom budimo, silom prilika, oko šest i onda se igram s N-om do oko 7:30, ali nekako mi to vrijeme nije dovoljlno da ga u potpunosti doživim i spoznam sva dostignuća prethodnoga dana. Naime, nama izgleda kao da si Mačak svakoga dana zada neki zadatak i onda to uporno cijeli dan vježba, slijedećeg dana ide novi zadatak itd. Već je jako uspješan u dizanju i diže se uz sve i svašta, pa čak i uz stvari gdje je to skoro nemoguće, kao npr. zid, jer se nema za šta primiti. Kao posljedice tih nemogućih misija su udarci i modrice. Jednog dana ima modricu na nozi, pa ogrebotinu na licu... Jutros je počeo i skakati na koljena, u smislu da nekako leži na trbuhu i onda skoči na koljena. Sjedenje, pomaci u raznim položajima, vrtnja, ovo, ono, sve je to apsolvirano i super ga je gledati kako iz dana u dan napreduje i sve sigurnije vlada svijetom oko sebe... Radi njegove spretnosti i znatiželje već prije smo maknuli stol sa sredine dnevnog, poskidali ručke s regala jer se po njima penjao na regal i otvarao ladice pa si je pričepio prste, obložili smo jedan radijator nekim jastučićem, pa kad je apsolvirao dnevni počeo je zauzimati i blagavaonu i brisati pločice svojim puzanjem (naravno partizanskim stilom). Tu smo trebali maknuti cvijeće jer je jedan veliki već srušio i prosuo zemlju, moramo micati i paziti da se ne penje uz stolice jer su nestabilne za jednog penjača, a jučer je otkrio utičnicu i pokušao je gurnuti prste unutra, ali je tata bio pronicljiv i već prije zaštitio dotičnu da dijete ne može staviti unutra baš ništa, a ne samo prste (nažalost ni mama zbog zaštite ponekad ne može staviti unutra utikač :). No moram ga pohvaliti da je počeo učiti i kako se „pravilno“ puže. Stane na sve četiri i krene dobro, ali pretpostavljam da misli da mu je brži partizanski stil, pa se baci na „patos“ i onda puže po svoje. A, moram priznati da je ful brz!
Život bi nam bio super još samo da spava noću, ali nažalost tu smo uvijek na mrtvoj točci. Jedina promjena je što ga sada rijetko nađemo u ležećem položaju kad se probudi, većinom sjedi ili stoji uz ogradu krevetića. A najslađi je ujutro oko šest kad se probudi, makar mi prvih pola sata samo škiljimo i vidimo tek kroz maglu, a on se digne na nogice i gleda nas smije i „zove“... nema slađeg djeteta, makar ga na tren "zamrziš"...

...još samo po ure sin moj!!!

- 14:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.05.2007., četvrtak

Na noge lagane

Prošle nedjelje Mačak je stao na svoje noge sasvim sam. Mjesto radnje je bio krevetić gdje smo ga do sada ostavljali za brzinsko obavljanje poslova „iz nužde“, no u nedjelju je dočekao Najdražu u stajaćem položaju. Sjedenje je već sasvim usavršio i iz ležećeg u sjedeći položaj ide kad god želi, ali ustajanje uz neki predmet bez naše pomoći je nešto sasvim novo. Tako mu je dizanje na noge postalo omiljena zabava i sada to stalno vježba uz razne predmete. Moram priznati da sam se divio Neu na uspješnosti i već sam mislio da će N kaskati, ali izgleda da sam se prevario...
Puzanje mu sve bolje ide i sada je već ful brz, jedino što ne puže „četveronoške“, već svojim stilom – laktovima. Očito da je termin puzanje doslovno shvatio naš mali partizan :). Sada kad se počeo dizati sve manje vjerujemo da će uopće ikada propuzati četveronoške.
Mačak već sada pokazuje da je osoba s karakterom i da će biti pravi mali delinkvent. U doticaju s drugom djecom najradje ih čupa i rasplače, desilo se to već u parkiću i u Humu... Također se muke muče sa presvlačenjem pa je Najdraža morala smisliti vlastiti stil. Naime Mačak se bori svim silama i vrišti kada mu želimo staviti pelenu i obući ga, zadrti nudist! Sada ga Najdraža polegne na krevet, svojim stopalima mu imobilizira ruke na ramenima i tako ga presvlači, drugačije ne ide... Mačak je već shvatio da u ovom položaju nema smisla odupirati se i pokuša par puta pa odustane, a šta je najvažnije niti se ne dere-vidio je da nema smisla. Čim Najdraža makne stopala, on se iskoprca na trbuh ili u sjedeći položaj...
Sličnu metodu sam i ja morao primjeniti sinoć. Oko tri i po se probudio i počeo luđački plakati, dobro da živimo u kući, a ne u stanu jer bi netko zvao socijalnu službu... I nikako ga umiriti, kad je supruga odustala ja sam ga primio i uspio smiriti, ali čim bi ga spustio u krevetić – urlikanje... Na kraju sam ga legao kraj sebe i zagrlio čvrsto, tako da ne može nikamo, imobilizirao sam ga... Malo je još plakao i pokušao se iskobeljati, ali vrlo brzo je odustao, umirio se i zaspao. Spavali smo sat vremena i kad se probudio (u pet) podojio se i ponovno zaspao do skoro sedam i po (sa zatvorenim škurama, inače su uvijek otvorene).
Od prije neki dan počeo je i škripati zubima, sav se naježim kad to radi... ne znam kako ga ne boli, jadni li mu zubići...
Evo i dvije slike za kraj:

cable guy


igračke jednostavno nisu in, ukoliko mu damo bilo koji predmet iz svakodnevne upotrebe i ne branimo mu da ga grize, može se s njim zabavljati čitavih deset minuta, što je jako dugo za njega...

čitač


obožava "čitati" novine i čim ih se dočepa "ispegla" stranice pa ako mu ih brže ne uzmemo možemo ih baciti... naravno papir je najbolji u ustima pa moramo paziti i biti brži od njega, a kako je sada počeo puzati to više i nije jednostavan posao jer su nam časopisi u dnevnom na niskom stoliću...

kao što se vidi na fotografijama Mačak obožava biti bos i ukoliko mu stavimo cipelice, odmah ih skine i uporan je dok ne uspije, a čarapice stalno nateže i kad ju uspije skinuti onda ju stavi u usta ili ju baci.

- 10:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (2)
Rujan 2006 (4)
Svibanj 2004 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Rodio se Nikola! 28.08.2006.


Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote!

sin moj, dobro nan doša na svit!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se