Uspavanka za d(j)ečaka


Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio...
Štošta...
Pile moje... Pače moje malo...
Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se
branim...
Da sam blizu... Ne bi im se dalo...

Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred
zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka...

Al ti slutiš otkud bore... Trunje se u oku diglo...
Olujno je tamo gore... Gde nas nije puno stiglo...
Znam da sanjaš more sveća... I korake po tom
doku...
Ti si tamo bio... U mom oku...

Pričaće ti, kojekakvi... Zloba se ko rubin cakli...
Kako odjek mog osmeha ječi...
Kleće se u pretpostavke... Kljuckajući, kao
čavke...
Moje loše prepričane reči...

Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu
retke...

Znam da sanjaš vaskrsenje... Jednu siluetu
plahu...
Ti si tamo bio... U mom dahu...

Pričaće ti jednom svašta... Boljima se teško
prašta...
Pile moje... Pače moje malo...
Silni miševi u boci... Javiće se ko svedoci...
Pustolovnog traganja za Gralom...

Ne znam više, bože prosti... Dal da strepim... Il da
stremim...

Da to breme posebnosti... I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?
Znam da sanjaš rimovanja... Krike... I tišinu nemu...
Ti si bio svugde u mom svemu...
Pile moje... Pače moje malo...
Lavče moje...

>>Đorđe Balašević<<

san

30.04.2007., ponedjeljak

8 x 1

28.04. je Mačak navršio osmi mjesec života! puno se toga promijenilo u ovih osam mjeseci, a mi kada vidimo male bebice ne možemo vjerovat da je i on sam bio tako mali i zgužvani. već sada nam je čudno gledati fotke iz bolnice, prisjećati se prvih dana doma... sada je to već veliki mangup koji stalno nešto izvoljeva "dadada", "tatatata", "babababa"... pa hoće stajati, pa želi da ga nosimo, pa oće sisati, pa oće ovo, ono, pa neće spavati... u početku ga nitko osim mene i najmilije nije želio držati, "plašili" su se, a sada se svi žele natezati s njim. počeo je i ruke pružati da se ga uzme, a to pali kod svih.

osim što je Mačkovih osam mjeseci, jučer nam je bila i prva godišnjica braka. ne želim iznositi detalje, ali napomenut ću da mi muški nismo baš neki lumeni za te godišnjice, suprotni spol je tu puno jači. ženama to uvijek više znači i više se potrude oko poklona ili nekog iznenadjenja, dok mi muški tu u principu štekamo, imamo možda koji sjajni trenutak, ali to je samo bljesak koji se već do iduće godišnjice ugasi... mi smo jučer bili u Humu, na mjestu gdje smo se i vjenčali. nas je bilo tada 14, isto koliko i registriranih građana Huma. pjevala je klapa, padale su latice kestena pod naletima vjetra, i moja draga i ja (sa kumovima i pred matičarkom) ispod tog kestena rekli smo "I DO" (više se ne sjećam je li to bilo prihvaćam, pristajem, uzimam ili samo da)! moja lijepa supruga je dolazila do mene u pratnji oca dok je klapa pjevala "projdi vilo" i suze su se caklile u očima na stihove "ti zanesi dite moje" jer svi smo znali što taj trbuščić skriva. ujutro sam pitao svoju majku hoće li plakati "ma da, zašto bih plakala!?!" bila je odrješita, šta mislite tko je najviše plakao toga dana? bilo nam je lijepo tada i bilo je lijepo prizvati sjećanja na taj dan, pojesti fuže i njoke i uživati u prekrasnom danu. putem smo vidjeli i dvije srne,a da bi Mačak bio miran u autu posudili smo jednu štaku! put do huma je trajao oko sat vremena i on je cijelo vrijeme držao štaku i gledao u njezino crveno mačje oko, kao da je hipnotiziran...
dan prije, u subotu, smo čak bili draga i ja, sami, bez Mačka, vani-prvi put unazad osam mjeseci. ošli smo na koncert Olivera Dragojevića koji se održavao na trgu. Mačka je pričuvala nona servis i kad smo se vratili doma, u 23:00, oni su se uspavljivali u sobi jer se Mačak bio probudio već u 22:30. odmah je skužio da nešto ne štima i više nije želio spavati, svakih pola minute je dizao glavu da provjeri je li nona još tu cerek

- 12:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.04.2007., petak

Mali terorist

Mačak ima već neko vrijeme interni nadimak "Terorista" jer nas tijekom noci terorizira nespavanjem. sada smo trenutno u fazi kada jednu noc spavamo, drugu ne, dvije da, dvije ne itd. svaki dan je nepoznanica. jučer na primjer nas je terorizirao i tijekom dana, stalno je plakao i nešto gnjecao... samo si mamicu traži i stalno je nemiran... danas na primjer je sasvim dobar, javljaju mi iz tabora, spavao je dosta dobro noc prije, preko dana takodjer, kad sam išao na marendu bili smo u gradu svi troje i bio je dobar. ja se samo nadam da ce ovo suludo i neobjašnjivo ponašanje prestati kad napokon izrastu ti nesretni zubi. već se vide i neke dvojke, koje kod njega čudno rastu jer je uobičajeno da ti najprije izrastu gornje obje pa donje, ili obrnuto, a njemu rastu istovremeno lijeve gornje i donje, a za njima malo kasne i desne, ili obrnuto...

jadnika su cijelog po rukama i nogama ispikali komarci. uopće ih ne vidimo niti cujemo i samo odjednom mu iskoče ogromni plikovi. najdraža nas je naoružala kremama protiv i nakon uboda, ali ne pomažu previše.

tijekom noći se često okrene za 90 stupnjeva i onda se stavi na sve četiri i želi nekud ić, u krevetiću. kako krevetić nije neke impresivne veličine, probudi me lupanje glave o ogradu "bum" "aarghaa" "bum" "aargha" "bum"... i tako dok ga ne uzmem ili se prije rasplače...

inače čini mi se da se Mačak jako produžio i zbucio. postao je baš težak što naročito osjetim noću kada ga nosam po sobi u cilju uspavljivanja. sada već sjedi super sam i jako je spretan u okretanju, ali još uvijek nije savladao puzanje na 4 "noge", već se kreće brzo i uspješno u stilu boška buhe. najčešće se digne na sve 4 i dobro krene, ali se onda baci naprijed jer valda misli da će prije stići do cilja, ili jednostavno se ne zna koordinirati. u početku bi se pri takvim bacanjima udarao u glavu, ali sada je naučio da to boli pa glavu drži uzdignuto rofl.

kada ga treba uspavati, tu sam najjači, a prednost mi je NE imanje sisa. razvio sam i posebnu pozu za uspavljivanje i kada ga stavim u tu pozu on vec zna šta se od njega očekuje. glava mu je naslonjena na moju lijevu ruku u području lakta i s tom ga rukom držim oko tijela. njegova desna ruka visi preko moje lijeve, a njegova lijeva je gore uz tijelo. lijevom rukom ga uhvatim oko nogu ili guze i tako ga ljuljuškam i radim ustima "šššš-ššššš". da mu ne bi stvari odvraćale pozornost po sobi, odemo iza vratijuu kut. najčešće se buni da neće na spavanje (plače, vrišti, grebe, izvrće se, baca na leđa), ali do sada u ovoj pozi se umirio u 95% slučajeva i onda takvog smirenog, još uvijek budnog, stavim u krevetić i tu ubrzo zaspi, za manje od 5-10 minuta.

sve ga zanima, sve mora vidjeti i dotaknuti, ali u posljednje vrijeme odmah kenjka ako nije po njegovom, ili ako ne može ODMAH ono što je naumio. ne bih volio da bude cmizdravo derište "mama xx mi ne da igračkuuuu", "tata xy me tučeee"... no

to ne, sin moj...

- 15:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.04.2007., ponedjeljak

I'm back

Evo me nazad u blogosferi! Hvala vam svima na komentarima i praćenju bloga unatoč tome što nije bilo novih postova. Bio sam malo na godišnjem odmoru, mada sam umorniji nego kada sam otišao... kao prvo na neki način sam "jedini muškarac u kući" jer stari više ne želi ništa doma raditi već je stalno na vikendici, pa su onda stara i supruga samo smišljale šta bi sve trebalo napraviti u jednom i drugom stanu dok sam doma, a izgleda da je i Mačak također imao neki svoj poluplan što bi trebao raditi s njim dok sam doma... a kao drugo plan je bio pokušati "dresirati" Mačka da spava. na koji smo način to proveli upravo cu vam objasniti, a da li smo uspjeli prosudite sami... dakle Mačak se budio svakih oko pola sata i jedino što bi ga umirilo je bila majčina sisa. to ne samo da je neodrživo, već je i pogubno za svačiju psihu u kući... onda smo mi lijepo poslali majčicu u dnevni da spava a ja sam ostao u sobi s Mačkom. prve dvije noći se budio standardno i ja sam ga pokušavao umiriti kako sam umio i znao, Najdraža je smjela ući u sobu i podojiti Mačka tek kad ju ja pozovem, a trebao sam ju pozvati tek u razmaku od 4 sata. ta prva dva dana sam živio negdje izmedju dva svijeta, sna i jave... ni sam ne znam koliko sam se puta budio i dizao, koliko je Mačak plakao i kako sam uopće ostao priseban... ALI, nismo odustali i negdje treću noć Mačak se probudio svega nekoliko puta, a otprilike 4. noć se probudio svega dva ili tri puta i to je potrajalo jedno dvije ili tri noći. jučer sam si mislio kako ću danas doć naspavan na posao i kako ću pisati da Mačak napokon super spava, da smo uspjeli, bla bla bla... sinoć je Mačak gotovo cijelu noć plakao ko lud... nikako ga nisam mogao umiriti duže od minute. kada ga uzmem u ruke "snimi" sobu i kad si ne vidi mamu samo u vrata gleda i dere se dok se ona ne pojavi. ako kenem s njim prema vratima, on se umiri, kada se okrenemo od vratiju, dernjava! bila je to jedna od onih noći kada se pitaš jesu li djeca vrijedna svega toga, i šta je meni sve ovo trebalo... bez obzira kakva je noć, budjenje je ujutro u 6:00-6:30... držmo fige za večeras.

zubići super rastu i već se sasvim lijepo vide gornje jedinice, a osjećaju se i dvojke. preko vikenda nam je bio dida iz zg i nije se mogao načuditi kako je Mačak narastao.
mada je ful zahtjevno dijete i ništa ga ne zadovolji duže od 10 minuta, kada je sit i naspavan možeš s njim kamo god želiš-samo da se luta, samo da je novo... tako su ga moji starci po prvi puta uzeli i ošli jedno sat vremena u posjet nekim prijateljima. Mačak je bio super, kažu, nije plakao, samo je gledao oko sebe i proučavao nove stvari, kuću, radionu... a mi smo se malo odmorili.
sklopili smo mu i onaj vrtić-kavez za djecu. rekordno vrijeme koliko je uspio izdržati unutra bez da se buni je 15 minuta...

toliko za danas, homo ča delati!

- 13:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.04.2007., četvrtak

Zvijezde puzaju

Bolji naslov bi bio zvijezda puže, ali da budem IN sa našom nacionalnom televizijom, kad već Mačak ne igra nogomet... (ahh, ova prva rečenica je odjek mojih frustracija jer na HTV-u, kojeg smo obavezni plaćati, tri dana u tjednu nas maltretiraju s nogometom u udarnom terminu. Zar sve novce koje dajemo tv-u trošimo na prijenos utakmica i milion političkih emisija?!? Pa niti talijanski RAI, koji je nacionalna televizija, nema toliko nogometa! Tko želi nogomet nek si kupi kabelsku kao u italiji, a ne svih daviti s tim jadnicima koji trče 90 minuta za jednom loptom i pritom su plaćeni ko da su im muda od zlata.)
No, da se vratim pametnijim stvarima... Naš Mačak je zadnjih dana stalno na sve četiri i uporno vježba puzati. Za sada mu ide stilom Boška Buhe koji se šulja do njemačkog bunkera, ali puzanje u pravom smislu još nije savladao. Naime noge bi naprijed, ali ruke su ukopane. Taj stil nije nikako dobar jer stalno moramo paziti da se ne nadje na jako tvrdoj podlozi jer kako se nogama odgurne onda ljosne na glavu. Boško Buha stilom ide polako, ali sigurno naprijed. Jučer ga je još unaprijedio i bočnom varijantom kojom se brže dolazi do željenog predmeta jer je ruka izduženija. Tu i tamo se na glatkoj podlozi još prevari pa umjesto naprijed krene unatrag, ali u svakom slučaju napredujemo. Jutros je jedno pola sata na krevetu kružio i uporno vježbao (sjedne strane mama, s druge krevetić i jastuk i straha o padu ili ozljedama nema:), pa kako naše „zvijezde“ budu sve bolje pjevale u meni odvratnoj emisiji, tako će i on sigurno sve bolje puzati...

Sa spavanjem je sve gore... Ovaj uskršnji vikend nam je bio noćna mora koja se nastavila i u tjedan. Mačak se počeo buditi u urlicima jako jako često (najviše odspava sat vremena u komadu, jedino prvi san traje duže, ali nakon prvog buđenja...). Izgleda da je problem u zubima. Dvije gornje jedinice se sada već vide, ali još uvijek rastu, a paralelno rastu i gornje dvojke tako da to mora da boli. Mi se barem nadamo da je to problem... Još malo će sa gornjim i donjim jedinicama izgledati kao mali zec, a ne mačak :). Čim se noću probudi traži majku i utjehu na sisi, nije da on nešto pojede, samo se malo pomazi i izmasira zube. Kada Najdraže nema, ili se sakrije ispod plahte, onda se vrti uokolo i traži ju pogledom. Na kraju odustane i smiri se i u mom naručju. Sinoć sam Najdražu potjerao u dnevni da spava da se malo odmori (bila je i na prvom pilatesu nakon poroda :) – čestitam!) i malac je nakon dva tri buđenja shvatio da mame nema i zaspao bi bez traženja sise, ali kad je oko 01:30 došla u sobu i on ju ugledao, kao da je Boga vidio! Od veselja se i glavom maznuo o ogradu kreveta pokušavajući doći što prije do nje, a koliko je samo posisao... No, dobro, nadajmo se da će ti zubi što prije izrasti i da ćemo napokon moći spavati u miru... Danju je više manje ok, uhvatio je neku rutinu i zna spavati i po dva sata u komadu. Po cijele dane si čačka po ustima jer ga ti zubi valda žuljaju, a tu i tamo si zna i palac posisati ili uzme varalicu, koju mu inače ne dajemo nego mu služi kao igračka, i strpa ju u usta i siše.

Neki dan smo bili on i ja sami u sobi, a mamica se odmarala u dnevnom. Kad se probudio sam ga želio presvuć, promijenit pelenu i taman kad sam makao pelenu, on počne pišat. Naravno da sam ga presvlačio na krevetu, a ne tamo gdje bi trebalo i gdje ne bi bilo štete. No dobro, malo pišaline nije strašno... Obrišem ga ja i da ću uzet čistu pelenu, on ponovno počne pišat :(... premjestim ga sa mokrog pokrivača i ponovno obrišem sredim, šta nije to učinio i treći put! Kada je zapišao cijeli pokrivač lijepo sam ga promijenio i stavio pokrivač nek se suši... Barem smo nasmijali mamicu.

I da, Mačak je već probao i janjetinu i izgleda da mu ništa ne smeta meso, samo malo tvrđe kenja pa ga malo hranimo sa kruškom i šljivom da se malo pročisti, odnosno smekša govance. Riješili smo se i tjemenice, napokon. Šampon koji koristimo djeluje i sada je glava ne samo pametna, već i lijepa :). Novi problem je suha koža. Suha koža sa laganim osipom se najprije javila u obliku manjih površina na leđima, pa se spustila oko guze, pa je sada na nogama. Ja tvrdim da će uskoro „kroz“ noge nestati. Mijenjali smo nekoliko krema i možda smo napokon našli pravu jer su se zahvaćene površine smanjile, ili stvarno ispod nogu nema više gdje se širiti pa nestaje...

Najdraža tvrdi da ju Mačak zove kada viče „mamamamama“, možda i je to točno, jednom je čak i razgovjetno rekao „mama“, ali najčešče je to „mmmaammamm“. Prije par dana smo se šetali pa je počeo vikati „babababababa“ i to mu je sad glavna fora. I po 15/20 minuta zna vikati „bababababa“ ili mrmljati nešto po svome... Super je to kad „priča“.

Bababa, sin moj!

- 11:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.04.2007., ponedjeljak

SRETAN USKRS!

sa malim zakašnjenjem čestitam svim dragim blogerima i zahvaljujem na lijepim postovima!

- 09:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.04.2007., srijeda

Evo nas doma, bolje sam odma...

Evo nas nazad iz Zagreba. Bili smo na produženom vikendu i bilo nam je super. Vidjeli smo mnogo dragih prijatelja i rodbine. Spavali smo kod mog buraza, hranili se kod tasta, u subotu smo bili na jutarnjoj špici, koju ja mrzim jer ima milion ljudi, peticije, anarhistički sajam, trgovine prepune, terase kafića se sve više šire tako da se uskoro cvjetnim trgom i bogovićevom neće moći niti hodati, šminka u svom svojem sjaju paradira... (ah kako volim svoj mali grad...) U nedjelju smo bili malo u šopingu i u ponedjeljak doma.
Negativna strana svega ovoga je da smo taman bili uspostavili neku rutinu spavanja/hranjenja doma, a sada se to u Zg poremetilo. Nije rečeno da bi doma to potrajalo, ali sada to nećemo saznati, zar ne?!? Stvar je u tome da su Mačku počeli rasti i gornji zubići (dvije jedinice). Proizvodnja sline je na svom vrhuncu i ponovno si stalno čačka po ustima što je jasan znak da ga bole desni. Noću se budi u plaču i teško ga umirimo, a prije puta bi se probudio, ja odem u sobu, ušuškam ga bez dizanja i okrenem na bok i on nastavi spavati... U Zg mu je u sobi bilo sve zanimljivo pa kad bi se probudio samo bi gledao uokolo i proučavao. Sve mu je odvraćalo pozornost... Dani su mu bili naporni jer svatko mu se želi beljiti, a on dobrica svakog ohrabruje i smješka mu se... dok ne uđe u kritičnu fazu, a onda jadni mu otac i majka.

Ona inekcija prošli tjedan je super prošla i gotovo da nije niti plakao, u biti ga više uzruja to što smo svi nad njim pa mu stvaramo nervozu, nego sama inekcija. Takodjer smo ga izvagali i sada već ima 8,5 kg, popriličan teret za nosati uokolo. Baš mi je u zadnje vrijeme nekako težak i učvrsnuo je, kao da je dobio još mišića, a otopio malo sala.
Još nije počeo puzati, ali sve bolje sjedi. Ponekad se lijepo drži i sjedi sasvim ok, a ponekad se klati kao kakav pijanac i samo odjednom se sruši na jednu stranu. Unatoč tome što ne zna puzati, osim malo unatrag, ima svoj sistem savladavanja malih udaljenosti – kotrljanjem! U trenu se odkotrlja od točke A do točke B, samo što moramo jako paziti da se kotrljanje ne odvija na krevetu. Sada ga sve češće moramo vezivati i u kolicima jer prije je mirno sjedio i eventualno se bunio, a sada želi sve vidjeti pa se nalukava i lako može ispasti, ili kad je nezadovoljan želi „iskočiti“ van. Jako jako je živahan. Kada ga nosimo moramo paziti da nam ne ispadne jer u trenu se okrene za 180 stupnjeva, baci se unatrag, izmigolji... Pravi mali vražićak, sve mi se čini da ćemo ga morat vezivat kad prohoda ili mu staviti pašture na noge (pašture ili spone se stavljaju kravama, najčešće, na noge da ne mogu pobijeći, a opet ih ne treba vezivati, to su poput lisica ali za noge).
Danas će Mačak po prvi puta jesti meso, teleća koljenica, a nabavili smo i domaću kokicu pa to možda proba sutra. Baš me zanima kako će mu biti jer povrće jede, a voće nikako ne želi...

Dobar tek, sin moj!

- 14:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (2)
Rujan 2006 (4)
Svibanj 2004 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Rodio se Nikola! 28.08.2006.


Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote!

sin moj, dobro nan doša na svit!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se