Uspavanka za d(j)ečaka


Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio...
Štošta...
Pile moje... Pače moje malo...
Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se
branim...
Da sam blizu... Ne bi im se dalo...

Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred
zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka...

Al ti slutiš otkud bore... Trunje se u oku diglo...
Olujno je tamo gore... Gde nas nije puno stiglo...
Znam da sanjaš more sveća... I korake po tom
doku...
Ti si tamo bio... U mom oku...

Pričaće ti, kojekakvi... Zloba se ko rubin cakli...
Kako odjek mog osmeha ječi...
Kleće se u pretpostavke... Kljuckajući, kao
čavke...
Moje loše prepričane reči...

Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu
retke...

Znam da sanjaš vaskrsenje... Jednu siluetu
plahu...
Ti si tamo bio... U mom dahu...

Pričaće ti jednom svašta... Boljima se teško
prašta...
Pile moje... Pače moje malo...
Silni miševi u boci... Javiće se ko svedoci...
Pustolovnog traganja za Gralom...

Ne znam više, bože prosti... Dal da strepim... Il da
stremim...

Da to breme posebnosti... I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?
Znam da sanjaš rimovanja... Krike... I tišinu nemu...
Ti si bio svugde u mom svemu...
Pile moje... Pače moje malo...
Lavče moje...

>>Đorđe Balašević<<

san

10.09.2006., nedjelja

Da mi je sisa

Od sinoć od oko 2 sata u ovoj kući se ne spava, barem ne N i TNSNS. Ne znamo više što bismo. Malog ne može ništa utješiti osim majčine sise. Cijelu noć i cijeli dan se budi nakon što spava od 5 do 30 minuta i počne plakati. Nikakvo nošenje, pjesma, priča, ljuljanje niti išta drugo ne pomaže, osim majčinih dojki… Gotovo da smo očajni, a naročito vlasnica dotičnih dojki. Žao mi ih je oboje, jer s N očito nešto ne štima, a TNSNS se ne može odmoriti. Da barem ja imam jednu sisu pa da mogu umiriti vlastito dijete, a ovako sam bespotreban. Danas sam te pustio sine da plačeš oko 15 minuta, ali uporan si i nisi odustajao… nakon kraće stanke ponovno si započeo plakati i tada sam te primio za malene ručice i ti si se umirio. Odveo sam te na donji kat gdje je bio prazan stan, da se mama malo odmori, ali ona jadna je toliko bila tužna i zabrinuta da je nakon pola sata došla dolje… U nekim knjigama piše da si možda hiper osjetljivo dijete i da trebaš više njege i pažnje nego bi trebala ostala djeca… opet sa druge strane pokazuješ i simptome kao da imaš grčeve u želucu… Imaš li grčeve?!? Kad bi nam barem mogao reći… Nigdje ne piše kako ti možemo pomoći, odnosno kažu da možemo samo masirati želudac, ali lijeka i pomći nema, u biti, nema… Grčevi se mogu javiti dosta često u muških beba i mogu trajati sve do negdje 3 mjeseca. Tako smo nešto pročitali u časopisima danas. Žao nam je što to moraš trpjeti, ali ne znamo kako ti možemo pomoći, osim dobrom starom sisom, a i to samo na kratko. TNSNS je iscrpljena, blijeda, umorna, bezvoljna… na samom rubu. Ja obavljam sve kućanske poslove, amzim ju i nastojim biti što više od pomoći, ali jednostavno mi fali… sisa!

Danas smo napravili prvu zbilja veliku šetnju, nas četvero-bio je i pas. Prošetali smo se skroz do mora sa malim N u marami. Lijepo si spavao. Kada smo se vratili ja sam te i dalje držao na svojim prsima, ali ubrzo si se probudio i počeo neutješno plakati. Mašeš rukama i nogama, bacaš glavu… već si me cijelog izgrebao po vratu… Jesu li to grčevi? Kad će prestati? Kad ćemo se naspavati?

Negdje oko 20:30 si zaspao na mojim prsima i držao sam te tako više od sat vremena. onda sam te spustio na kauč i još spavaš, dok ja ovo pišem, i nadam se da ćeš i ostatak noći. Mamu sam poslao da se odmori jer ostatak noći će ona morati dežurati, ja sutra radim...

Sin moj, volimo te, ali ne znamo kako da ti pomognemo… Ni tebi ni sebi...


Komentari:

16.09.2006.
01:42 skalonja hvala na posjetima i savjetima! već pije te čajeve, za dojilje, kaze da joj je super. kupili smo i caj za njega, od hipa... ovo sa nogicama još nismo probali, vrijedi pokušati i neke knjige to preporučuju. txs
15.09.2006.

11:28 Neova mama Evo malo sam se raspisala ali....
Ako ima grčiće samo mu podigni nogice na bušu i malo pritisni... i kroz noge masiraj trbušćić... ako su grčevi kroz nekoliko bi trenutaka trebao prestat plakat i počet prduckat... i neka draga pije čaj od komorača... ima ga u čajevima za dojilje (to ja pijem) ma da kažu da je najbolje piti čaj od čistog komorača (sušenog... može ga se nabaviti u Medicalu koliko ja znam...)... a i njemu možeš dati Hippov, Bebimilov ili neki drugi čaj istog sastava samo za djecu...

- 23:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.09.2006., subota

nevjerovatno, ali istinito; sinoć si spavao sine punih 7 sati bez budjenja!!! No zato smo onda danas mama i ja bili na mukama tvojim nespavanjem smijeh cijeli dan gotovo da nisi oka sklopio. ponovno smo te pustili da malo plačeš, ali neutješan si i uporan...ludo ludo uporan... toliko plačeš da u pojedinim trenucima ostaješ bez zraka, pa te moramo protresti!!! oko 17:30 si zaspao i to je bilo to... više te ništa nije moglo probuditi... u nekom polusnu smo te promijenili i malo oprali oko 19:00, malo sisanja i na spavanje. sada već spavaš sa mamom u sobi oko sat i po kiss super!

Inače jučer je pronađena jedna mrtva tek rođena beba u moru, u vreći od krumpira sa kamenom u vreći no
pitam se koja to bolesna osoba može ubiti, beba je zadavljena prije, tako sićušno biće? to je greška ovog sustava što za sve na ovome svijetu trebaš imatu neku dozvolu ili papire, ali za biti roditelj ti ne treba ništa... a to je najveća odgovornost na ovome svijetu svakome od nas. možemo mi imati bilijune dolara, kuće, jahte, puno žena ili muškaraca, palače i šta ti ja znam, ali jedini smisao i svrha u životu nam je, grubo rečeno, razmnožavati se i odgojiti djecu da oni mogu preživjeti i odgojiti svoju. to nije nimalo lagan posao, ako ćemo se pridržavati nekih opće prihvaćenih normi! da nam djeca budu zdrava, dobro odgojena, obrazovana, poštena, da razlikuju dobro i zlo i nastoje činiti uvijek samo dobro. koliko god materijalnog imali, ja sada gledam SVOJE roditelje, ništa toliko ne razveseli osobu kao kad postane djed, nono, nona ili baka... to znači da se život nastavlja, da su ti ljudi, NAŠI roditelji, ispunili svoj cilj, da su uspjeli u životu. to je najljepše što ti se može desiti, da uživaš u ulozi bake ili djeda, naravno u tu svrhu se trebaš slagati sa svojom djecom, roditeljima, ljudima koji te okružuju, a to je stvar odgoja i ponašanja!
tako ja gledam na stvari.

laku noć, sin moj

- 20:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.09.2006., petak

Danas je našem Nikoli 11 dan zivota.
Nažalost tek sam danas počeo pisati ovaj blog... Nisam o tome razmišljao prije, već mi je palo na pamet negdje baš kad se rodio... Kako nam je ovo prvo dijete, nadamo se ne i posljednje, svaki dan sam mislio "danas cu početi, danas, danas...", ali roditelji znaju zašto to nije tako jednostavno ;)... devet mjeseci smo čekali da se rodiš sine i mada sam mislio da sam totalno spreman, jednostavno nitko i ništa te ne može spremiti na roditeljstvo!
kada ljudi pricaju o svojoj djeci , odnosno rodjenjima djece i bebama, uvijek cujes neke lijepe stvari, vidi kako je sladak, pokazi sta znas, trikovi, naucene rijeci ili geste, oponasanje zivotinja, price... ali nitko ti ne kaze kako je prvih nekoliko dana ili mjeseci sa prinovom u kuci... ja cu vam reci... to je pravi uzas. neprospavane noci ne bi bile toliki problem koliko je problem djecji plac. bice koje toliko volis moze te dovesti do ludila...
:) da sine, kada ovo budes citao već ćeš biti velik, ali znaj da si 11-tog dana svog života svoju mamu i oca stajao mnogo suza (mamu) i živaca... ipak, nikada te nitko neće toliko voljeti i brinuti se za tebe koliko i mi. jer ti si nam sada sve, bit i smisao, život i smrt, ti si ono o čemu razmišljamo 25 sati na dan, radujemo se i tugujemo i koliko god nas izbezumljavaš ovih dana, mi ćemo te zauvijek voljeti više nego same sebe.
pisao mi je danas jedan prijatelj da me pita kako smo, mi i dijete? evo mog odgovora:

ciao Prijatelju moj!

znas kada vidim to malo bicence kako blazeno spava ili kada sise onako sa gustom, toliko mi je drag da bi se rasplakao. onda nakon dojenja zaspe i nakon max 10 minn se probudi i pocne neutjesno plakati... u teoriji djeca, ovako mala, ne placu zato da bi iznervirala ili napakostila svojim roditeljima, vec zato sto nesto trebaju ili im smeta ili boli, uglavnom placu jer nesto nije u redu. kazem, u teoriji! promijenimo mu pelene, polozaj u krevetu, mazimo ga, pokusavamo sve sto je u nasoj moci i opet umiri ga samo sisa... no, on nije gladan jer cugne dva puta i opet zaspi-vratimo ga u krevet i opet pocne pakati... e vidis u tim trenucima "mrzi" ga i rodjena majka... covjek ne moze vjerovati da te bice od 3,5 kg i 52 cm moze dovesti do ruba ludila... a opet, tvoj je i tako mali i tako sladak da ga neizmjerno volis...
odgovor na tvoje pitanje je, junior je valjda dobro (jos govori samo e e e e e e), majka i otac su manje dobro :'( :-P

pozdrav zg ekipi


jutros je bila patronažna. super je žena. dala nam je hrpu informacija i savjeta. kad ona prica sve izgleda super, ali u praksi to i nije tako lako primjeniti, nažalost. danas sam zbilja svasta isprobavao da umirim sina, ali apsolutno ništa nije pomoglo, samo majčina sisa koju traži svakih 10 minuta. bilo bi dobro da se bićence najede, ali ne, samo brljavi po njoj. napravi dva gutljaja i onda stane, sav bude umazan sa mlijekom po licu, nosu... čemu to sine moj? šta se ne bi trebao najesti i onda spavati neko vrijeme? na sisi zaspiš i onda kad te prebacimo u krevetić se probudiš za 5 minuta i počinje uzbuna... zašto? gdje je problem? je li moguće da smo dijete od 11 dana razmazili?
zbog ove nemoguće situacije mama je danas bila na rubu. malo i ništa je spavala i stalno jurcala sa sisom vani. ja sam odlučio primjeniti drakonske metode. sisu ćeš dobiti najčešće svaka dva sata, a ostatak vremena možeš plakati koliko hoćeš, pa i po cijenu bruha kojeg muška djeca mogu dobiti kad previše plaču. žao mi je i teško mi te slušati kako drečiš i gubiš glas, ali ima li neki drugi način?!? ako ga netko zna neka mi se javi!
nekako sam mamicu uspio nagovoriti da se ode odmoriti na donji kat, gdje te ne može čuti, i mi smo ostali sami. nakon 10 minuta se budiš i plač. stavio sam te u nosilicu za auto i nosio po kući. kada smo došli u dnevni boravak prestao si plakati i počeo gledati crveni zid iza regala. patronažna je rekla da sada već razlikuješ crvenu boju, pa sam te lijepo smjestio uza zid i ti si samo gledao onim lijepim tamno plavim okicama. slušali smo balaševića i gledali zid, ok ja sam prčkao po kompu :)! to je potrajalo nekih 20/30 minuta i onda opet plač. nosio sam te po kući - ništa, stavio maramu i nosio u marami - ništa, pjevao ti, pričao, ništa, ništa... onda sam te stavio u krevetić i počeo slagati robu u ormar i nakon 5 minuta si prestao, ok mozda 10 i zaspao... spavao si dosta, za tebe, oko 45 minuta. čak je i mama od dolje došla jer nije mogla vjerovati da si toliko miran... sanjala je da plačeš, valda.
kad si se probudio, sisa, presvlačenje i ponovno ista priča... nikako te uspavati ili utješiti, samo sisom... mama te stavila u maramu i malo ste se prošetali vani na zraku. u marami si i zaspao i kada te vratila u krevetić, plač. ti drečiš, mami teku suze. onda sam ju nagovorio da ode iz prostorije i da ću te ja paziti dok plačeš i tako je i bilo. ona je ošla i ti i ja smo ostali. neumoljivo si plakao, jedno 20 minuta sa dvije kraće stanke. izdržljiv si sine, uporan... toliko možeš glasno i neumoljivo plakati da si na tren bez glasa/zraka ostajao. na kraju smo se nekako dogovorili ti i ja jer si se ti malo stišao, a ja sam se plašio da ne dobiješ bruh i odnio te u dnevni. tamo si se totalno smirio i gledao uokolo... pjavali smo ti, balaševića again, kojeg smo slušali na kompu. mama te uzela i malo skakutala na lopti sa tobom i kada su prošla dva sata od zadnjeg dojenja, dobio si sisu koji si toliko želio ;)
nakon dojenja smo te stavili na spavanje i ti sada spavaš već 5 sati u dnevnom, mama isto toliko u sobi, a ja te pazim i pišem blog!

nadam se da ću biti uporan i da ću narednih dana uspjeti dopisati i onih 10 dana koje nisam, pa nemoj zamjeriti ako prvih 10 dana nije po redu... i malo će biti zbrčkani, ali ovo nije doktorat već ležeran blog, zar ne?!?

malo me sada strah jer s obzirom da toliko spavaš ostatak noći po običaju će biti šou... nadam se da ćemo naći neko kompromisno rješenje zujo

volim te, sin moj

- 23:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kako je sve to krenulo (u vrlo kratkim crtama)

Nakon devet mjeseci iščekivanja, ali oko šest dana prije najavljenog termina, rodilo se naš mali N smijehpartynut
Jedva smo dočekali ovaj trenutak!!! Sve je prošlo u redu, ali ne onako kako je mamica zamislila... Ali to sada nije bitno, nego, krenimo redom...


Ja sam jedan običan, relativno mladi čovjek (30), koji je zajedno sa svojom dugogodišnjom ljubavi naumio zasnovati obitelj. U 2005. smo odlučili poraditi na potomstvu i kada smo negdje oko Božića bili sigurni da smo uspjeli, bili smo presretni.
29.04.2006. vjenčali smo se sa nemalim trbuhom u Humu. Mala svadba, 14 ljudi, koliko ima i Hum stanovnika. Bilo je super, vrijeme nas je poslužilo, klapa, rodbina, matičarka ispod kestena i konoba...
Kako je trbuh rastao, tako su napredovali i radovi u stanu obiteljske kuće, radovi u našem budućem domu. Danas živimo u tom stanu na drugom katu obiteljske kuće u malom, ok-srednje velikom, gradiću na moru. Još nije sve dovršeno, ali radi se na tome (krivi su "majstori"), no lijepo je, ugodno i naše!
I sada je došla prinova, naš mali N!!! Ovaj blog je posvećen njemu, u prvom redu, ali i svim ljudima dobre volje koji žele znati radosti i muke jednog mladog tate.

sin moj, ča smo to učinili!

- 20:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (2)
Rujan 2006 (4)
Svibanj 2004 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Rodio se Nikola! 28.08.2006.


Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote!

sin moj, dobro nan doša na svit!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se