samvan

.. evo ga, The naslov, nije li?:D
Umjesto prizemnog i jeftinog, tipa "Istina je oko nas", pojavio se ovaj pas(ji) u zadnji čas. I kako mu odoljeti onda?!?

Nema granica unutar kojih ne možemo zamisliti sebe u nekome drugom biću
..J.M. Coetzee: "Život životinja", dio prvi - Filozofi i životinje

Zaključak je to do kojeg dolazi središnja akterica tog dijela knjige, analizirajući pitanje poznatog filozofa Thomasa Nagela:
Kako je to biti šišmiš? (da, ne bi ni to bio loš naslov..:P)
Zaključak, usput, koji je posve suprotan Nagelovom. Štoviše njegovo razmišljanje dotična, inače žučna zagovarateljica "prava životinja" na koncu proglašava tragično ograničenim.

Uglavnom, taj Nagel kaže, u tom metaforičkom propitivanju prirode svijesti:
"Neće nam pomoći pokušamo li zaisliti da netko ima opne na rukama(...),da ima vrlo slab vid i opaža okolni svijet sustavom odjekujućih visokofrekventnih zvučnih signala, te da dane provodi viseći naopačke s nogama na stropu. Onoliko koliko to mogu zamisliti(što nije baš puno), to mi govori samo to kako bi bilo meni kad bih se ponašao kao što se ponaša šišmiš. Ali to nije pitanje.
Ja želim znati kako je šišmišu biti šišmiš. Ako ipak pokušam to zamisliti, ograničen sam sredstvima vlastitog uma, a ona toj zadaći ne odgovaraju"

Bez brige, neću sad iole dublje ulaziti u raspravu, navoditi kontraargumente koje opsežno iznosi junakinja...
Dakle, ...Nema granica unutar kojih ne možemo zamisliti sebe u nekome drugom biću.
Reći ću samo, ja sam sklon složiti se s ovime.

Tu negdje nastupaju Perdita i Pongo:P

..i još nešto čemu nisam odolioXD(za slučaj da se netko još pita tko su dotični, jel)


Ljubav je kao i bitak. Famozni Bitak, junakinjin konačni argument kontra Nagela.
Šta oću reći - sa primjerčićem za koji sam se ovdje odlučio(!!isključivo zbog naslova, jelte:D) - meni su, znate, dva psa u priglupom filmiću(konkretno, igranom u ovom slučaju) za djecu, bila eto savršeno stvaran i jasan prikaz ljubavi!
Onoga što ona zapravo jest.
I opet, ljubav je ovdje samo primjer.
Pa ja dodajem ovo: nema granica unutar kojih ne možemo "kontemplirati", i propitivati... komplicirati
ALI, to zaista dobiva vrijednost tek ako pritom istinu, iliti "bit stvari" ne gubimo iz vida.
"Cijelu sliku", ako hoćete.

Napokon, evo i zapravo primarnog motiva za ovaj post:
Moram reći da je dolje navedeni jedan od najljepših načina za potrošiti sat i pol pred ekranom.




Film "Ptice selice", t.j. "Le peuple migrateur"..

..osjeća li Arktička čigra, koja svake godine preleti 40000 kilometara, ili možda Kanadska guska, još živa nakon desetaka pogibeljnih putujućih epopeja od jednog do drugog i desetog lica svijeta - osjećaju li one Bit? Bit Života?

Ma. Ja ću se smatrati sretnim ako ju ikad osjetim u tolikoj mjeri..


Motiv drugi/preporuka za čitanje:

1. Ishmael, Daniel Quinn
2. Priča o B, isti autor

Jedine dvije knjige za koje ću to na ovaj način učiniti, jer mislim da nema drugih za koje više vrijedi ono - moraš pročitati.
I ono - činiš to na vlastitu odgovornost..
Zapravo, ma mislim da ih uopće nema.
*želim biti jasan*(i ovo sam već nekome rekao;) - nikakvi vrhunski dosezi svjetske književne umjetnosti. Tek jedna Istina. Opet, niti jedina, niti apsolutna, niti savršeno prikazana istina..ali kako rekoh, ipak Istina.

Provjerite. Izazivam vas;)