<.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid black;border-right: 6px solid black;color:black;} -->

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

"Dogovori se krše,
povjerenje biva iznevjereno,
ali vjernost psa nadilazi sve granice"
Konrad Lorenz


Web Counter
Web Counter
...ljubitelja pasa

Ljudi imam banner



Image Hosted by ImageShack.us

Avatari na samoyede

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us


Stranice na kojima možete pročitati i vidjeti slike o njima

WWW.LINROSASAMOYEDS.COM
WWW.SAMOYEDRESCUE.CO.UK
WWW.SAMOYEDCLUBVICTORIA.COM
WWW.FOSSATIRENATA.IT


Free Music

Free Music



Free Music

HaHa
I riječi pjesme u stilu

- Gwen Stefani Lyrics

OSOBNA ISKAZNICA

Druga imena: Samoyedskaja, Sammi
Skupina:Radni pas
Rodna država:Rusia
Godina priznanja pasmine: 1600. g.

SLAVNI SAMOYEDI

LAJKA-prvi pas u svemiru bio je samoyed

MIA-pas koji je primio čak 22 priznanja za spašavanje ljudi zatrpanih u snježnoj lavini bio je samoyed

LILLA I BOBY-prvi par pasa koji su imali svoje osobno vjenčanje bili su ni manje ni više nego samoyedi

ETAH-kuja koja je predvodila saonice Ronalda Amutschenna-prvog čovjeka na južnom polu, bila je asmine samoyed

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Tko sam ja?

Ime samojed dolazi od plemena Samoyed u Sjevernoj Rusiji i Sibiru. U južnim dijelovima tog područja taj narod je upotrebljavao bijele, crne i pse s smeđim flekama kao čuvare sobova; u sjevernim krajevima psi su bili potpuno bijeli, imali su blag temperament i koristili su ih kao lovačke pse i pse za vuču saonica. Psi su živjeli vrlo povezano s vlasnicima živeći s njima u istom šatoru i služeći vlasnicima za zagrijavanje.
Prvi europski istraživači tog područja opisivali su dugodlake bijele, crne i crno-bijele pse. Pustolov Took napisao je 1779. godine da Samojedi "upotrebljavaju svoje pse za vuču saonica .... i da nose odjeću od čupavog psećeg krzna". Trgovci krznom koji su putovali u Sibir radi samurovine doveli su u Englesku prve primjerke te pasmine. Godine 1889. Britanski zoolog Ernest Kilburn Scott je proveo tri mjeseca 1889. godine s pripadnicima plemena Samoyed. Vrativši se u Englesku donio je smeđe muško štene po imenu "Sabarka". Kasnije je uvezao kuju krem boje "Whitey Petchora" iz zapadnog dijela Urala i sniježno bijelog mužjaka "Musti" iz Sibira. Tih nekoliko pasa kao i drugi psi koje su donijeli istraživači su osnova za samojede kakve danas poznajemo na zapadu. Prvi standard samojeda je napisan u Engleskoj 1909. godine
U svoju prvu polarnu ekspediciju 1890. godine Fridtjof Nansen poveo je bijele i crno-bijele samojede. Kuja imenom "Etah" predvodila je zapregu norveškog istraživača Roalda Amundsena na njegovoj prvoj ekspediciji na Južni pol 1911. godine. Pasmina je rano ustanovljena i u Australiji, ubrzo nakon što je Scott poveo samojede u drugom pokušaju osvajanja Južnog pola.
Samo 12 pasa te pasmine dobilo je priznanje za utemeljenje pasmine samojeda kakve danas imamo. Većinu su doveli istraživači i engleski uzgajivači koji su putovali u te daleke krajeve.
U Sibiru odavna žive Samojedi koji se nazivaju Neneci. Točno geografsko porijeklo ove izuzetne pasmine su Urali i rijeka Jenssen. Tu je nastala ova auto- htona pasmina koja je stoljećima služila za vuču saonica. Godine 1889. istraživač Robert Scott donio je nekoliko primjeraka u Englesku. Tu je pasmina selekcionirana i proširila se po čitavom svijetu. FCI je prihvatilo engleski stan- dard. Samoyed je snažan, dinamičan, akti- van i vrlo živ pas visok od 46 do 53 cm., težak od 20 do 30 kg. Glava je snažna, klinasta, njuška crna ili smeđa, čeljusti snažne, oči tamne, kose duboko usađene. Uši su srednje veličine neznat- no zaobljenih vrhova i uspravno nošene. Rep je dug, obilno obrastao dlakom zavinut na leđima. Noge su Samoyeda vrlo čvrste i mišičave, a šape plosnate obrasle dlakom. Osobina po kojoj se Samoyed ističe je gusta ravna bijela dlaka, te donja poput vate gusta dlaka kola ga štiti od polarnih hladnoća, ali i od vrućine. Uz bijele samojede postoje još žućkasto- bijeli, žuti, crno-bijeli i smeđe-bijeli. Samoyed je miran pas, dostojanstven, poslušan, vjeran te privržen. Budući da je naviknut na život u čoporu ne ispol- javaju se uvijek sve te njegove vrline, no kada pripadne samo jednom gospo- daru i kada osjeti da je dio obitelji postaje najbolja, najveselija i najdruželjubivija životinja. To je pos za vuču saonica sa izrazito jakim prsnim košem. Sposoban je vući teške tovare na veliku udaljenost. Također se uspješno koristi kao lovac na tuljane i morževe, za čuvanje stada sobova i obranu osoba. U prošlosti kada su ljudi preživljavali od lova mužjaci su odlazili u lov sa muškarcima dok su žene ostajale u selu da bi sa ženkama branile djecu od vukova, medvjeda i ostalih napasnika. No sve te sposobnosti su sada daleko iza našeg vremena i Samoyed je postao pretežno kućni pas iako se u nekim dijelovima svijeta koristi za gore navedene aktivnosti. Samoyed je prijazan kućni pas i uživa simpatije u čitavom svijetu. Apsolutno nije zagrižljiv, rado se igra kako s djecom tako i s odraslima. To je vrlo čist pas. Jedina mana ovog velikog bijelog psa je da često laje i tuli poput foke. No kada se čovjek navikne može se lijepo popričati s njim. Idealan obrok sastojao bi se od 300 grama mesa i 150 grama riže i povrća. Budući da je Samoyed eskimski pas naviknut je na malo hrane pa i na gladovanje. Još jedna vrlina Samoyeda je da mu dlaka ostaje čista i bez pranja ali ju je potrebno dobro četkati, naročito ljeti kada se može zaraziti.


Osmjeh je krivulja koja sve izravnava.”
Phyllis Diller
Blještavo bijelo, dugo, gusto i meko krzno. Šiljasta crna njuška. Kitnjast i preko leđa prebačen rep. Tamne, malčice ukošene oči. Gordi, graciozan hod pritajene snage odaje biće koje je svjesno svoje ljepote. I kao suprotnost: širok “osmjeh” koji odaje veslu i jednostavnu narav, narav bića koje živi od danas do sutra i nada se da će taj period biti ispunjen sa što više igre. Vlasnici koji ga šeću često svjedoče o prilaženju potpunih stranaca privučenih i opčinjenih ovim psom. Jednom kad prođete rukom kroz krzno samojeda gotovi ste, nećete više moći prestati. A on će se potruditi da to iskoristi što bolje može. Tvrdoglav, ljubazan, izdržljiv, zaigran, svojeglav i duboko privržen… Sve je to samojed (Samoiedskaya Sobaka, Nenetskaya Laika), najljepši pas na svijetu.
Povijest pasmine
S porijeklom koje seže direktno do vučjih predaka samojed pripada jednoj od tri pasmine takozvanog pra-tipa (ostale dvije su sibirski haski i aljaški malamut). Ove pasmine su prve tri koje su se izdvojile od vučjeg pretka i počele živjeti s ljudima. Iako genetski jako sličan vuku, duga povijest suživota s ljudima promijenila je narav samojeda.
Ime pasmine potječe od naziva grupe sjevernih sibirskih plemena, Samoyed. Samoyedi su bili stočarski nomadi. Njihov život je bio usko povezan sa krdima sobova koja su uzgajali. Kao takvi, pse su koristili većinom za kontrolu i nadgledanje stada te za njegovu obranu od vukova i medvjeda. Manje su korišteni za vuču saonica jer su sobovi to činili efikasnije. Prema legendi, samojedi su bili prva vrsta pasa koja je imala ekskluzivno pravo spavanja u šatoru gospodara. Ovo nije dokazano, ali iz činjenice da narav ovih pasa odlikuje duboka privrženost prema svim ljudima (jednako prema poznatima i strancima), može se zaključiti da su imali neki poseban status jako dugo vremena koji ih je priviknuo da se prema ljudima ponašaju tako prijateljski. Nažalost, zaslugom revolucije u Rusiji počela je represija nomadskog načina života od strane države. Plemena Samoyeda su bila prisiljena odreći se svog načina života i “civilizirati” se. Ovo je imalo dvije važne posljedice. Kao prvo, uzgoj pasmine na tom području je smanjen. Kao drugo, zbog zatvorenosti režima, nije bilo moguće koristiti se znanjima o uzgoju ovih pasa onih ljudi koji su ga prvi uzgajali. Sve to skupa je dovelo do toga da nakon I. svjetskog rata nije bilo značajnijeg doprinosa pedigreu samojeda s područja njegove izvorne postojbine. Ono što znamo o samojedima i primjerci koje danas imamo potječu od malobrojnih primjeraka koji su doneseni u Europu u 19. st. bilo posredstvom polarnih istraživača koji su ih kupovali od Samoyeda na putu prema Arktiku, bilo posredstvom nekih drugih činioca i osoba.
Iako prvi pisani zapisi o samojedima potječu iz 1696. (Adam Brandt), prvi primjerci koji su službeno zabilježeni “južnije od Sibira” pojavili su se na Engleskom dvoru oko 1880 godine. Kći kraljice Viktorije, Aleksandra, udala se za Rusa, Czara Nicholasa II. Kako je njen brat, Princ od Walesa jako volio pse, ona mu je iz Rusije poslala nekoliko primjeraka od kojih su neki bili pasmine samojed. Bio je to kraljevski ulazak pasmine na područje Europe.
Vrlo brzo uslijedio je uvoz još nekoliko primjeraka koji su dokumentirani i registrirani (1889. Ernest Kilburn-Scott, “Sabarka”; 1893. nepoznati mornar, “Whitey Petchora”…). Prvi primjerci nisu bili potpuno bijeli. Prvi potpuno bijeli primjerak došao je iz zapadnog Sibira, a donio ga je i fotografirao 1894. kapetan Labourn Popham.
Kontrolirani i standardizirani uzgoj samojeda međutim nije počeo sve do polarnih ekspedicija. Polarni istraživači su nakon povratka donijeli još nekoliko primjeraka u Englesku, Norvešku, Novi Zeland i Australiju. (Ekspedicije Nansena, Amundsena, Jacksona i Shackletona) . Iz Amundsenove ekspedicije ostao je slavan samojed Etah, predvodnik čopora koji je prvi došao do Južnog Pola.
Ključan trenutak za početak kontroliranog i sustavnog uzgoja bio je posjet bračnog para Kilburn-Scott zoološkom vrtu u Sydneyu. Tamo su pronašli primjerak izložen u istom kavezu s dva tigra (!!) te ga uspjeli otkupiti i dovesti u Englesku. Nazvali su ga “Antarctic Buck”. S ovim psom i još nekoliko primjeraka koje su posjedovali od prije počinje povijest sustavnog uzgoja samojeda u Europi. Killburn-Scott su definirali karakteristike koje odlikuju pasminu (tzv. uzgajivački standard) i započeli sa sustavnim uzgojem. Zanimljivo je da u standardu koji su sastavili postoji stavka koja kaže: “sve boje su dozvoljene; preferirana je bijela”. Iako međunarodna kinološka organizacija i danas priznaje tu stavku (psi kremastim nijansama imaju pravo nastupati na izložbama) teško je da ćete takve samojede doista i vidjeti.
Karakteristike
Samojed je pun suprotnosti. s jedne strane veseo i ljubazan, s druge jako tvrdoglav. Inteligentni su i poslušni ali ne i ropski odani. Zaigrani, privrženi, oprezni… Ovo su psi s kojima vam nikada neće biti dosadno. Uživaju biti blizu ljudi, biti maženi i u centru pažnje… Pri tome ne pitaju tko ih mazi: vlasnik ili potpuni stranac, glavno da su u središtu pažnje. Ne mogu podnjeti da ih se ignorira ili da nemaju društvo u igri. Pri tome nisu napasni i zamorni: nemojte misliti da će vas moliti za pažnju poput nekih drugih pasmina, otići će potražiti je negdje drugdje. Ono što je pak vjerojatnije, ispoljit će neku vrstu delikventnog ponašanja. Samojed koji je ostavljen da bude sam može učiniti dojmljivu količinu štete. Ne iz ljutnje nego iz čiste dosade. Ovo je usko vezano uz povijest pasmine: navikli su da budu aktivni dio života zajednice; zahtijevaju od vlasnika da ih tretira kao ravnopravne sudionike u svakodnevnim aktivnostima.
Ekstremno prijateljska narav čini ih izrazio lošim psima čuvarima, ali zato su nenadmašni kao ljubimci. Jako su zaigrani i tu karakteristiku zadržavaju do duboke starosti. Vole djecu, a slažu se i s drugim psima. Kako su kroz dugo vremensko razdoblje korišteni kao stočarski psi imaju instinktivnu potrebu premještati i usmjeravati djecu kad se igraju s njima. Također, isti taj instinkt ih tjera da natjeravaju sve pokretne “mete” koje ugledaju. Stoga ih, ako će se nalaziti u takvom okruženju, treba odmalena navikavati na mačke, perad, zamorce isl.

Druga važna stavka u naravi ove pasmine je tvrdoglavost. Mogu biti i najčešće jesu jako samovoljni te slabo reagiraju na repetitivne tehnike podučavanja. Treniranje samojeda zahtjeva veliku dozu strpljenja i posebne, dinamične tehnike podučavanja. Drugim riječima, ovim psima je vrlo lako “dosaditi”. Naravno, unatoč ovim karakteristikama, samojedi se mogu sasvim dobro istrenirati, samo zahtjevaju drugačiji pristup. Onog trenutka kad trening postane igra, možete od samojeda očekivati velike rezultate.
Gore navedene karakteristike mogu se činiti negativnima. Međutim, one se ispoljavaju samo ako od svog samojeda očekujete da će biti zadovoljan s jednom šetnjom oko kvarta dnevno, a ostatak dana da će si sam pronaći zanimaciju. To je pogrešno. Oni vole ljude i ne mogu bez njih. To ne znači da morate pretrčati 20 km dnevno s njim. Činjenica jest da samojed voli aktivan život na otvorenim prostorima i da mu je draga fizička aktivnost. Međutim, postoji nešto što mu je još potrebnije. Morate mu dopustiti da vam bude blizu što više. Puno tapšanja, maženja, igre… Ali najviše mu treba osjećaj da i on sudjeluje u onom što trenutno radite. Pod takvim tretmanom do izražaja dolazi njegova vesela narav i zaigranost. I pod takvim tretmanom, kroz igru, dobiva svu fizičku aktivnost koja mu treba.
A čemu može poslužiti ta igračka?
Ono što najviše čudi uzgajivače je koliko je ovaj pas svestran. Često je slučaj da pasmina postiže najbolje rezultate u samo jednoj kategoriji testova. Ne i ovo čudo.
Unatoč svojoj prevrtljivoj i tvrdoglavoj naravi, samojedi postižu jako dobre rezultate na testovima poslušnosti. Dreseri doduše priznaju da su za postizanje takvih rezultata oni samo morali prvo proći “testove strpljivosti” koje im je pas nametnuo…
S druge strane, a i s puno manje truda, samojedi prolaze različite testove izdržljivosti. Tu, poput svih pasmina pra-tipa, briljiraju. Samojedi su, unatoč tome kako izgledaju, prije svega snažni psi. Kako nikad nisu uzgajani striktno za vuču saonica, nedostaje im brzina koju imaju pasmine uzgojene isključivo za tu svrhu (aljaški malamut npr.). S druge strane, njihova snaga i izdržljivost te nadasve vesela priroda koju je teško pokolebati, pokazuju se presudnima na teškim i neugaženim stazama, ili na stazama s raskvašenim snijegom.
I naravno, tu je prirodni instinkt za kontrolu stada. Uz malo treninga, na ovim testovima postižu nevjerojatne rezultate.
Sve nabrojano nekome tko živi na našim lijepim prostorima vjerojatno ne znači mnogo. No, ima i tome lijeka. Meni najdraži primjer je priča o tome da ljudi dlaku (koje u razdoblju linjanja ima mnogo) predu i od nje pletu razne odjevne predmete. Navodno čak i u Zagrebu postoji netko tko to radi. Također, urbana legenda kaže da neto od te dlake izrađuje jastuke. Živi bili pa vidili, ja još uvijek radije ležim na živom samojedu…
Ono što je prava svrha i pravi razlog zašto bi netko htio imati ovakvog psa tek slijedi…
OK, a sad za stvarno…
Da bismo došli do prave koristi od Samojeda i do činjenice koja čini ovu pasminu tako dragocjenom moramo se malo vratiti na početak priče. Pogledajmo malo okoliš kojem su živjeli drevni nomadi krajnjeg sjevera euroazije…
Sibirska tundra. Nepregledna, smrznuta ravnica. Arktička hladnoća, slabi i teško dostupni izvori hrane, konstanta seoba, vjetar koji doslovno sleđuje sve što se kreće, gotovo pola godine bez sunčeve svjetlosti… Praznina u kojoj se gubi svaki značaj ljudske jedinke… Okoliš koji čovjeku ulijeva osjećaj da ne pripada tamo i da nikada neće pripadati… Visoka stopa suicida zabilježena među nekim grupacijama pridošlica u tundru naseljenih pod pritiskom sovjetske vlade postaje prilično razumljiva ako se zamisli (ili barem pokuša zamisliti) taj okoliš.
U takvoj okolini ljudska je psiha izložena konstantnom i nemilosrdnom napadu. Drevni Samoyedi su to morali osjećati. A sada zamislim da u tom okolišu imate biće nevjerojatne, graciozne ljepote i šarma. Zamislite da to biće još k tome ima veselu narav neopterećenu bilo kakvim brigama. Bilo vani svjetlo ili tama, bilo vani +10 ili -40 stupnjeva, to biće se svejedno smiješi. A uz to nije lakomisleno, uživa raditi s vama i traži od vas da ga uključite u svoje aktivnost. I smije se… cijelo vrijeme se smije… Samoyedi su bili mudar narod. Shvatili su da za uspješno preživljavanje nije dovoljno imati društvo vrijednog i izdržljivog psa. Bilo je potrebno uzgojiti psa koji će uz sve to biti i lijep i pun volje za životom.
Ne živimo svi u tundri. No ponekad se tako osjećamo. Najveća korist od samojeda je estetska i psihološka (što se na kraju svodi na ovu drugu). Njegova konstantna želja za igrom, duboka privrženost i konstantan osmjeh… To je na kraju ono što stvara nevolje vlasnicima kad ga šeću po kvartu. Samojedi ne razlikuju ljude… Oni ih jednostavno vole…

AKO VAS ZANIMAJU SAMOJEDI...

KNJIGE

Image Hosted by ImageShack.us

Autor- Renata Fossati

Image Hosted by ImageShack.us

Autor- Renata Fossati

Image Hosted by ImageShack.us

Autori- Robert H. & Dolly Ward

Image Hosted by ImageShack.us

Autor- Pam Taylor

Image Hosted by ImageShack.us

Autor- Salvador Gomez uz pomoć Renate Fossati



Cursors

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


srijeda, 31.10.2007.

Samoyedi na izložbama

Hej!
Nije me dugo bilo, znam, malo sam zapostavila blog, ali sada su praznici (iako kratki) pa ću maksimalno visiti po blogu. Kako je ovo blog o samoyedima red je da oni budu glavna tema ovog posta. Odlučila sam da u ovom postu pišem o natjecanjima i samoyedima na natjecanjima.
Ovo sam našla u jednoj enciklopediji i zato nemojte sumnjati u ovo što tu ispod piše.
- Na državnim i međunarodnim natjecanjima čistokrvnih pasa s rodovnicom samoyedi su jedni od pasmina s najviše titula na natjecanjima (gdje se natječu različite pasmine).
- Uzgajivači na natjecanja najponosnije pokazuju svoje Sammyie koje prethodno izuzetno maze i paze te ih pretvore u "anđeoske pse"-kako ih vole od milja nazivati.
- Kod sudaca samoyed koji ima predispozicije za pobjednika mora imati točno određenu dužinu i boju dlake. Varjacije nisu dozvoljene. Zubi moraju biti potpuno jednake boje kao i krzno, rep mora biti najmanje jedanput presavijen iznad leđa.
- Najmlađi samoyed koji je ikad pobijedio na natjecanju pasa imao je DVA MJESECA.

Ovih par natuknica sam ja izdvojila jer su mi se činile zanimljive. Evo vam par slikica da ih vidite u elementu.


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Ponosan na svoj uspijeh
Image Hosted by ImageShack.us



I to je bilo to. Nadam se da vam se post svidio. Moram vas obavjestiti da novog posta neće biti dok se ne sakupi 150 komentara. Ako ste mogli dati 100 možete i 150. Dakle na posao do slijedećeg posta.

- 19:22 - Zalaj (181) - Vau za print... - Vau do ovog posta


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se