Happy Birthday

Kiša je oprala onaj dan kad si se rodila, prošlosti je prepušten. Dok te mama rađala, tata se opijao. Kad si zaplakala mama je plakala od sreće, a tata je bio izvan sebe ležeći u kanalu. Godinu dana kasnije, slavila je mama taj dan u šupi iza kuće, dok je otac bacao stvari po kući pod istim utjecajem. Još jedna godina je prošla, rođendan ti došao. Bila si još mala. Došla si tati do nogu. Bio je pod utjecajem alkohola, ali ipak je ostao zapanjen pogledom anđela, rekao je: „Happy birthday, my angel“. Suza mu je krenula niz lice, mama se uplašila. Zgrabila te i odnesla van i taj je rođendan proslavljen iza u šupi. Došao je i slijedeći rođendan koji je proslavljen u kući s pravom tortom. Imaš i sliku, čak si mogla ugasiti svjećice i zaželjeti želju. Zaželjela si želju da bar jedan rođendan tata proslavi s vama. Do danas je prošlo dosta rođendana, ali ni na jednom nije bio prisutan tata. Želja se nije ostvarila jer se predao smrti pod onim hrastom. Vrijeme je spralo svu ljagu s prošlosti. Sad se samo pitaš kakav je bio tata? Zašto ga se ne sjećaš? Jedino čega se sjećaš su njegove riječi: „Happy birthday, my angel“, izgovorene na dan njegova odlaska u neki drugi svijet.

p.s. – nije prema istinitoj priči…


23.03.2008., 17:42 || Komentari (9) || Isprintaj || on/off || ^

Kad jaganjci utihnu

Sada: vrištim Vatra! Sada: promatram plamen,
ukočeno!
Sada: obasjavam me crveni sjaj! Sada: upalim šibicu! Sada: palim šibicu! Sada: palim šibicu! Sada: vadim šibice iz plave kutije! Sada: posežem rukom u džep! Sada: sada gledam suhu
plavu
šikaru! Sada: hodam mračnim ulicama, nadasve praznim ulicama! Sada: silazim s tramvaja! Sada: prolaze, prolaze…nestaju ulice! Sada: ulazim u tramvaj! Sada: sjedim na podu! Sada: prilazi mi mačka i krade mi salamu iz sendviča,
a neće krastavce!
Sada: izlazim iz sendvič kluba! Sada: otvaram usta…o, e , i , a ! Sada: govorim si, ma k vragu i sve, volim te samoglasnike! Sada: priča, govori, otvara usta, a samo čujem
jedan!
Sada: idem saznati ocjenu iz stilistike!
Sada: san me hvata, a na televizijskom je ekranu scena iz filma Kad jaganjci utihnu! Sada: budim se, sutra idem predati seminar iz stilistike!


p.s.- od silnih recimo stilistički potencijalno vrlo potencijalno bogatih pjesama zaoblila me glava, pa eto pod tim utjecajem nastala je ova pjesma, he he he he


09.03.2008., 21:11 || Komentari (12) || Isprintaj || on/off || ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se