Virginia Woolf

Virginia Woolf (London, 25. siječnja 1882. - 28. ožujka 1941.) engleska je spisateljica, jedan od ključnih autora narativnoga modernizma i osnivačica feminističke književne kritike.

Rođenu u uglednoj viktorijanskoj intelektualistički nastrojenoj obitelji Stephen, Adelaidu Virginiju Stephen odgajali su uglavnom privatni učitelji. Nakon smrti oca Leslieja Stephena, poznatog književnoga kritika i izdavača, seli se sa sestrom Vanessom u Bloomsbury, područje središnjega Londona koje je, u tijekom vremena (a najviše u međuratnom razdoblju) postalo okupljalištem jednoga sloja britanske inteligencije. Godine 1912. Virginia se udaje za izdavača, pisca i društvenoga aktivista Leonarda Woolfa. Uskoro objavljuje svoj prvi roman, «The voyage out», 1915., koji nije donio veći kreativni proboj, ali je postavio neke od njenih dominantnih tema i vidova izričaja: lirski pristup zbilji i introspekciju u analizi fluktuirajućih stanja ljudske (posebice ženske) psihe. Otprilike iz toga doba datiraju prvi snažniji živčani slomovi i napadaji duboka psihičkoga raskola koji su je pratili do konca života i koji bijahu i uzrokom njena samoubojstva. Kao vid radne terapije Virginia Woolf i njen suprug osnivaju «Hogarth Press», nezavisnu nakladu koja je trebala služiti afirmaciji avangardnih i marginaliziranih pisaca.

Poslije još dva romana («Noć i dan», 1919. i «Jakovljeva soba», 1922.) , slijede veliki ostvaraji književnoga modernizma: romani «Gospođa Dalloway», 1925., «Svjetionik», 1927., «Valovi», 1931. te zbirke eseja i književnih kritika, «Svoj vlastiti prostor»/»A room of one's own», 1929., «Tri gvineje»/»Three guineas», 1938.

više...

"Najdraži, sigurna sam da ponovo ludim. Osjećam da ne možemo proći kroz još jedno od ovih groznih razdoblja. I neću se oporaviti ovaj put. Počinjem čuti glasove i ne mogu se koncentrati. Stoga radim ono što se čini kao najbolja stvar. Podario si mi najveću moguću sreću. Ti si bio u svakom smislu sve što neko može da bude. Ne mislim da je dvoje ljudi moglo biti sretnije prije nego što je došlo do ove strašne bolesti. Ne mogu se boriti više. Znam da ti kvarim život, i da bi bez mene mogao raditi. I ti hoćeš, ja znam. Vidiš ja ne mogu ni ovo napisati kako treba. Ne mogu čitati. Ono što želim reći jeste da tebi dugujem svu sreću svog života. Ti si bio potpuno strpljiv samnom i nevjerojatno dobar. Želim to reći - svi to znaju. Da me je iko mogao spasiti to bi bio ti. Sve me je napustilo osim sigurnosti u tvoju dobrotu. Ne mogu ti nastaviti kvariti život više. Ne mislim da je dvoje ljudi moglo biti sretnije nego što smo bili mi. V." (oproštajna poruka mužu Leonardu)

10.11.2007., 15:08 || Komentari (25) || Isprintaj || on/off || ^

<< Arhiva >>