Samo jedna pjesma, samo jedno sjećanje

Iz početka i opet iz početka slušam onu istu pjesmu. Svaki put kao da ju po prvi put slušam. Pažljivo pratim glas pjevača. Svako ono spuštanje glasa, svaka riječ. Pratim svaki akord gitare, one bubnjeve što se neprimjetno čuju u pozadini. Svaki me taj zvuk prikovao za ovu stolicu na kojoj sjedim i podsjetio me na ono što sam mislila da sam već davno zaboravila. No, ne uspijevam se oduprete tome. Samo sjedim i slušam tu jednu pjesmu.

Opet kreće iz početka, sjećanje mi postupno postaje sve jasnije. „Dosta“, mislim u sebi. No, nikad dosta. Sjećanje je lijepo, ali me podsjeća na ono što ja ne želim biti. Ne želim biti ona koja će se tebe sjećati. „Prošlo je to vrijeme“ kažem sebi. Ustanem i prebacim na drugu pjesmu.

11.06.2007., 00:07 || Komentari (4) || Isprintaj || on/off || ^

<< Arhiva >>