Marihuana

Možda je prošao i život cijeli, od onoga dana kad smo se sreli.
Kad prvi put ugledah te oči plave i kosu boje pokošene trave.

Al' pomislih lijepa je ona, tad začuh zvuk onog zvona, koji je u smrt polako zove,
da sam znao vijećno bih plakao.


Ruku mi pruži kao da pita voliš li rijeke, polja i žita.
Ruku pružih ruci što drhti, ruku pružih vapaju smrti.


I tad saznah pred kim stojim, pred onim što živi u snovima mojim,
ispijena i blijeda provodi noći i dane u dimu Marihuane.

Htijedoh ljubavlju da otjeram drogu jer što je ona skrivila Bogu.
Zvala je noću svijezde da joj sude, htijela je da voli i voljena bude.

Uzalud bijahu sve moje molbe, ne utješih oči plave boje,
preklinjem dolazak onoga dana i zla što je donijela Marihuana.

Ana djevojka plavih očiju i kose, s imenom koje hiljade djevojaka nose,
i što će isto tako jednoga dana otići tamo gdje i Ana.

Na grobu ujednom zaplakah prvi, ispisah rijeći kapljama krvi,
umrla je u svitaju dana, bila je lijepa i zvala se Ana.

A znala je da Marihuanci dugo ne žive i da se kratko svojim snovima dive,
voljela je da bode svoje vene, voljela je drogu, a možda i mene.

Ova je pjesma za mene dio vječnosti zato što otkad znam za sebe znam i za ovu pjesmu i čudno je to što mi nikad nije u potpunosti izbijelila s uma i nikad mi nije došlo da mi se manje sviđa sve od onog dana kad sam ju prvi put pročitala. Ima li pisana riječ toliku moć da postane dio nekoga?

(Ova pjesma što se nalazi pred vama je prema sjećanju i vidim da nešto nedostaje, ali se ne mogu sjetiti što i ne znam tko ju je napisao.)

P.S. - nisam vas zaboravila, to je nemoguće … pozz svima wink

Dodatak: popravila sam što je nadostjalo

10.12.2006., 03:42 || Komentari (28) || Isprintaj || on/off || ^

<< Arhiva >>