Dođi Gospodine Isuse
nedjelja, 14.02.2010.
"Ovo je krv moja." Mt 26,28
"Kad dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu goljeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda". (Iv 19, 34)
Kristovo je Srce uvijek bilo otvoreno za svako dijete, svakog čovjeka, a posebno trpećeg. No unatoč svemu, Isusu to nije bilo dovoljno, htio je da Njegovo Srce bude probodeno do kraja, do posljednje kapi Krvi.
"(...) odmah poteče krv i voda."
Dopustiti probosti se..
Iza simbolike izlijevanja krvi i vode iz Kristova boka krije se velika istina: da bi se dalo novi život, treba proživjeti trenutak probadanja vlastitog srca. Čovjek koji se zatvara, vrti oko samoga sebe i reagira na druge kao jež, nikada neće biti u stanju istinski ljubiti i biti u zajedništvu s drugima onakav kakav uistinu jest. Ako želiš ljubiti, ne možeš biti poput kišobrana koji odbija kapljice kiše, nego trebaš dopustiti da te probodu, probiju.
Častiti Krv prolivenu kod probadanja boka kopljem znači svjesno dopustiti probosti se, zajedno s Kristom.
Ljubiti u tako teškim okolnostima znači davati svoju krv, a to možemo samo onda kada sa svojom krvlju dajemo Kristovu Krv. Dokle god budemo davali najprije svoju dobrotu, svoju ljubav, nećemo dugo izdržati, iscrpst ćemo se i nikada nećemo moći "spasiti" čovjeka. Ali, kada sa svojom krvlju budemo davali Kristovu Krv, tada ćemo imati neiscrpivu snagu, tada će On preko nas ljubiti.
