to sam vam ja

ponedjeljak, 29.10.2007.

"Odlazi sad i više se ne vraćaj..ne pitaj zašto,ne pitaj kako,samo mi okreni leđa i idi..zaboravi naše dane,zaboravi sve lijepe trenutke,nemoj ih se više prisjećati, jer ta vremena su prošlost...sada se rastajemo,sada svatko ide svojim putem...svatko sada traži svoju sreću..bilo mi je lijepo i TO NIKAD ZABORAVIT NEĆU...pored tebe moji problemi nisu postojali...IdI iZ ŽiVoTa MoG...Slušam tvoje riječi,al nemam ti što reći,nisam znala da će tako boljeti,nemam više snage moliti.Ti, ti si meni bio sve,sada znam ja moram bez tebe,novu snagu dao mi je Bog,samo idi iz života mog,godinama tražiš nove razloge,prelila se čaša,u kojoj čuvaš me,svakim novim danom,ja sa novom ranom,napokon sam shvatila da tako ne ide..."

----Ovo sam našla na blogu jedne cure pa sam prepisala jer mi se svidjelo...jako...nadam se da se neće ljutiti...mislim ne volim kopirati ni ne želim ikoga kopirati,ali sam ovo morala napisati jer sam se našla u tome....----
Ovaj post neće biti tako dugačak kao prethodni jer sam preumorna,a i nemam ništa posebno za pisati...Uglavnom jučer sam bila vani i popila si,nemojte sada misliti o meni da sam neka pijandura,ali meni jednostavno nema smisla subotom ići van ako si nešto ne popiješ,opustiš se i zabaviš...e da...i plešeš,ne mogu zamisliti izlazak bez plesa....I da nastavim....ne sjećam se kad sam se zadnji put tako napila,ali ono totalno...a najbolje od svega je to što nisam namjeravala ić van,odnosno mislila sam ići samo na piće do grada i bit do 11,jer sam išla s autom,a ne smijem vozit poslije 11...i tako mi tek oko pol 10 došli u kafić i pila bi ja sok,ali ove moje dvije kozice naruče pivu i ne mogu ja odoljet...naručim i ja malu bavariu...ajde od jedne mi neće biti ništa...a ja kad počnem ne mogu stat...dođe meni na pamet da kupim onu pivu od 2L i da pijemo kod frendice doma...tako je i bilo...u pol 11 smo bili doma...i kod nje pit....popili mi to...e sad...mi bi išle do grada...zovemo dečke tu iz naselja da ih pitamo kad će do grada da idemo s njima da se zezamo putem,da nam ne bude dosadno,do centra imamo nekih 2km,nije puno,ali ono..i oni isto imali neku "feštu" i mi kod njih...nastavi pit...opet pivo...ali litre i litre...da skratim priču završile moja martina i ja u gradu pijane ko guzice...ja pogotovo....i tamo smo još plesale i zajeb.se a kao nećemo ić nikud tu subotu...moš mislit heh E i zaboravih napomenut da sam si nogu razrezala i to na bedru...nemam pojima kak,znam da sam u disku u nešto zapela i zaboljelo me i kasnije pogledam ja u hlače,a ono krv...kakva sad krv...čudim se ja,i onda se sjetim da sam zapela u nešto i pogledam,a ono rez,ništa strašno,ali još me boli...tak mi i treba kad pijem Sve u svemu ok...ali zato danas...ajme užas...cijeli dan se izležavam...nemam snage za ništa...umorna sam...pa sam čak i razmišljala da ne pišem danas post ali kad sam kod te cure pročitala na blogu to što sam gore napisala rekoh ajd idem nešto malo napisati...I kažem neću puno pisati,a ja se opet raspisala...ah...ja kad počnem ne znam stat(isti slučaj ko i sa pivom )...Al ok...To je to od mene,ništa posebno,sve po starom...I željela bih ovim putem pozdravit svoju Namariu i Doicu...Curke ljubim vas.... Ostalima lijep pozdrav....bay

četvrtak, 25.10.2007.

"Nisam mislila da ću ikada lako prestati tebe voljeti..."

Evo bilo bi vrijeme da i ja napišem novi post....Za početak želim napisati riječi jedne pjesme,koju ću ja napisat u ženskom rodu,a inače neki tip pjeva,ne znam točno tko...uglavnom...

Oslobodi me
Nisam mislila da ću ikada lako prestati tebe voljeti
i da će svaki trag od te ljubavi iz mog srca nestati
lagao si me,varao si me,SAD TE GLEDAM KO NA
SVE OSTALE,hladnim očima što se ne pale
ni za jedno ne žale...
Oslobodi me šta ću tebi ja,NIKADA ME NISI NI VOLIO
Oslobodi me,UZALUD JE SVE JEDNOM KADA LJUBAV PRESTANE
Oslobodi me i odustani,lažima se ljubav ne brani
Nisam mislila da ću ikada da se ponašam tako okrutno
i da ću uspjeti da te povrijedim,a da nije trenutno...


Ovo sam morala napisati jer sad tako razmišljam,odnosno ne mogu ni sama vjerovat da sam napokon slobodna,da mogu disati,da je nakon dugo vremena boli i patnje došla sloboda,neko olakšanje..Nema više one boli kad pomislim na "njega" i to me jako čudi...Ali sam presretna,kao da mi je napokon pao ogroman kamen sa srca...i duše...Fenomenalno...Samo se nadam da ovo nije jedna od onih faza koje nakon kratkog vremena prođu...nadam se da nije...jer to sam željela više od svega...da zaboravim...i da nastavim živjeti bez te boli...bez tog tereta...a ovako odlično se osjećam već tjedan dana,tj.odonda kad mi je totalno pao u očima...očito je to trebalo bit tako,da se ja mogu oslobodit..napokon..hvala Bogu...to mi je stvarno trebalo...sad se osjećam odlično...ima par stvari koje me vesele...nešto sam si zacrtala i sad sam na putu da to i ostvarim,a znam da hoću...i to me veseli..
Iako je moj "dragi" bivši uvijek mi predbacivao i govorio da mislim samo na sebe,tek sad sam počela misliti na sebe....i to zato jer sam prestala misliti na njega..bilo je i vrijeme...da sam mislila malo na sebe sad bi bila na faxu i još 100 stvari,al dobro ajde...nije važno....nikad on mene nije ni poznavao,mislila sam da je,ali sam se po nekim stvarima uvjerila da nije....no dobro....Uglavnom SRETNA SAM Imam neke ciljeve koje želim ostvarit i to me užasno veseli...zato bi uvijek trebali imati neki cilj,ne mora to biti nešto veliko,ali eto tek tolko,neka sitnica koja će nam uljepšati dan,razveseliti nas...
I tako...inače danas smo kupili novi auto i mogu vam priznati da me strah....mislim novi,ko nov je,star 3.god.,seat leon,crveni..PrEkRaSaN jE,ali me zato i strah,bojim se da kad ću ga vozit nebi nešto napravila...joj,a ova toyota corrola koju smo imali je na prodaju,nju me nije bilo strah vozit jer nije nov auto i ono i na njoj sam napravila par biljega,ali ništa strašno,pa morala sam ga krstit,ipak sam ja mladi vozač i 4.11 će bit tek 7mj koliko imam vozačku...Al najbolje mi ja bilo kad sam izgubila ratkapu,pa sam ju tražila po najvećem pljusku,al ju nisam našla...hehe A komentar od starog je bio: "U 7 godina koliko imamo taj auto,ti nakon mjesec dana od kad si položila moraš izgubit ratkapu" hehehe A šta,učim se,sve je to stvar prakse...gledam kako sam se prije bojala vozit po centru grada i tak,a sad je to sve drugačije,iako me i sada još uvijek strah nekih stvari,ali s vremenom će to sve bit bolje,potrebna je praksa,to je najvažnije..Al s druge strane gledano,neki ljudi baš nisu za to,to je valjda u krvi,hehe,u genima...moj stari je profesionalni vozač...pa mislim ono...imam i ja nešto u genima uf daaaa.... meni je sad želja imat svoj autić,neki mali,može i jugić,,nema veze,glavno da je moj...u autoškoli sam vozila opel astru classic,pa toyotu svoju i sad leona,to su sve veliki auti i ok,al ja bi ipak htjela neki mali,onak za curu,i da je crvene boje,sad mi se u zadnje vrijeme sviđa matiz,ne znam zašto,al sladak mi je i bio bi savršen za mene...jooooj E da i ovaj novi auto je dizel,a toyota je bila benzinac,kak ću ja to vozit? Mislim u autoškoli sam vozila dizel,al benzinac mi je nekak lakše vozit,ne znam zašt,a frendica kaže da je njoj dizel lakše vozit...ma nemam blage..mislim šta je,dizel je puno jeftiniji,manje troši...A taaaaaaakkkkkkkkooooooo bi htjela imati neki svoj mali slatki autić,i zaposlit se,tak da si mogu sama točit gorivo i vozit se koliko hoću,a ne ovako stalno starog pitat jel smijem kud s autom..i onda uvijek kvoca da stalno nekud idem,da se bezveze vozikam po gradu,da koliko goriva potrošim,da nije on rockfeler i tak to...a znate i sami kak je tooo.mislim na jedan način je i u pravu...al ok...ufff,al sam se ja raspisala,neka neka da imate šta za čitati...
Al sad bi bilo dost,ja mislim........
Ljubim vas....bay

nedjelja, 21.10.2007.

živa sam....

hey!!! Nemam pojima zašto ali ja svaki put moram napisati taj "hey",al ok,nema veze...Bila sam sinoć u gradu i bilo je ok,al moglo je biti i bolje...al najbolje od svega je to što sam mislila da se danas neću moć ustat iz kreveta,da će prehlada uznapredovati jer sam se sinoć strgala,a ono ja danas bolje nego prethodnih dana....I onda nek netko kaže da alkohol ne pomaže Liječi sve boljke A baš sam se mislila ovaj tjedan naspavat i odmorit,ionako ne radim,nejdem u školu i šta bi mi falilo da cijeli tjedan provedem u toplom krevetu sa čajekom i gledanjem svih serija,sapunjarki,filmova...ama baš ništa...bar bi me svi tetošili i nebi stalno morala nešto po kući radit...hehe...ma šalim se...ne volim biti bolesna,pogotovo da ne izađem iz kuće par dana,pa bi poludila... jedino što me još malkoc muči je ovaj glupi kašalj kojeg ne podnosim....
Da nastavim o nekim drugim temama....osoba iz moje ne tako davne prošlosti,o kojoj ste imali priliku i čitati u mojim prijašnjim postovima mi se zgadila do bola...ne želim više o njoj pričati,ne želim na nju misliti i u potpunosti ju želim izbaciti iz svog života..Pao mi je u očima totalno,pao je tako nisko...srozao se do kraja svojim postupcima i riječima...ne mogu vjerovati da sam ga voljela i uzdizala do nebesa,kako se ljudi mogu promjeniti,to je nešto nevjerovatno,nepojmljivo,neke stvari mi još nejdu u glavu,a mislim da nikad i neće,uvijek će ostati ono neizbježno pitanje ZAŠTO??? Ali nije važno,to tako mora biti,takav je život,a šta sad,ne postoji osoba koja nikad nije bila povrijeđena,jednostavno ne postoji i to je činjenica...Svi mi imamo uspone i padove,i to tako mora biti...Da vam priznam ova godina mi i nije bajna...kad malo bolje pogledam,šta sam postigla?? Malo toga,a mogla sam puno više...znam da sam mogla...Završila sam školu...Mogla sam upisati faks,al eto opet je kriva ista osoba,ne u potpunosti,ali na jedan način.. 1.put sam voljela,ali onako svim srcem,dušom i tijelom...a šta imam sad od toga...ništa...samo bolna,prebolna sjećanja...Naravno bilo je i lijepih,predivnih,prekrasnih,ali šta vrijede kad su ova ružna jača i ima ih troduplo više...Nema veze i to se valjda moralo dogoditi....Jedina dobra stvar što mi se dogodila je to što sam dobila vozačku...To je nešto fenomenalno,taj osjećaj,svi oni što znaju voziti znaju o čemu govorim,a ostali će saznat...Koliko puta me ta "vozačka" spasila...kad mi je bilo teško i kad sam bila jadna,lijepo bi navila muziku do kraja i vozala se po gradu,razmišljala i uvijek bi mi bilo bolje...a da ne gledamo druge prednosti što vozačka pruža...punooo punooo toga...no dobro neda mi se sad o tome jer uopće nisam o tome željela pisati,ali eto...Evo ubrzo će zima,moje najdraže i najljepše godišnje doba...Božić...Nova godina...svi oni silni rođendani u koji spada i moj.ajme jedva čekam...evo za 3.tj će i martinje....naj frendica slavi imendan..bit će ludo...kao i svake godine...i tako...sve me to veseli Ajde bar nešto lijepoga u ovoj godini,do sada samo neke pizdarije...
Toliko za sada od mene....
Još bih željela napomenut da mi je drago što sam napravila ovaj blog jer sam upoznala puno divnih ljudi i baš sam sretna zbog toga
Svima šaljem jednu ogromnu pusu i zahvaljujem što su uz mene
Do čitanja.........

petak, 19.10.2007.

HEY.............

Mislim da je vrijeme da napišem novi post....Uspjela sam staviti neke slikice nadam se da vam se sviđaju....ima ih još puuuunooo,ali polako,ne mogu sve odjednom stavit...Da vam kažem...ovaj tjedan mi je u kurcu totalnom,a to se dalo zaključit i po mojim prijašnjim postovima...Ne znam zašto,ali tak se jadno osjećam,užas,a i malo sam bolesna,pa i zbog toga.. Ovaj glupi kašalj mi neda mira...Jučer sam imala osjećaj da će mi glava eksplodirati,UŽAS...al s ovim kašljom ću izludit...kako me živcira....jbm...Totalno imam osjećaj da sam izgubljena u vremenu i prostoru...nadam se da će to ubrzo proći....želim da mi se nešta lijepo dogodi i ta opet budem sretna...samo neka sranja ovaj tjedan...gadi mi se...sve mi se gadi.. U zadnje vrijeme me ništa posebno ne veseli...tak sam izgubljena,kao da sam tijelom tu,ali ne i duhom...Želim biti sretna!!!! Zar puno tražim??? Sad sam u dilemi dal da idem sutra naveče u provod ili ne?!? Na jedan način želim ići,na drugi ne...Želim jer mi je to jedan jedini dan kad se mogu opustit i zaboravit na sranja koja me okružuju...Na drugi način sva sam neka jadna,a i prehlađena i ne znam baš dal ću bit dobro društvo...Najvjerovatnije ću ić,jer to bi snijeg pao da ja ne odem,bar na jedno piće...ali ako neću ić onda sam tu s vama cijelu veče,ok? Kad bolje razmislim idem se napit ko majka i bar na jedno veče zaboravit probleme...ubit ovu tugu..ovu bol... Sutra ću se dokrajčit do kraja,iovako sam već bolesna,a šta mi vrijedi kad ne mogu ić doktoru do ponedjeljka...bolje da sutra uživam,a posljedice ću trpit idući tjedan...a šta..ionak nejdem u školu,ne radim...i jebe mi se... i takoooo....a šta da vam velim....,kad ću,ako neću sad dok sam mlada...a i sad mi nema tko šta srat i provjeravat gdje sam,šta sam,mogu što me volja i to je super...mo koji će mi k.... dečko da me gnjavi i provjerava,a kasnije ima izljeve ljubomore...ma ne moram se ja nikome opravdavat...
ok...dosta o tome...čim o tom počnem pisat odmah poludim....
Idem ja sad spavat...ako uspijem od glupog kašlja...jbm....
>LIJEPO VAS POZDRAVLJAM I MOLIM DA OSTAVLJATE KOMENTARIĆE...
pusa svima....kiss,kiss,cmok..mah-mah

...subota 6.10.....

četvrtak, 18.10.2007.

jupiii...

ja skužila kak se stavljaju slike!!! A imam toliko slika,ne znam gdje ću ih sve stavit... ovaj post će biti kratak jer sam sad okupirana s tim slikicama pa eto došla da vas malo pozdravim...PUSICA SVIMA I OBAVEZNO KOMENTIRAJTE!!!!!!!!!!!!!

utorak, 16.10.2007.

Ja sam jebena tvrđava....

"Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca,nevidljivi bedemi sazidani od rana.Tvrđava koja se ne predaje." stihovi su u kojima se pronalazim.Zapravo mogu se usporediti sa tvrđavom. Puno ljudi mi je reklo da sam hladna kao kamen,da ne želim drugima dopustiti da dopru do mene. I uvijek je pitanje zašto? zašto sam takva Čak i sama sebi ponekad postavljam to pitanje. Bojim se.... Bojim se da ću opet biti povrijeđena.Sigurno je to jedan od razloga. Kada se sjetim dana kada sam svima vjerovala,dopuštala da se približe mom srcu, a svi oni su me iznevjerili,razočarali,iskoristili. Ne mogu vjerovati kako sam bila glupa i naivna. Uvijek sam dala sve za druge,a zuzvrat dobila samo jedno veliko ništa. Sram,tuga,bol...samo to...Kad netko kaže dase dobro dobrim vraća,ne vjerujem mu. Zašto onda to u mom slučaju ne vrijedi? Imam toliko pitanj na koja ne znam odgovor. Bila sam tako tužna i jadna sve dok jednoga dana nisam sagradila nevidljivu ogradu oko sebe i odlučila da više nikome u potpunosti neću vjerovati,da ću uvijek sumnjati u nečiju iskrenost i dobrotu. Sigurno sam zato tako odbojna prema svima i žao mi je zbog toga,ali kako se kaže-tko se jednom opeče,puše i na hladno. Znam dasam na taj način otjerala i povrijedila puno ljudi kojima je zaista stalo do mene i krivo mi je zbog toga,ali ne mogu si pomoći. Jedna od tih osoba je i moj dečko. Ponekad imam osjećaj da ga iskorištavam,da mu ne pružam dovoljno ljubavi. on je jedna od najdivnijih osoba kojesam upoznala u 18 godina koliko boravim na ovom svijetu. To je čovjek koji bi dao život za mene. Voli me i to bezuvjetno. Najbolje od svega je to što me voli onakvu kakva jesam,on izvlači ono najbolje iz mene. jedini je on zavirio u moju dušu. svi dečki do sada su gledali samo moj fizički izglad,bila sam im dobra samo za zabavu i lude provode. Uvijek sam bila druga,nikad ona prva,voljena i ljubljena. Uvijek su gazili po mome malom jadnom srcu kojesam im dala s ljubavi i povjerenjem. Kada su me tako uništili,odlučola sam im vratiti istom mjerom te sam,nažalost,postala nešto najgore,postala sam kao oni. Sve dečke koji su se lijepo ponašali prema meni sam uništila,jer nikome više nisam mogla vjerovati. Zaista sam smatrala da su svi isti i da nema iznimaka dok nisam upoznala .....,svog dečka. Mogu s potpunim povjerenjem reći da je on iznimka,ali prava iznimka. Dobar,pošten,vjeran,pažljiv,romantičan i nadasve ono što je najvažnije-voli me najviše na svijetu i za njega ne postoji nitko osim mene. Rekla bih da se takvi više ne rađaju. Mogu biti zahvalna dragom Bogu što mi je poslao tog čovjeka jer je to zbilja dragocjen dar. ...Ali,da,kod mene uvijek postoji taj "ali"....iako znam da bi dao život za mene,u tom svom čudnovatom i neshvatljivom umu,te već previše puta slomljenom srcu još uvijek se bojim,još uvijek postoji tračak sumnje da će se to sve promijeniti. Mislim da bi me to shrvalo do kraja. Iskreno iako se užasno bojim,ne želim o tome previše razmišljati. Želim uživati u ovome što sada imam jer mogu,bez srama,reći da je ovo prvi put da se osjećam voljenom. Ja sam anđeo kojeg je Bog poslao na zemlju da usrećim ljude oko sebe. To mi moj dečko govori gotovo svaki dan i nadam seda neće prestati. Nisam više tvrđava,sama,pusta i hladna,a čovjek koji me voli je pomogao da to prestanem biti i ja sam mu užasno zahvalna na tome...

JA NE MOGU VJEROVAT KAKO SAM BILA GLUPA I OPET NASJELA NA JEDNU TE ISTU PRIČU. Ovo što ste upravo pročitali sam pisala u školi u školsku zadaćnicu,dok sam još uvijek bila s tim kretenom...To me najviše boli,što sam opet popušila jednu te istu priču,uvijek me netko sjebe....a ja glupača svaki put sama sebi kažem,nema više šanse da nekom vjeruješ i uvijek se sjebem jer kak nebi povjerovao u nekoga tko ti godinu i pol skida zvijezde s neba i drži kao kap vode na dlanu...Pogotovo kad vidim šte se sve događa oko mene,frendica je upravo prekinula s dečkom s kojim je prešla brda i doline,mislila sam da će zauvijek ostati zajedno,namjeravali su se i vjenčat,mislim ne sad,ali jednog dana su i to imali u planu,ma i onaku su sve prošli,svakakvih sranja,može se reći da kao da su i bili u braku...i to onda pukne i onda nek meni netko priča o nekoj jebenoj ljubavi i povjerenju u nekog,ma daj molim te,bljuje mi se od tih svih sranja....želim uživat i da me boli kurac za sve,ne želim voljet,sadjednostavno to i ne mogu i nemam pojima kad ću to opet moći...jadnog dana....ali sad ne,nikako,opet ću zaključat srce,zatomit osjećaje i jebe mi se za sve.... uživajte.... do čitanja....

mrzim....a ne mrzim...

"Ne mogu opisati koliku mržnju osjećam prema tebi,mrzim te JER SI ME NATJERAO DA TE ZAVOLIM,mrzim te zbog toga,mrzim cijelim svojim tijelom,mrzim zato što si me učinio ovako odvratnom osobom,mrzim kad se smijaš,mrzim to što me nikad nisi volio,mrzim što si mi uvijek lagao,mrzim što si me ljubio,mrzim što si me mazio,mrzim što si volio moje oči,mrzim što si me dodirivao,mrzim što sam ti vjerovala,mrzim što sam se nadala,mrzim dan kad smo se upoznali,mrzim sve tvoje!!!!!!!Ne želim te nikad vidjet,čut,dodirnut,ti za mene više ne postojiš,nestao si kao da te nikad ni nije bilo.ZBOGOM!!"
To su zadnje riječi koje sam mu rekla,odnosno napisala....a najgore od svega je to što ga uopće ne mrzim,ali lakše mi je ako u to bude vjerovao...
Želim da pati,bar da djelomično osjeti tu jebenu bol s kojom ja živim već pola godine... Vratit će se njemu to sve,kad-tad,znam da bude i sjetit će se on mene i požalit će,ali bit će prekasno....ja sam ga na to upozorila,zaboljet će ga jednog dana,kako mene boli,svaki jebeni dan....Kako mi je to mogao učinit????????? NAjradije bih vrištala....Da bar mogu izbrisat vrijeme,šta bi dala..... Ljuta sam i bijesna,neopisivo!!!!!!!!

ponedjeljak, 15.10.2007.

..............zašto..............

ja ne mogu jebeno vjerovat da se ovo meni događa....ZAŠTO???????????? sadsam u kurcu totalnom,opet sam senapila,to nije zdravo,ali kadsam oijana onda me boli kurac za sve i bar nakratko zaboravim ovu jebenu odvratnu bol što me izjeda iznutra....želim opet biti sretna i vjerovati u ljubav,jedino mi to preostaje... nada...to je jedino što još imam... ŽIVOT ME SJEBAO ALI JA JOŠ Uvijek vjerujem,moram,drugo mi ništa ne preostaje,osim da se nadam da će biti bolje... Ali jedno znam,ne želim tak skoro nekog voljet,jednostavno ne bih podnijela da me opet netko sjebe....JA TO NE MOGU,u ovom trenu ne,mrzim...mrzim što je sve top tako završilo,ne mogu zapisat ono što osjećam,jednostavno ne mogu,želim zaboravit,samo želim zaboravit i nastavit živjet,ali nije to tako lako....ne mogu...nemam snage...o Bože molim te daj mi snage...moooolim te....moram zaboravit i nastavit živjet,MORAM!!!!!!!!!!! ali ne ide...koliko god se trudim ne mogu... zašto??? Ali danas je zaista kraj,rekla sam da ga više nikad ne želim vidjet ni čut ali da mu želim sve dobro u životu... A on mi je na to odgovorio NIKAD ME VIŠE NEĆEŠ VIDJET.... Bojim se što bi to trebalo značit,bojim se da si budala nešto ne napravi,jebena odvratna budala koju volim i želim prestati ali ne mogu... samo želim biti pijana....onda me boli kurac za sve,znam da to nije dobro,ali jedino onda ne osjećam toliku bol kao kad sam trijezna.... dans nisam cijeli dan ništa jela...ne mogu...jednostavno ne mogu... sve mi se gadi...najradije bih otišla negdja daleko da zaboravim sva ova sranja,da ostavim stari život iza sebe i započnem novi,nadam se,neki bolji....želim biti sretna,nemate pojima koliko....kako me mogao sjebat netko tko mi je govorio nešto u stilu..."Ljubavi moja jedina,volim te najviše na svijetu i ne želim te izgubit,uvijek ću te voljet,ti si moja mala maza,moj mali anđeo,tebe je bog stvorio da budeš samo moja,da me oaziš i maziš,ako me ostaviš ja više nemam razloga da živim,ti si mi sve što imam u životu" itd itd... Kako sam mogla biti tako naivna i vjerovati godinu dana tim slatkim lažljivim riječima,mrzim se zbog toga,jer sam bila tako glupa,tek asad to shvaćem,gdje ni je bila pamat??? u džepu....u kur.. ne razumijem da se netko može tako naglo promjeniti,godinu i pol se prestavljati kao divna,draga osoba,a onda u 4.mjeseca pogazit sve ono što je rekao...zašto su ljudi tako jebeno prokleti??? Šta je to tako odvratno u njima...kako netko može biti takav...ne vjerujem više nikome...osim mojih frendica,one su sve što imam i ako me i one sjebu onada sam stvarno u kurcu...u teškom kurcu.....ne znam ni sama šta ću....u takvom sam kurcu da sada jewdnostavno nemam snaghe za ništa....idem spavatr i nadat se da će sutra biti bolje,,,ah u nadi je spas...A NADA JE KURVA.... :(((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((

petak, 12.10.2007.

Prijateljstvo...što više reći..... :)

Hey ljudi moji...evo mene opet...Koliko sam čekala taj petak,zbog ničeg posebnog,eto tako...a on već prošao...ali zato je sutra subota a to znači lud provod do ranih jutarnjih sati..možda sutra uspijem doći kući prije 6 ujutro,možda??? Ne znam,vidjet ću sve sutra. pošto mi se frendica zaposlila,a nedjeljom ujutro radi,ne vjerujem da ćemo nastavit ovako..ali..sutra idem na rođendan frendici iz bivšeg razreda koju jako dugo nisam vidjela i nadam se da ćemo se ludo zabavit,napit,zbarit par dečki,haha,šalim se...Ali jedva čekam,stara ekipa iz škole se ponovno okuplja,YEESSS!!! Inače sad su većinom svi otišli na faks,neki na staž,neki rade i ne viđamo se prečesto,zato dragi moji budite sretni dok idete u školu...iako sad jedva čekate da završite kasnije ćete promjenit mišljenje,sve to dolazi s vremenom...I tako....imam potrebu pisati o jednoj od najljepših stvari u životu,a to je prijateljstvo...pa...evo ovako...cura i moja jako dobra prijateljica s kojom sam jedinom ostala u punom kontaktu od završetka škole i koja mi puno znači u životu trenutno ima velike dileme i shvaćam da joj nije lako,ali ja sam uz nju šta god da odluči. Ako je ona sretna i ja sam sretna!!! Druga osoba koju ću spomenut a ujedno i moja NAAAAAAjbolja frendica s kojom se družim od svoje 4.god je Martina,moja tina,hehe,njoj stvarno mogu povjerit sve i jedino s njom mogu pričat kak treba,odnosno zna se kad je vrijeme za smijeh i zajebanciju a kada za ozbiljnije teme..Volim ju jako i sretna sam što ju imam kraj sebe jer ljudi koji imaju prave prijatelje su sretni ljudi i ako što cijenim u životu to je prijateljstvo,jer jebeš ti dečke koji su prolazni,važno je prijateljstvo koje je pravo,iskreno i dragocijeno..Treća osoba je jedna draga cura,također moja dobra prijateljica,namaria koja također ima blog,pa svratite i do nje,nećete požalit,a na nekim slikicama na njenom blogu sam i ja...heh,te 3 osobe što sam spomenula mi ujedno ispunjavaju i uljepšavaju život svaki dan i jako ih volim. Uvijek su uz mene kada mi je teško i puno mi znače u životi. Kako bi život bio jadan bez prijatelja,zar ne? i jako mi je žao onih ljudi koji nemaju pravog prijatelja,već samo one prolazne osobe za koje misle da su prijatelji... Eto zato ovaj post i posvećujem najboljoj stvari na svijetu-PRIJATELJSTVU!!! " Jednog dana pita ljubav prijateljstvo: Zašto postojiš ti,kad već postojim ja?, a prijateljstvo na to odgovori: Nosim osmijeh onamo gdje si ti ostavila suzu!!" Eto toliko od mene za ovaj put,imam toliko toga za reći,ali jednostavno sve ne stignem,zato očekujte redovito moje postove!!!! PUSA SVIMA I LIJEPO MI SPAVAJTE....

Nešto o meni...

da malo pišem o sebi,ja sam jedna cura koja će uskoro 19 godina,iz bjelovara,duge smeđe kose i zelenih očiju,završila sam medicinsku školu u bjelovaru,smjer farmaceutski tehničar,želja mi je upisati pedagoški fakultet što mi nažalost ove godine nije pošlo za rukom zbog nekih događaja i situacija o kojima ću neki drugi put... Stoga ovu godinu pauziram,hehe,odnosno odmaram,ipak je to 12 godina školovanja bez odmora,e pa sad...blago rečeno...UUŽŽŽŽIIIVVVVAAMM... tražim staž ili neki poslić,željela bih radit,da imam svoje novce i da ne moram starce stalno žicat.. inače sam po naravi šašava,luda,pozitivna osoba,kao što ste mogli i skužit pošto svaki čas pišem "hehe"!!! Ali ima onih dana kada sam i ja tužna,jadna i depresivna osoba..a šta ćeš,ali mrzim te dane i uvijek se nadam da će što brže proći. NEMAM DEČKA!!! to moram naglasit jer ga ni ne želim,dost mi se ljubav smučila za ovu godinu,i previše...o tome isto drugom prilikom..A čujte imam vremena i živaca pa ćete kad tad saznat puno više o meni... sad jednostavno ne stignem zapisati sve što mi prolazi glavom..ima vremena... Ljudi moji toliko za sada od mene jer mi se već polagano spava...pa čujemo se,odnosno čitamo se sutra...veeeeeeelika pusa svima koji će me čitat (iako znam da ih neće biti puno) nije važno,korak po koram,s malim se stvarima počinje... I za kraj bih voljela napisati riječi od pjesme što mi se zadnjih dana stalno mota po glavi,a podsjeća me na NeKoGa tko nije zaslužio da mu spomenem ime... NiSi Mi iZ OKA ISPAO,MA NE MOGU TEBE DA PREBOLIM,AL NISI TI NIJEDNE SUZE PROLIVENE VRIJEDIO,ZABORAVI DA SAM TE VOLJELA,ZABORAVI SVE DA MI STOPE LJUBIŠ TI I JA JEDNO ZA DRUGO NISMO BILI NIKADA,NE BOJ SE NEĆU NIKOME DA PRIČAM DA NISI BIO BOG ZNA ŠTA,JER IPAK PAMTIM KAD DRHTALA SAM SVA;A MOŽDA SAM SAMO BILA PIJANA.......

heeeeeeey ljudi moji...

ja napravila blog...

heeeeeeeeey ljudi moji..........

Ja ne mogu vjerovat,ja napravila blog!!!!!!! malo je jadan al šta sad...Tek se učim pa se nadam da me razumijete.... ovaj blog sam odlučila napravit prvenstvano iz jednog razloga...a to je... čitala sam mnoštvo blogova i našla par ljudi koji su mi stvarno ok i željela bih ostati u kontaktu s njima pa etoooo :)))) a i imam viška vremena odkad sam završila školu,a još nigdje ne radim i tako.. iskreno se nadam da će ovaj moj blog s vremenom bit sve bolji i bolji,dok se ja ufuram u sve ovo...heh..a šta da pišem,nemam pojima,ali uglavnom..eto drago mi je što sam se odlučila na ovo i nadam se da ću imati pozitivnih iskustva i upoznati super ljude.. pusa svima,iako znam da me nitko ne čita..haha..

	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (6)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?