13

srijeda

lipanj

2018

Torta u ponoć....

....je bila dovršena. Očekivala sam kako ćeš se sjetiti i poslati mi poruku. Možda neki tvoj stih, nekada si to znao. Očekivala sam da ćeš mi bar zaželjeti laku noć. Očekivala sam da ćeš doći danas.
Nadam se... Danas je šest godina kako se nadam i ne odustajem. Danas je šest godina od kada sam postala svjesna da sve što se dešavalo u mom životu nikada više neće biti isto. Da se jednim laganim poljupcem srušio sav moj brižno izgrađeni svijet kao kula od pijeska.
Šest godina pokušavam izgraditi novi, sretniji, ljubavlju ispunjeniji. Pokušavam ali sam loš graditelj. Ali sam zato vječni optimist i nadam se.
Nadam se....jer još jučer u glavi je ovo trebao biti post koji slavi našu ljubav. Našu!!!!!
Danas je post koji se nada da će iduče godine torta biti pojedena, poruka poslana, poljubac za laku noć dobiven.
Ne odustajem.... Rekla sam ti to. Ne dižem ove bolesne ruke od nas dok god me služe. Samo ću danas zacijeliti još jednu ranu u nizu, popiti kavicu na našem balkončiću i nabaciti osmijeh.
Život ima predivnih trenutaka da bih opet suzu pustila i bila nesretna....
Pamtim samo sretne dane....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.