Odustajem.....

nedjelja , 26.06.2016.

.....potpisujem kapitulaciju pred životom. Više s ne znam boriti sa njime. Nemam snage za nov izazove.
Slomilo me danas saznanje da je meni postalo luksuz (nedostižan) kupiti si mjericu malina kojih eto baš obožavam. Mjericu malina!!!!!! Ili pola lubenice. Ili trešnje koje nisam ni okusila još. A radim 12h dnevno!!!!!!!
Zbrajam-oduzimam ali ne ide. Do sada sam glumila čarobnjaka ali sada je i te čarolije nestalo. I naravno,kako to već biva.....nemaš -nitko te baš i ne treba.
Osmijeh je i dalje na licu. Dok se ne zatvorim u svoja četiri zida. Tada sav onaj jad i nemoć izađu van. Nekada mi je bilo lakše kada sam se isplakala. Sada...sada je teže. Teže jer žudim za tim nekim ramenom ,za rukama koje će me čvrsto stisnuti i biti uz mene,ujutro...uveće...zauvijek.
Odustajem.....priznajem da se sama ne znam boriti. Odustajem.....

Godina imam....

nedjelja , 05.06.2016.

.....pameti baš i ne.
Koliko puta sam bila prevarena ,izigrana , lažnim obećanjima obasuta i opet popušim. Ali onak.....GENERALNO!
Ne znam da li mi na čelu piše da sam dežurni idiot ili....?????
Tjedan je bio koma. U ponedjeljak dobijem otkaz. Kreče borba sa upisom u školu. Ali to je samo moja borba jer nju baš niš ne zanima.Kćer mi dala otkaz jer ona više nemre,mami mi ukrali penziju. Mobitel zvoni,užario se od poziva i poruka. Ja sam cool,ja sam dobro,ja mogu........nut
Ok.....posao sam našla već idući dan,krećem od sutra. Najstarija će sa svojim znanjem sigurno brzo nešto naći.U srednju se već negdje bumo ugurali,penzija i nije bog zna što pa bumo i to nekak zdurali. I sve s čini kao da je u potpunom redu,da sam super. Svi su ponosni na mene jer eto ,smiješak je na licu,stojim na nogama kao da mi cvjetaju ruže. Svi nešto obećavaju a ja glupavo plavo i vjerujem u to.
Školski mi govori "ja bi tebi spomenik dignuo. Pa ljudi s ubijaju i za manje stvari a tebi se sranja samo gomilaju i ti se s tim šališ"
Da,istina....posložila sam si u glavi te neke stvari. Na nešto ne možeš utjecati ali zato možeš izvuči najbolje od toga i nastaviti dalje. I imam snage nositi se s time.....za sada-
Ali.....kada me ljudi iznevjere,kada lažu,izmišljaju,gledaju ti u oči a iste bi ti iskopali.... e to....to ja ne mogu razumjeti.
Jučer ona kiša,pljusak,grmi....ne znam da li je više kiše ispadalo ili sam ja suza isplakala. Skupilo se sve....u tri p.m. ....plakala sam cijelu noć. Valjda sam isplakala sve boli koje su se desile i kojih će biti. Ne znam da li bi sada netko bio ponosan ali da.....slomila sam se. Pa glavobolja pa povraćanje....baš-baš pravi slom.
Sada bih željela otići nekuda gdje nema ljudi,zvuka,mirisa....baš tamo.Trebam malu generalku duše....ili neki spa tretman da se oporavi.
Sutra....sutra je novi dan,novi posao,novi ljudi.....isssss.....majkomila kak se meni to neće. Kako želim dosadan i monoton život. I da.....jedno rame da naslonim ovu ludu glavu.
Pas mater....opet me lovi tuljenje....sama sebi idem na živce....pfffff namcorlud
I sad...zakaj me ova moja pasica tak čudno gleda???????

Tvoj dan je Maleni....

četvrtak , 02.06.2016.

....i ja ti želim da sve ono što si poželio i ostvariš!
Tvoj dan je. Dan koji u meni budi nelijepa sjećanja. Dan kada si me ubio!!! Prije tri godine,sjećam se bila je subota,ustao si i uz lagani poljubac otišao. Rekao si vidimo se navečer. Ja sam se spremila i s curama otišla na flooraart. Bilo mi je čudno što se ne javljaš ali pomislila sam da si u društvu obitelji pa ne stigneš. Sjećam se kao da je jučer bilo ušla sam u vlak kada si me nazvao i rekao "Neću dolaziti,ostajem tu,sa njom" Rekao si to glasom kao da čitaš novinski natpis. I ne sluteći da si me uništio.U trenutku kada se moj život raspadao,kada nisam imala nikoga,kada sam bila slaba i ranjiva ti si se okrenuo i otišao. Ubio si i pokidao sve u meni.
Uskrsla sam. Ojačala. Posložila se. Ponovo sagradila put kojim koračam. Bilo je tu lutanja i padanja,pokoje jezero suza.I bio si ti....bez obzira na sve uvijek u mom životu prisutan.
I sada.....posložena,na nogama,jača nego ikad mogu ti se samo zahvaliti na toj lekciji.
Naučila sam s boriti,svađati,braniti. Naučila sam se smijati kada me povrijede. Naučila sam cijeniti svaki osmijeh koji mi je iskreno darovan.Naučila sam više cijeniti ljude koji me vole i cijene.Postala sam bolja i jača osoba. Osoba koja uživa u svakoj sitnici,cvijetu,suncu,oblaku. Uživam u životu Maleni. Da i dalje si ti u njemu ali te doziram na kapaljku. I ne možeš me više povrijediti. Jer sada više volim sebe i znam da me vrijeđaš kada ne znaš što bi sam sa sobom.
Oprošteno ti je sve što je bilo i što će biti.Opraštanjem skidam veliki teret sa leđa i lagano kročim dalje.
Danas si mi uputio onaj svoj divan pogled pun ljubavi. Pogled u kojem sam pročitala koliko ti fali moja ljubav i pažnja.
Maleni....želim ti da se jednog dana probudiš u zagrljaju žene koju voliš. Da ti zatitra osmijeh u uglu usana i zaiskra suza sretnica kada ju pogledaš....jednom!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se