Nikad neisprićana....

nedjelja , 29.03.2015.

....njena priča.
Rođena je i Zagrebu. Malo prije Hrvatskog proljeća. Roditelji su joj bili sa sela. Otac školovan majka ne. Nakon godinu i pol svog rođenja, dobila je brat kojeg je obožavala. Od kada pamti,pamti i roditeljske svađe a nerijetko i tuče.Skrivala se sa mlađim bratom pod krevet iako je znala da ih otac nikada ne bi ozlijedio. Majka....majka je bila sve samo ne to Tada toga nije bila svjesna. U petoj godini njezinog života su dobili stan,roditelji bolje plačeni posao. Trebalo je naći nekoga da ih čuva. Nakon nekoliko čudnih teta čuvalica doselio se kod njih ujak,mamin mlađi brat koji je baš završio školovanje.
Bio je mlad,zabavan,bavio se sportom,slušao muziku. Ona i brat su uživali sa njim. Išli su u duge šetnje,u kino. Zavoljeli su ga i zbog toga što je bilo manje svađe u kući od kada je on doselio.
Kada je to točno počelo i kako ne može se sjetiti ali zna samo da je jedne večeri završio u njenom krevetu. Nije to bilo ništa čudno. Uvijek su se mazili i igrali. Ali te večeri ju je počeo dirati na neki drugačiji način. I tražio od nje da i ona njega dira. Poslije toga bi je odveo i okupao. Nije se baš snalazila u tome,više ga nije mogla pogledati u oči,biti opuštena. Da stvar bude gora u to vrijeme je doživjela i pokušaj silovanja. U ulazu do nje,neki ju je čovjek primio,stavio ruku na usta i pokušao skinuti. Na sreću bio je viđen pa je pobjegao. Od toga trenutka pa do danas svaki ulazak u haustor ili dizalo za nju je muka. Ali to nikada neće pokazati ili priznati.
Kada i zašto je prestalo ono sa ujakom točno se ne sjeća. Ustvari,kada je majka napustila oca i njih otišao je i on. Ostali su sami ona i brat sa ocem. Imala je tada 8 godina. Preuzela je ulogu domaćice,kućanice i brigu o bratu. Otac je radio po cijele dane. Imali su u to vrijeme dobar auto,dva televizora. Išli na more. Lijepo se živilo, govorili su.
Dvije godine je prošlo kada je otac doveo drugu ženu. Rekao je kako će se ona brinuti o njima,kuhati,čuvati ih. Ma nitko sretniji. Idila je trajala nekoliko mjeseci. Mačeha je bila upravo to. Mačeha!!!! Tukla ih je,klečali su na riži i kukuruzu,jeli ono što nisu voljeli. Što bi podrazumijevalo sjedenje za stolom dva-tri sata dok se ne pojede.Sjeća se kako joj je tjelesni bio noćna mora jer su svi gledali njene noge pune modrica nastale batinjanjem što remenom ili šibom, Otac..duplo više je radio,bio na terenu uvjeren kako mu je djeci dobro. Jer kada se vračao sve je bilo kao po špagi. Kuća se blistala,oni prekrasno obučeni. Mirni,tihi,dobri.Sjeli bi u auto i išli na izlete. Naprosto,otac je bio jako sretan. A ona,vidjevši ga takvog nikada nije progovorila. Samo se još više trudila zaštititi brata i preuzimala svu krivnju na sebe.

U svojoj petnaestoj godini skupila je hrabrost i rekla ocu sve. Majka im se javila nakon pet godina izbivanja i željela je s njom imati kontakt. Rekla je da ovu ženu više ne želi podnositi. Otac zgrožen saznanjem ali i vjerujući svojoj kćerki zamoli drugu ženu da se iseli. Učinila je to tek nakon dva mjeseca koji su im bili pravi pakao. E sada.....vraća se majka. Vraća se jer ju je ostavio ljubavnik s kojim je pobjegla(to se tek kasnije saznalo)
Ona kreče u srednju školu,upoznaje svoju ljubav. Presretna je. Netko je voli.Onako...za ozbač. Piše joj pjesme,gleda je milo,šeću se držeči se za ruke.I traje to i traje i ona ostane trudna!!!! OK....odluči roditi. Nitko je ne podržava ali ona osjeća da čini pravu stvar. Rađa prekrasno biće,nastavlja školovanje i radi u suprotnoj smijeni. Stiže sve jer ima za koga. Brat joj pomaže koliko može u tim svojim ludim godinama. Otac se odselio,našao novu obitelj a oni sa majkom koja to ne zna biti nastavljaju kroz život.
Završava srednju,upisuje fakultet,radi dva posla. Ne želi muškarca pored sebe. Ima divno dijete kojem kupuje najskuplje igračke,najšareniju odjeću. S kojim uživa u svakom trenutku. Dijete koje kreće u školu sa zavidnim znanjem i kojem se svi dive.Puca od ponosa!
Sve ružne trenutke koji su joj se desili je gurnula u neku ladicu i zaboravila na njih. Suživot sa majkom je manje -više podnošljiv. Ne žali se jer bilo je i gore. Ima planove i vizije i to je tjera dalje. U jednom trenutku upoznaje čovjeka i nakon kraćeg vremena odluči se udati za njega. Nije to bila neka velika ljubav ali njezino dijete je zavoljelo tog čovjeka,bio je divan prema njoj i brinuo se kao nitko do tada. Iz iskustva zna šta su loši odnosi a ovaj je bio jedan od boljih.
Brak ok. Rodila je još djece,napravili kuću. Ona divna majka,brižna. Sretna i presretna uz svoje anđele. On stalno radi,stalno je na putu. Stalno je umoran. Nikad nema vremena za njih. Ali nšta im ne fali,mir i spokoj vlada.Zna ona da nije to to. O da....znala je ona i zašto je tako umoran i zašto ga nema doma. Ali to nitko nikad ne smije saznati. Želi da jo jdjeca imaju normalan dom. Uvijek je dobre volje.
Uvijek?????
A ne......nakon godina šutnje i samokritike i njegovog vrijeđanja (onako potiho,da nitko ne čuje) odlučila je poraditi na sebi.
Dobro plaćeni posao,nekoliko novih prijateljica,puno kila manje i osmijeh na licu vratili su joj samopouzdanje.
Naravno....brak se raspao,ružni trenuci su se nastavili. Okolina ju je osuđivala,napadala.Najbliži okrenuli leđa.
On se pojavio kada joj je najviše trebao. On joj je pokazao što je to prava pravcata ljubav. A i ona njemu. Srodne duše,to su oni. Ali i on ju je napustio. Zašto? Jer su svi ti demoni prošlosti izašli iz ladice. Oslobodili su se u još jednom traumatičnom trenutku kojeg je doživjela. I nije se mogla posložiti. Nije imala snage i hrabrosti ispričati svoju priču pa je počela glumatati,gubiti se....i izgubila je nešto dragocjeno.
Zato ....ako vidite na cesti ženu sa velikim osmijehom na licu i najtužnijim očima nasmiješite joj se.
Nije luda....nije. Samo pokušava osmijehom sakriti svu bol koju nosi na duši.

Mirišem po...

subota , 28.03.2015.

...tebi. Po nama.
Mirisi se šire po cijeloj sobi,krevetu. Ne želim zaspati. Želim budna ,širom otvorenih očiju osjetiti svaki tvoj dodir i pokret. Čuti svaki tvoj uzdah.
Želim te imati do idućeg susreta svuda po sebi. Neću biti usamljena,nesretna. Imat ću te skrivenog ispod jastuka,ispod plahte,na mojoj majci obješenoj nestašno u kupioni :-)
Poskrivečki ću te mirisati i osjetiti i voljeti. Tebe.....smislu mog života,pokretaču svega dobroga u meni. Razlogu mog osmijeha i mojih nestašluka.cerekcerekcerekcerek

Samo za jedno....

nedjelja , 22.03.2015.

...postavljen stol nedjeljom popodne je nešto što mrzim iz dna duše. Trebalo bi biti barem za dvoje Maleni. Ovako,sjedam za sto gutajući tu knedlu u grlu (a nije od griza) boreči se sa suzama jer mislim da sam dovoljno juhu zasolila nono
Nekako ,s vremenom počnu faliti te "male" stvari. Bez obzira na moju odluku da tako bude,bez obzira što sam tako u glavi naštimala. Dođe tako dan kada kočnice popuste,kada tvoj osmijeh poruši onaj zid koji sam ponovo počela graditi oko sebe. Dođe dan a i noć kada fale tvoje ruke,tvoj miris.Naši dugi "pametni" razgovori.Naše šetnje i držanje za ruke.
Jučer si napravio jednu bedastoču i nasmijao me. Danas si mi poklonio najljepši osmijeh dok sam ti iz tramvaja mahala.....skupi se,ima se zbog čega biti sretan. Ali eto....uhvati me sjeta za tim stolom...bilo kojim stolom...jer te nema tu!no

Prokleti paradajz.....

srijeda , 18.03.2015.

...u tubi!!!!!
Ta napola stisnuta tuba,sa više od pola sadržaja u njoj kojeg ja ne mogu istisnuti me često posjeti kako sam ja jedna od onih kojoj treba muška ruka. Uuuf...p.m........ne želim to,neću takav život!!! Moram i mogu sama ali ponekad pokleknem.
Kupovat ću ubuduće paradajz u limenci pa neću imati takvih problema...e tak!!!!
zadnje dvije noći mi fali baš onak jako taj tvoj zagrljaj. Pa mi fali poljubac u 4h za dobro jutro.Pa mi fališ da mi istisneš paradajt,pa......!!!!
Eto,dese se nekad tako dani da se sve poklopi i da se jako umorim od života i samovanja. Od života i isčekivanja. Od života i trčanja za obvezama....sama samcata. Bez mogućnosti da ti se barem preko telefona izjadam i da mi kažeš koju utješnu riječ.
Uuuuuuf.....kaj ne volim kad me tak to ulovi.....no
Proči će ili neće.....jedno od to dvoje!!!nutheadbang

Četrdeset i koja..

nedjelja , 15.03.2015.

...je za vratom a ja se osjećam ko da sam(ma i jesam) u najboljim godinama.
Jučer mi dođe poznanica u posjet,nismo se vidjeli godinu i kusur i s vrat mi umjesto pozdrava kaže " Bože dragi kako si ti lijepa"! Ona je novopečena mama,29g i laskalo mi je to njeno čuđenje. Ustvari, već neko vrijeme primam komplimente na račun svog izgleda. Ono....u tim godinama a sve bolje zgledam.
Pa sad....jedna je glumica nedavno izjavila da se tek sada,u tim četrdesetima,osjeća fantastično. Mlado,poletno i ženstveno.Nekak je i meni samoj tak. Dišem punim plućima,ne marim za predrasude,uvažavam različitosti ,ne diram druge i ponekad si dozvolim da učinim nešto i za sebe. Izbacila sam negativne ljude iz svog života ili ih se klonim u širokom luku. Nabacila sam osmijeh koji je iskren. Radila sam na sebi i počela se voljeti baš ovakva nesavršena i luda kakva jesam nut:yes
Moja šogorica i kuma su naučile vozit u tim godinama. Žene su počele ulagati u sebe,promijenile način razmišljanja i ja sam baš nekak ponosna na njih. Danas sam baš rekla jednoj svojoj da još koju godinu trebamo uživati da bi u starosti mogli nešto i djeci pričati.
Samo,nekak,bez obzira na godine i na rad na sebi ipak mislim da mi treba jedna čvrsta ruka i jedno rame na koje ću se moči nasloniti ,uvečer,kada se umorim od smiješkanja,trčkaranja i ludosti.
Možda dogodine......
A do tada Živjele te naše četrdesete!!!partymah

Počela si pričati....

četvrtak , 12.03.2015.

...kažeš mi oblačeći se na brzinu.
Nema veze-neki drugi put,rekla sam. Počela sam ja puno puta pričati ali ti nemaš vremena,kući se mora doći na vrijeme. Zašutim tada jer je moj odabir voditi takav život i nemam prav prigovarati. Uzmi ili ostavi ,trećeg u ovoj priči nema.
Danas(jučer sad već) sam imala čudan susret. Išao je odprilike ovako...
-Izvolite!-kažem i podignem pogled smiješeći se.
-Samo gledam-kaže on ne skidajući pogled sa mene. -Vratit ću se-
Prošli su me neki čudni trnci,ne sjećam se da me je itko na taj način gledao. čak niti on kada god je došao.
Nakon nekog vremena se vratio,dugo birao,kupovao,doslovce proždirao očima sa laganim smiješkom na usnama.Osjećala sam neku neobičnu struju između nas. Ugoda ili neugoda...nedefinirano.Pokupio je stvari,platio i ponovio -Vratit ću se!-
Vratio se! Sa poklonom i porukom. Ostavio je to bez ijedne riječi sa onim istim osmijehom. U poruci je pisalo-" Ja već nekoliko mjeseci razmišljamo o Vama.Volio bih Vas bolje upoznati i pružiti Vam lijepe trenutke. Imam obveze u životu ali i dosta slobodnog vremena. Možda bi mogli popiti prvo kavu pa se bolje upoznati." I broj moba sa imenom.
Ceduljica u smeće,poklon sam prosjedila dalje.
Mogli bi mi svašta ali moje srce kuca za onih naših pola sata. Za one trenutke kada te samo gledam i ne želim ničim pokvariti taj čarobni osjećaj.
Pitao si jesam li tvoja...Jesam Maleni,jesam!

Čarobno jutro....

ponedjeljak , 09.03.2015.

....predivno čak!
Probudila sam se sa tvojim tragovima na svojem tijelu. Mirisala sam po nama.Osjetila sam tragove tebe na sebi,tvoje ruke kako me željno stišću. Opet onaj zadovoljni smiješak na mome licu dok se mazno rastežem.
Pomislila sam kako bi lijepo bilo da te sada mogu poljupcima probuditi i rukom krenula po jastuku gdje se još vidi tvoj trag.
Hmmmmm.....neka,imam te. Dovoljno za radost i za disanje punim plućima.


ZABRANJENO JE
NE TRAŽITI SREĆU,
NE ŽIVJETI ŽIVOT SA POZITIVNIM STAVOM,
NE SMATRATI DA UVIJEK MOŽEMO BITI BOLJI.
P. N.

Mogućnost izbora...

petak , 06.03.2015.

....imamo svi!
Ponekad toga nismo niti svjesni. Zapnemo u nekom labirintu i od silnog straha ili neznanja ne vidimo da imamo dva izlaza. Vrtimo se stalno u krug a vrat su nam na dohvat ruke.
Zato....kada sve krene nizbrdo,kada misliš da si pogubio sve niti,kada saviješ ramena od teških briga....sjedni čovjeće,odmori. Duboko udahni i pogledaj prema nebu. Tamo će se uvijek iza teških oblaka nadzirati sunce. Iza kiše će se pojaviti duga.
Nabaci osmijeh,zagrli sam sebe (zaslužio si to) i kreni hrabro kroz život. Poklonjen ti je,Bogom dan i dužan si iskoristiti svu ljubav koja ti se pruža. Voli,ljubi,skači,pjevaj i pleši......oslobodi to dijete u sebi!
Budi hrabar!!!!

Usudila sam se....

četvrtak , 05.03.2015.

....posvetiti post Tebi!
ZAŠTO?????
Iz jednostavnog razloga što ti ne mogu i ne stignem ,u onim našim malim i kratkim trenucima zajedništva,reći sve što želim. A počelo me gušiti i stezati. I počeo si opet jako faliti a shvatili smo da to nije dobro i da si ne smijem dozvoliti veliku količinu osjećaja. Tek nešto malo da možemo uživati.....malo!
Krenuli smo u neku novu avanturu. Nove odluke,nova pravila,novi mi. Nikome ništa nije jasno osim da jednostavno Mi kao Mi ne možemo jedno bez drugoga. Bez obzira tko tko sjedi pored nas,tko nas drži za ruku,tko nam je naslonio glavu na rame ili tko se budi pored nas. Ne možemo!
Uvjeravao si ti sebe a i mene da se mora,da nije u redu,da......ma svašta si ti nešto izgovorio. I izvrijeđao me na pasja kola. Pa si otišao i opet došao. Rekao si steraj me znaš kam,izbriši me gumicom. A ja slušam i gledam te tvoje predivne,umorne oči. Stavljam ti nježno dlanove na obraze i šapćem "Pssssst Maleni,to sam ja. Ja ne dižem ruke od nas" Tvoj zagrljaj i tvoj poljubac je rekao sve.
I evo nas,volimo se istinski,svemirski,neobjašnjivo luđački nenormalno. Pokušavamo ostati normalni u ovom svijetu a u onom svom se opustimo i uživamo. Krademo trenutke da bi poslije njih cijeli dan osmijehom uljepšavali ovaj svijet.
Maleni.....u ovom svom ludilu i kaosu ti si savršenstvo sa tisući mana koja mene čini živom. Naučila sam živjeti bez tebe,prolaziti teške trenutke sam,bez tvoje potpore,ne čut te i ne vidjet danima. Sve mogu samo kada znam da je tvoja ljubav jednaka mojoj i da duboko u našim dušama mi smo povezani jednom neraskidivom niti. Sva dobrota kojom obasipemo ljude oko sebe proizlazi iz naše ljubavi koja nam daje snagu za dalje.kiss
Čekala sam,čekam i čekat ću jer jedino ja znam tko si zapravo ti!

Osmijeh od....

nedjelja , 01.03.2015.

....milion dolara. Tako mi je rekao kada je stao ispred pulta.
Da,imate čaroban osmijeh. Samo sam zato ovdje. Mogao bih Vas gledati 24h kako se smiješite.
A ja bih dodala da zaslužujem Oskara za tako dobru glumu. Sva sam si ponosna kada mi netko tako nešto kaže jer onda znam da sam dobro naučila skrivati svoju bol.
I sada....osmijeh na lice i u nove pobjedesretanmah

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se