samo tako...

.......najdražoj kumici posvećujem ovaj post. Iliti,pišem o njoj.
Zaljubila se,udala,rodila mu djecu.Radili,skučili se. Bez nekih trzavica. On vrckav,smiješan,zabavan,nešto mlađi. Ali oboje bi napravili sve za prijatelje u nevolji.
Jednog dana ,tu idilu je pokvarila bolna činjenica kada je saznala da ju vara sa školskom prijateljicom. I da su zaljubljeni. Ne...nije mu izbacila stvari iz stana,promijenila bravu. Prvo je isplakala more suza a onda se odlučila boriti za svoj brak.
Trajalo je to par godina,bilo je tu svega ali (kao) uspjelo je. Kao!!! Jer jednom kad nešto razbiješ,potrgaš ne može biti kao novo. Možeš zaljepiti ali pukotine se uvijek vide i kad-tad opet sve procuri.....Na žalost!
I desilo se! Zaljubila se! Poludila! U oženejnog!
O neeeeee......samo to ne! Ali....srce ne pita,glava luda ne sluša. I sad ja,poučena svojim iskustvom idem ravnat krive Drine. Klima ona meni,slaže se,razmislit će i.....napravi po svome.Naravno...i ja bi tak!
Danas mi se pravda,plače...gledam sebe u njoj.I kažem"noge ću mu polomiti kad ga vidim" Jer,iako je ova farsa trajala kratko,ne mogu podnjeti njene suze nakon svega šta je prošla. I mislim....kako je mene ovo moje iskustvo promijenilo da sad mogu hladne glave nekome biti rame za plakanje. I davati pametne savjete......
I dok ovo tipka, stigne poruka "navratiš sutra". Naravno i svaki idući dan dok me budeš trebala,mila moja. Zajedno ćemo proći sve ružne trenutke i za koji sat,dan,mjesec smijati se našim prolivenim suzama I nazdraviti još jednoj životnoj pobjedi,mila moja!