Ta tko se ne bi sjećao starogrčkog mita o prvim letačima – Dedalu i njegovu sinu Ikaru?! Ili možda ipak ne bi? Evo kratkog refresha te osnovnoškolske (srednjoškolske?) lekcije.
Dedal, veoma cijenjen atenski obrtnik i izumitelj, bio je poznat po svojim vještinama u arhitekturi i gradnji te je svojim radovima stekao veliku popularnost.
Zbog "zločina iz zavisti" spram svog nećaka i učenika Talusa (bacio ga je sa Akropole, op.a.), deportiran je na Kretu i stavljen u službu kralja Minosa – gdje mu se ubrzo rodio sin - sa kraljevom služavkom i ljubavnicom (whatever).
Kako se dobar glas daleko čuje, Minos je znao za Dedalove graditeljske vještine te ga je zamolio da mu sagradi labirint u koji bi zatvorio strašnog Minotaura – čudovište sa glavom bika i tijelom čovjeka. Bio je to sin Minosove žene i bika kojeg mu je Posejdon poslao kao dar. Minos se sramio ove čudovišne kreature od prvog trenutka njena rođenja te tako odlučio zatvoriti Minotaura u labirint, gdje bi ga hranio ljudskim žrtvama.
U međuvremenu, Tezej, junački kralj Atene, odlučio je žrtvovati se kao hrana Minotauru, s namjerom da pronađe to čudovište i ubije ga – čime bi okončao 'ljudske žrtve' koje je narod bio prisiljen davati Minosu.
Međutim, komplikacijama nikad kraja, Minosova kći, Arijadna, ludo se zaljubivši u Tezeja, zamoli Dedala da joj otkrije tajnu labirinta – što ovaj i učini. Saznavši za to, Minos se strašno razljutio i u labirint zatvorio i Dedala i sina mu Ikara.
Dedal je naumio pobjeći iz svog labirinta, zajedno sa Ikarom, osmislivši i konstruiravši za tu priliku krila kojima će odletjeti sa Krete. Načinio ih je od perja i voska te je prije bijega upozorio Ikara da ne leti prenisko jer se krila ne smiju smočiti, ali niti previsoko kako ne bi došao blizu sunca jer će se vosak otopiti. Međutim, mladi je Ikar, obuzet prvim letačkim iskustvom, zanemario očeva upozorenja i približio se suncu čija je toplina otopila vosak sa njegovih krila i on je pao u more... (a Dedal se naravno spasio)
Ljudi su od tog vremena evoluirali, ali želja za osvajanjem visina i dalje je ostala utkana duboko u njima. Srećom, za razliku od starih Grka, mi smo imali Da Vincija koji je konstruirao prvu letjelicu po uzoru na ptičji let, ali tajnu pogona iste nije uspio otkriti. U njegovim nacrtima tako nalazimo izume o letu sa pomičnim krilima, u kojima čovjek, koji leži na dasci, licem prema dolje, mora pomicati krila.
Prvi balon izradila su braća Joseph i Ettiene Mongolfier, 1782. godine. Gumeno platno im je poslužilo za izradu balona koji je bio ispunjen toplim zrakom i pomoću njega se kretao (podizao). Tim je balonom, 21. studenog 1783., ostvaren je prvi čovjekov let!
Moj je prvi let omogućio prijatelj – paraglider – 16.07.2008. te mi tako pružio jedan sasvim novi pogled na svijet. Ljudi, šume, kuće... iz pričje perspektive izgledaju sasvim drugačije, bude neke sasvim nepoznate emocije koje ponajbolje opisuje moto jednog samoborskog paragliding kluba: "Mi znamo zašto ptice pjevaju". Sad znam i ja - a ako želite, možete saznati i vi ;).
Kaštelir, Istra, 27.07.2008. - Ivana u tandemu i Tomislav kao pilot :)
Hm, zašto pišemo i uređujemo ovaj blog, možda iz dosade, možda zbog viška vremena, možda zbog želje za postizanjem nečeg novoga, možda zbog razvijanja informatičke pismenosti, ali najviše zbog želje da prezentiramo svoj grad, grad koji nije savršen, koji ima mnoge probleme i slabe točke, zbog kojih ga još više i volimo!
Želimo grad Samobor prikazati onako kako ga mi vidimo, nekad će to biti loše stvari, nekada dobre... Pokušat ćemo biti veseli i biti jedan od onih blogova na koje rado svraćate jer ćete vidjeti nešto novo, ili drugačije, ili samo viđeno našim okicama!
Nadam se da vas nećemo razočarati, a nemojte ni vi nas, zato,
SLOBODNO KOMENTIRAJTE, I POZITIVNO I NEGATIVNO
