utorak, 15.05.2012.
Sasvim prirodno
U ovih par dana vremenske prilike su bile svakojake: sijalo je Sunce, padala je kiša, puhao je vjetar, temperature su bile visoke, pa se živa na termometru spustila i za desetak stupnjeva. I opet će za par dana ogrijati Sunce, pa će puhati vjetar... Žalit ćemo se na kišu, smetat će nam previsoke temperature, nećemo znat što obući i obuti ujutro... A, zapravo, sve je to normalno. Sve je to priroda. Sve je to prirodno!
Spadam u one osobe koje vole Sunce više nego snijeg, proljeće i ljeto više nego jesen i zimu, lagani povjetarac više nego buru... I sve to utječe na moje raspoloženje:)
No, vremenom sam naučila da volim snijeg, da volim bijele pahulje, led i vjetar koji grebe obraze, da uživam u rapsodiji jesenjih boja jednako kao i u rapsodiji mirisa i pupoljaka cvijeća u mlado proljeće; da se ne mrštim na kišne oblake, da ne psujem kada puše vjetar i nosi mi prašinu u oči... Možda to dolazi s godina, sa životnim iskustvom, a možda i sa samim prepuštanjem Životu.
Priroda me uči biti strpljivom, tolerantnijom, manje rigidnom, opuštenijom, slobodnijom. Priroda me inspirira, priroda mi unosi vedrinu i radost, priroda me liječi, priroda mi popravlja raspoloženje...
Iako sam odrasla u betonu, na asfaltu, imala sam sreću da su moji roditelji kupili mali komad zemlje i lagano, godinu po godinu, deceniju po deceniju, oblikovali taj vrt. Taj vrt je moja oaza!
Nisam ranije bila toliko zainteresirana za vrtlarstvo, radije bih samo otišla na vikendicu ljeti da se sunčan i nabacim „farbu“. Ali, sada željno iščekujem svaki slobodan vikend da pobjegnem u Raj. Priroda je zbilja Raj!!! Priroda je sanatorij, priroda je oaza... priroda je luksuz!
Sretna sam i što sam vlasnica dva psa, pa se i svakodnevno „rekreiram“ i smirujem misli i dnevno-političke frustracije u tim duuugim šetnjama...
A ono što sam naučila od kada sam bolje promatrala (i promatram) prirodu je to da je sve u životu u ciklusima. Ima perioda kada smo ni za šta, kada smo uspavani i ništa nam ne ide od ruke, a onda se desi nešto pa sve procvjeta i sve nam polazi za rukom, pa onda opet uslijedi loš period... i tako u krug. Proljeće, ljeto, jesen, zima. Plima i osjeka. Dan i noć. Bura i bonaca. Život i smrt.
Iako prolazim kroz jedan teži period u životu, ne pravim sada od toga dramu ( a ranije sam bila sklona dramatizirati i na sitnice!), jer nekako osjećam da kako dobro ne može da traje vječno, tako ne može ni zlo. Proći će. I doći će. Samo moram biti strpliva i prepustiti se. Baš kao i moje biljčice. Gledam ih kako su strpljive i prilagodljive i na dobre , i na loše uvjete: )
- 20:55 -
