srijeda, 20.05.2020.
Izgubili smo...
Voljela sam te više od svega.. Za tebe bih učinila sve..
Uzimao si me zdravo za gotovo, igrao se mojim osjećajima i na kraju si otišao..
Raspala sam se, gušila se u suzama i proklinjala dan kad sam te upoznala..
Uništio si našu ljubav, uništio si moju ljubav.. Ubio si sve ono lijepo u meni..
Ako će ti biti lakše da me prikazuješ i razmišljaš o meni kao o bezosjećajnoj i hladnoj osobi ok, radi to..ja znam što je prava istina..
I znam da sam te voljela kao što nikad više nikog neću... Ali jaz koji si stvorio svojim postupcima između nas je preveliki.. I nemam snage i nemam hrabrosti da se opet bacim u vatru jer posljedice sam već osjetila i ne želim, i ne mogu to sve opet..
Ne želim ponovno proživljavati bol koju, kao što si ti rekao, ne bih "poželjela najgorem neprijatelju"..
I možda ćeš zauvijek ostati u mojem srcu ali nakon svega to ti ne daje pravo da ostaneš u mojem životu..
I još nešto, ne brinem se ja za tebe jer znam da ćeš biti sretan...
I slobodno me mrzi jer lakše ću živjeti sa činjenicom da me mrziš, lakše nego da me voliš..
utorak, 12.05.2020.
Kroz moje oči nas dvoje smo bili nezaustavljiva sila.
U moru emocija jedna predivna ljubavna priča. Da si barem i ti gledao" naš Svijet "kroz moje ružičaste naočale, kroz moje oči.
Možda si me i volio ali ne na način na koji sam ja voljela tebe.
Izabrao si ono što je najbolje za tebe i samo jednom rečenicom sahranio našu ljubav, našu priču poslao u zaborav.
Danima sam se raspadala ali nekako sam našla snage, sakupila krhotine srca i krenula dalje.
Prihvatila sam njegov poziv jer te moram nekako "ubiti" u sebi.
Dočekao me kao što sam ja čekala tebe. Prostorije u stanu bile su obasjane svjetlošću svijeća.
Zastala sam i promatrala sičušne plamenove i na trenutak vrijeme je stalo.
Vratilo se sjećanje, tvoji poljubci dok sitni plamenovi svijeća obasjavaju naša tijela.
Ono što sam ja radila za tebe on je sada uradio za mene. Da li si shvatio razliku ?
Idem protiv srca i znam da ga neću voljeti kao što sam voljela tebe ali znam da će me on voljeti kao što ti nikad nisi, znam da će uvijek biti " tu"
za mene.
Ti nisi bio...Tako je valjda moralo biti i "naša priča" više ne postoji. Žao mi je što se nismo oprostili, nakon svega voljela bih da si imao snage i u lice mi rekao svoju odluku.
Ali ok, opraštam ti i puštam te..
Želim ti svu sreću ovog svijeta, budi sretan.
I ja ću konačno baciti olovku i papir, i svim srcem vjerujem da ću biti sretna.
utorak, 05.05.2020.
Obronci tuge..
Zatvaram oči i grčevito pokušavam zadržati misli..
Ne mogu.. Najveći neprijatelj je sada ova tišina koja dozvoljava da misli lutaju obroncima tuge,a svjetlo ulične lampe ocrtava obrise jedne izgubljene priče.
Slike se izmjenjuju, klize jedna za drugom.
Da li smo bili stvarni ili samo privid, iluzija u kojoj sam izgubila srce.
Vjerovala sam ti, vjerovala sam ti naivno kao dijete. Vjerovala sam da će nestati besane noći, vjerovala sam da će nestati olovka i papir.
Vjerovala sam u osmijeh, vjerovala sam u ljubav.
Na kraju vjerovala sam u bajke.
Svaka tvoja riječ rušila je zidove, ubijala straže oko srce, rušila sve barijere.
Ispružio si ruke, a ja sam ti stavila srce na dlanove.
Zašto su ti ruke bile ledene, zašto si svojim ledenom dahom ugasio moj život?
Samo bolni drhtaj tijela i suze koje tope jastuk odaju znakove života.
Živa sam ali duša se ispraznila.
Nestalo je osmijeha,
Ne osjećam više toplinu sunca, ni miris cvijeća..
nedjelja, 03.05.2020.
Znaš, ja sam od onih koji neće pasti na koljena moleći za ljubav, od onih koji drže do ponosa i dostojanstva..
Obećala sam da neću plakati, obećala sam da ću mirno podnijeti sve scenarije naše priče jer sam svjesna da sam napravila sve što sam mogla.
Dozvolila sam da srušiš sve moje zidove, ostala sam ogoljena ispred tebe..
Uzeo si mi srce one noći između tvojih zagrljaja i mojih suza.
Nikad nisi planirao ostati, a nisi bio ni toliko hrabar da napraviš rez.
A ja se više ne mogu boriti sa tvojom demonima.
Ostani u vezi u kojoj ćeš svaki sat opravdavati slikom iz mobitela..
Ako to je ljubav onda ja ne znam voljeti..
ponedjeljak, 13.04.2020.
Čuvaj se i budi sretan dok se ja sa maskom na licu vraćam svojoj predstavi života...
Voljet ću te u snovima... I možda u nekom drugom životu..
nedjelja, 29.03.2020.
Sjeti se..
Volim te...
I sve dok dišem i ova će ljubav živjeti.
Ako ikad posumnjaš u to sjeti se svakog našeg poljubca, svakog našeg zagrljaja..
Sjeti se svih naših zajedničkih trenutaka.
Sjeti se svakog uzdaha, drhtaja..
Sjeti se koliko te želim..
Sjeti se ovih mojih riječi..
Sjeti se da te volim..
A kad kažem da te volim, vjeruj mi tako i mislim.. Zauvijek...
30.11.2019 - 30.03.2020
"Laku noć najdraže moje.. volim te jako i šaljem ti pusu za slatke snove "
"Želim tvoj zagrljaj i osjećaje za koje bi dao sve na svijetu".
četvrtak, 27.02.2020.
Sutra će biti lakše..
Najviše boli susret sa krevetom.. Kad ugasim svjetlo i utonem u misli koje kao bujica krenu i vraćaju svaki trenutak sa tobom..
Boli svaka misao na tebe..oči postaju vlažne, a srce hoće iskočiti jer znam bio si tu i bila sam sretna.
I baš taj minut pred san uvijek je najduži i bojim se zatvoriti oči jer kad ih zatvorim vidim te u svemu..
Nedostaješ mi, nedostaješ mi svakim otkucajem srca..I tješim se "sutra će biti lakše" ali ipak prije toga treba zaspati...
subota, 25.01.2020.
Bajke ne postoje
Ponovno si zatvorio vrata za sobom, ne izgovarajućini jednu riječ, zauvijek zatvorio,znam da se više nećeš vratiti, jer u tom trenutku sam shvatila da si se samo želio pozdraviti.
Srce se razbilo u komadiće ali vrijedilo je..
Naša priča više ne postoji ali volim te ovog trenutka, voljet ću te i sutra, voljet ću te zauvijek...
četvrtak, 09.01.2020.
Nisi blizu...
Ne odmičem se, ali dozvoljavam srcu da progovara samo kad sam u tvome zagrljaju.
I u svakom za nas ukradenom trenutku biću tvoja u potpunosti.
U svakom tom trenutku ću te voljeti kao nikad nikoga.
A svaki trenutak bez tebe će biti vrijeme kada će razum upravljati.
Tko zna, možda će doći vrijeme kada će razum i srce disati u istom ritmu.
Fališ mi jako i fale mi naše emocije od prije ali jedino tako mogu podnijeti da nisi blizu i da nisi sam..
ponedjeljak, 06.01.2020.
21.12.2019
Dovoljan je samo trenutak da osjetiš onu istinsku sreću, onu ljubav o kojoj su pisali najveći pjesnici, ljubav zbog koje su se vodili najveći ratovi.
Plakala sam, sjećaš se? Plakala sam jer sam shvatila koliko te volim. Plakala sam jer sam shvatila da ću srce ostaviti u toj noći i da ga više ništa neće moći vratiti.
Ostalo je u toj noći u tvome zagrljaju.
I ostat' će zauvijek..Jer, rekla sam ti:"uvijek ću te voljeti".
Ali ponekad samo ljubav nije dovoljna..
Znam da više ništa neće biti isto, ja sam se promijenila.Promijenile su se vrijednosti ali ostala je bajka, bajka koju svakodnevno živim u mislima, i uvijek se iznova vraćam u taj trenutak, u trenutak kada sam prvi put u životu osjetila pravi smisao riječi "Volim te".
Tennessee Whiskey 21.12. 2019
Ako te izgubim ostaje sjećanje...sjećanje ostaje "uvijek i zauvijek"...
"Jako te želim zagrliti i poljubiti ako si sama doći ću do tebe samo da te zagrlim i da ti kažem da će sve biti ok i da se ne brineš"
"Ne mogu obećati sve u životu ali mogu obećati da ću živjeti za svaki trenutak proveden s tobom i da ću učiniti sve da budeš najsretnija žena u životu i da ću ti dati svaki milimetar sebe"
Da mogu drugačije..
Znaš koliko znam biti žustra, uvijek vođena emocijama, oružje koje može ubiti riječima.
Riječ me uvijek nosila i u naletu emocija iz mene su izlazile najrazornije odluke . Znam, "nije vrlina" rekao si.Ali kad okreneš i pogledaš sa one pozitivne strane da nije bilo tako nikad ne bi upoznala tebe.Nikad ne bi shvatila što znači voljeti.
Željela bih biti drugačija, ovaj put bih stvarno željala biti drugačija.
Udahnuti, smiriti se i dati sebi vremena da razmislim. Dati tebi vremena da razmisliš.
Vjeruj mi, ne postoje riječi kojima bih opisala ovo što osjećam prema tebi.
I rekla sam ti - to je ono što me najviše plaši i zbog čega pokušavam pobjeći od svega.
Ali uvijek iznova postavljam pitanje "mogu li? "
Rekao si :"koliko će trajati ne ovisi samo o meni" ali vidi, jednako tako mogu i ja reći: "koliko će trajati ne ovisi samo o meni"..
Volim te..
Znaš da te volim više od svega.
Želim biti s tobom, želim se buditi kraj tebe. Molim te, nemoj više nikad sumnjati u to.
Kad upotrebljavam sarkazam, kad sam otrovna znači da se raspadam od bola.Nisam jaka i ne mogu više , ne želim više tebi nanositi bol riječima. Jel' možeš pretpostaviti koliko me boli činjenica da je sad u tvojoj blizini, da sad osjeća tvoj miris ? Da li možeš razumjeti koliko su boljele tvoje riječi "kada se skida gola ispred mene". Da, zašto se ne bi skidala, ona ti je djevojka, a ja, ja sam samo netko tko te voli i želi iz daljine...
Ljubav ne bi trebala boljeti, a ova ljubav boli...
Misliš da je to ljubav?
Ako je, ne želim je takvu.
Moramo otići jedan od drugog , a vrijeme će pokazati da li smo se stvarno voljeli ili smo bili samo iluzija.Vrijeme će pokazati da li postoje bajke.
Ako me voliš pusti me da odem i ja puštam tebe.Ako je zapisano u našoj knjizi života onda ćemo se opet naći i krenuti ispočetka, bez okova.
Samo nas dvoje..
Tek tada ćemo znati da će biti zauvijek..
Volim te...
nedjelja, 03.06.2018.
Požutjele stranice
Nosim sa sobom čitav kovčeg starih pisama, starih bilježaka misli , koje sam zbog težine sa vremena na vrijeme stavljala na papir i prelistavajući te stare, već požutjele stranice , osjećam kako u toj ogromnoj količini pospane senzualnosti ,u toj masi rečenica i misli , ipak sa vremena na vrijeme progovara srce.
"Naša priča "
I zauvijek ću ostati željna usana koje notama svile miluju lice, izgubljena u razmaku između sna i jave ,tražeći put snova ...jer ,u snovima ne postoji "daleko"..
nedjelja, 11.12.2016.
Još jedno jutro ..
Jedno od onih sumornih i maglovitih jutra u kojima hladnoća zbog temperature u negativnom predznaku grebe obraze .. Jutro koje u meni budi "teške"emocije za koje ću okriviti loše vremenske uvjete iako znam da nije tako ...znam da je to opet samo jedno od onih jutra kad pokušavam pobjeći od sebe ..pobjeći preko linije zbiljnosti,utonuti u snove i izgubiti se u mašti nekog budućeg vremena .
Čak ni ovo sunce koje sada sramežljivo virka kroz moje prozore ne unosi boje ...
Zatvaram oči ,postajem kapljica kiše neposlušna i divlja ...klizim niz tvoje obraze ,putujem do tvojih usana i nestajem ugrijana tvojim toplim dahom....sive nijanse nestaju ...
subota, 08.10.2016.
Sa vremena na vrijeme me udari flashback i razvlačim mjerila nekih davnih scena iz života i sve oko mene bojim u ružičasto...ne mogu si pomoći ali još uvijek vjerujem da najljepše priče zauvijek ostaju u uvodu...U slučaju da nisi shvatio što hoću reći - pokušavam opravdati svoje ponašanje koje u zadnje vrijeme nije u skladu sa nekim zadanim normama ponašanja i po nebrojimvisekolikoputa pokušavam sve vratiti na početak ...
subota, 30.04.2016.
Ogledalo snova
Ne želim biti jedna od onih koji vole prisustvovati vlastitom životu ,držeći nedoličnim svaku težnju da ga prožive, biti od onih koji vlastitu sudbinu promatraju na način na koji većina promatra kišu.
Nakon nekog vremena postati zatočenicom vlastite čarolije samo gledajući kako se na obzoru prelijevaju boje poput pijanih valova ,a ne dotaknuti ih i osjetiti. Ne želim samo promatrati zbunjujućom upornošću koja je svaku tvoju riječ prisiljavala da bude zapamćena.
Ne želim više gledati u tvoje oči tako predivne ,a tako nijeme.
Gledam kako mi život pred očima sipi ,nalik tihoj predstavi .
Gledam kako nestaju bešumne sjene ,a život ide prema bezuvjetnoj i savršenoj samoći dok okom promatram tu veličanstvenu ludost. Prepuštam se sudbini dok jedinstvena pozornica života propušta tek sjene i tišinu, a ja pognute glave pratim vlastite korake ,jer mi to pomaže da ne razmišljam .
Ponekad samo na trenutak zastanem i promatram sićušni plamen svijeće i na trenutak zaustavljam vrijeme jer dignem li pogled život dalje teče dosadnom normalnošću.
Zamišljam let stotine ptica ,ptica svakakvih vrsta ,poludjelih ,što pjevajući i kriješteći bježe posvud naokolo..gledam u taj vatromet krila ,oblak boja i uplašenih zvukova ispaljenih prema svjetlosti , slušam tu glazbu u bijegu kako leti zrakom ….znam ,čudna je to bol ..umirati za nečim što nikad nećeš doživjeti ..prikupljati sjećanja brižljivom ludošću i pomišljati kako je riječ o znakovima ,odnosno pepelu kakva dogorjela glasa.. mojeg glasa koji tiho šapuće;
…dajem ti svoje usne ,kada te prvi put poljubim, osjetit ćeš dodir svile ,toplinu mojih usana,tražit ćeš me u mraku ,a nećeš znati gdje jer ne možeš znati ako ne otvoris oči ,molim te ne otvaraj ih ,samo osjećaj .. prislonit ću usne na mjesto gdje ti srce lupa ,jer te želim ,i sa srcem među mojim usnama zauvijek ćeš biti moj …..znam, na kraju ostaje samo sjećanje koje rastapa vrijeme ,koje se više gotovo i ne može razabrati u toj magli i dimu…zatvaram oči i u snovima se spuštam do jezera, satima ga promatrajući ,jer nekako mi se čini da se u toj vodi zrcali blaga i neobjašnjiva predstava ,koja je zapravo cijeli moj život..moj život bez tebe ...
četvrtak, 14.04.2016.
Kad zbog prezauzetosti poslovima uđeš u neku rutinu mraka ,ispraznog života ..postaneš izgubljen i nađeš se kako buljiš u prazninu ,vrijeme je da se uplašiš , probudiš i postaviš pitanje ;što propuštam ?
Toliko smo ušli u rutinu da se osjećamo (čast izuzecima) kao dio nekog stroja koji se naizmjenično ubacuje čas tamo ,čas tu ,a kad je slobodan prazan je.. Postali smo robovi navika uvijek u trci za novcem ,materijalnim stvarima ,a sve ono bitno što čovjeka čini čovjekom ostalo je negdje po strani.
Kako pomoći sebi i naći put do samoga sebe? Da li tražiti smisao života kroz neke promjene ili se prepustiti postojećem stanju,stvar je odluke koja ovisi isključivo o nama samima.
Ne znam dal da se zabrinem tokom misli i postavim sama sebi neka pitanja o smjeru života i tako okrenem na filozofiju ili krenem linijom manjeg otpora i budem zadovoljna „kako je- tako je „ ….ali kad bolje razmislim , kako god da okrenem imam samo jednu priliku za proživjet ..da je prokockam i potrošim na pogrešan način morala bi biti totalna kretenuša ..pa tako ipak biram filozofiju ..
utorak, 12.04.2016.
"Ljepota je u oku promatrača"
Netko tko je obdaren neobičnom fizičkom ljepotom, bilo da se radi o muškarcu ili ženi ,vrlo vjerojatno je da ima i svojstvo da zna i umije nositi svoju ljepotu. Jasno je da kad posjeduješ takvu ljepotu ,ljepotu višeg reda nisu potrebne nikakve nadopune i nikakva podudarnost sa bilo čim drugim.
Obično se sa ljepotom povezuje ograničenost uma mada ne mora biti pravilo…možda više neke predrasude ..ali ako i je tako ..ako posjeduješ ljepotu što će ti pamet ??
Zar ti nije dovoljan samo jedan talent u kojem si TI TI .
Poveznicu sam našla u romanu „Proljeće Ivana Galeba ,..a ide ovako ;
„Imao sam otprilike isti utisak kao kad bi za kakvo veliko slikarsko djelo zapitali da li ,pored toga, ima pod okvirom montiranu napravicu koja svira“..
nedjelja, 10.04.2016.
Umijeće ljubavi
....čitajući knjigu "Umijeće ljubavi" Erich Fromm...
Ne postoji jednostavan recept kako naučiti voljeti. Možda uz veliku dozu koncetracije, strpljenja, discipline, fokusiranosti ali i vjere. Vjerovati u osobu koju voliš, ali vjerovati i u sebe.
Paradoksalno je da je sposobnost da budemo sami nužan preduvjet za sposobnost voljenja .Ako se vežem za nekoga samo zato jer je ta osoba moj pojas za spasavanje to nikako nije odnos ljubavi.Najteže je biti sam sa sobom ,a glavni je preduvjet za postignuće ljubavi je prevladavanje vlastitog narcizma .
„Ljubav je aktivna čovječja snaga, snaga koja probija zidove što razdvajaju čovjeka od njegovih bližnjih, koja ga sjedinjuje s drugima. Ljubav pomaže čovjeku da prevlada osjećaj osamljenosti i odvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da zadrži svoj integritet. U ljubavi se zbiva paradoks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju dvoje.“
subota, 09.04.2016.
Utopija
…iz romana „Divni novi svijet“A .Huxley navodi citat N.Berdjajeva;
„Utopije se ponekad čine mnogo ostvarljivije nego što se to nekad vjerovalo.A mi smo sad pred mnogo tjeskobnijim pitanjem ;Kako izbjeći njihovo krajnje ostvarenje .
Utopije su ostvarive.Život korača prema utopijama.I možda će započeti novo stoljeće ,stoljeće u kojem će intelektualci i učeni sloj sanjariti o tome kako da izbjegnu utopije i vrate se društvu bez utopija, manje savršenom i slobodnijem.“
četvrtak, 07.04.2016.
Prividan svijet
Ući u labirint i staviti se u namjernu samoću ,prihvatiti zamršeno kretanje i nepoznatu strogost sudbine i na kraju držati u ruci konac izbavljenja i biti zahvalan sam sebi. Postoje uvjerenja u koja sam nekad vjerovala ,sada su ona postala samo sjene ideja ,kopije , odrazi ,odbljesci ,samo prividan svijet. Kad dovedeš u pitanje već prihvaćena uvjerenja i stavove koji su dosad bili razumljivi sami po sebi javi se dvojba , sumnja i odjednom shvatiš da si izgubljen .Barem jednom u životu dogodi se trenutak kada se uzdrma sve što je dotada čvrsto stajalo ,jedanput u svome životu ,makar i protiv svoje volje pitaš se ;kamo i čemu?
I onda se sjetiš priče o „košulji sretna čovjeka“..i odlučiš biti „pametna“ i izvući poantu..
utorak, 05.04.2016.
Čarolija trenutka ...
Često čujem rečenicu tipa: "Ma tek toliko da malo ubijem vrijeme..."Lagala bi kad bi rekla da nije bila prisutna i u mojem riječniku..
Zašto ubijati vrijeme!? Što to uopće znači „ubijati“ vrijeme? Ubijati život ,uskratiti ga za možda neke bitne stvari koje nesvjesno ubijajući vrijeme propuštamo jer nismo prisutni.Koliko smo možda takvih trenutaka propustili ,a da toga nismo ni svjesni.
Želim biti prisutna u svakom trenutku bez razmišljanja o prošlosti ili budućnosti, želim utišati sve loše misli i strahove koji me guše.
Tako vođena mislima ,mada umorna od neprospavane noći sa crnim kolutima oko očiju, ali ipak željna zraka obula sam patike i krenula rutom kojom obično trčim .
Dal zbog težine tereta koji sam skinula sa leđa ili saznanja da sam shvatila da ipak nije vrijedno, ali po prvi puta postala sam svjesna svih boja oko mene ,okusa ,zvukova i mirisa .Postala svjesna sunca koje mi je grijalo lice ,povjetarca koji mi je lagano prolazio kroz kosu ..sve zajedno spojeno u čaroban trenutak ..
Izgubljena u ljepoti čarolije zastala sam, udahnula i osjetila da nakon dugo vremena opet dišem punim plućima, a negdje u mislima odzvanjala je rečenica ;“Živi svaki dan kao da ti je posljednji“
subota, 05.03.2016.
Kad imaš osjećaj da ti je život kao Gaussova krivulja i trudiš se po nekoj definiranoj formuli izračunati i dokazati istinitost teorije vjerojatnosti , predvidjeti koji je najpametniji potez.. uvjerenja da sam na dobrom putu ipak moram priznati da mi matematika nikad nije bila jača strana ..
…hoće li nastala greška prilikom izračuna ili će problem biti što statistika baš i nije na mojoj strani..ne znam … ili da ipak prihvatim da je život prepun varijabli da bi se na njemu primjenili takvi izračuni..
subota, 16.01.2016.
..osjećam tvoj dodir ..dodir koji me nosi daleko od naše stvarnosti...pamtit ću ga kao onaj ljetni pljusak koji miluje lice i čiji dodir se ne zaboravlja ni onda kad ispare i zadnje kapi...dotaknuo si mi dušu i živim u nijemom iščekivanju nečeg dragog,nečeg što dolazi,traje i nikad ne nestaje..nema tog zaborava koji mi to može odnijeti...ponekad poželim da ti mogu reći sve što želim ali riječi ostaju naslonjene na rub usana...znam da nikad neće biti izgovorene zbog straha da ta ljubav nikada neće biti uzvračena...
petak, 15.01.2016.
..vinuti se u visine dok bol i patnja ostaju daleko ispod oblaka,pobjeći od ljudi i biti sam sa sobom,pustiti da misli pokidaju sve lance koji nas sputavaju ..prijeći granicu svijesti i biti u nekom boljem Svijetu,Svijetu bez bola i patnje...u Svijetu u kojem glagoli"voljeti " i "vjerovati" imaju značenje..
..probuditi se u Svijetu u kojem ne postoje isprazne duše ,u kojem je prirodna ljepota vrijednija od danas toliko popularene plastične ljepote..
..a jebiga , mogu ja sanjati ali svako novo jutra me opet vraća realnosti života ..
..toliko sam puta rekla „neću više“ i toliko sam puta opet iznova dala prednost osjećajima…
I, opet ću sama sebi reći „glupačo nisi normalna; izbaci iz te svoje slatke glavice priču koja nema ni početak ni kraj“ .
Vjerojatno je vrijeme da i meni dođe ,kako se ono kaže „iz guzice pa u glavu“ da nije vrijedno izgubiti toliko vremena sanjajući o bajci , dovoljno sam „velika“da shvatim i prihvatim da su bajke ipak samo bajke koje se nikad ne ostvare..
Mišu,nisam planirala …. jednostavno se dogodilo i ja sam se zaljubila ..ali eto, obećajem tebi ,obećajem i sebi, ne želim više ići dalje sa tobom u mislima ..možda si samo dozvolim da te vidim u snovima, ali i o tome ću još razmisliti..
Znam da si volio i znam da poznaješ osjećaj ….i zato vjerujem da ćeš me ipak probati razumijeti i shvatiti ..samo brinem ..više ne tražim od tebe nešto što si već davno nekome poklonio ..
Čudne su te emocije ..nekako uvijek mi se čini da sam u nekom začaranom krugu ljubavi, i koliko se više trudim da je ulovim ,ona mi sve više i više bježi ..a, toliko čeznem da nađem i osjetim ljubav ..
A ja ..ja ću i dalje tražiti put do srca ,srca u kojem postoji skriveni kutak rezerviran samo za mene , do srca na koje sam možda ja jednom davno „legla „.. i svim srcem želim vjerovati da ću ga naći ..jednom
četvrtak, 14.01.2016.
Uvijek sam se vodila nekim pogrešnim pretpostavkama i puštala zlobnike da me gaze .
Voljela sam i dozvoljavala tuđu pakost ..plakala zbog tvoje okrutnosti..
Mislim da je došlo vrijeme na napravim odmak ,pustim te da razmisliš ..
Ukrotila sam svoje mane , nedostatke uklonila i iskrivljeno popravila .
Pa čak ako i ne uspijem biti vrijedna tvoje ljubavi pružila sam ti ljubav ..nekada je lakše pružati ljubav..bez obzira na povrat ..
Promijenila sam kut gledanja , stav i više me neki tvoji postupci ne uzrujavaju .. …
.. još uvijek se ponekad javi onaj zločesti glasić prepun negative ali trudim se ne slušati ga ..
Po nekom zakonu uzroka i posljedica tipa „žanjemo ono što sijemo“ ljubav bi trebala biti uzvraćena ..
Trudim se ne misliti na tebe ,trudim se svoje misli zaokupiti onim što volim..buditi se sa drvećem,cvijećem ,sa morem i oblacima ..
Da li postoji savršena ljubav? ..vjerujem da postoji i vjerujem da ona isključuje strah jer tamo gdje postoji ljubav ne postoji strah ,ne postoje zahtjevi ..
Sve dok ne nađem tu savršenu ljubav odbaciti ću sve iluzije i doći u dodir sa stvarnošću da lakše ovu ljubav kao i sve one prije ponesem i u susret i u rastanak ..
Znam da postoje vrata ljudskog srca ali nažalost znam da se ona mogu otvoriti samo iznutra ..
Postoje želje ali važno je znati ;
"Ma koliko se činila nemogućom nečija želja, ostvarit će se uz pomoć vatre ljubavi. Ako se pak ne ostvari, to znači da vatra nije bila dovoljna jaka." – Talidari
..znam da ćeš shvatiti ..
Nakupilo se i kilograma ovih dana ,mada me to ne brine previše …otići će brzo ..
Ono što me brine je nered u glavi ..dal je krivac prvi mjesec za kojeg kažu da je najdepresivniji mjesec u godini ili snovi koji su ostali samo snovi, ciljevi koje nisam uspjela realizirati na način na koji sam željela ..ali ,shvatila sam ..
Kad „loše“ misli postanu navika od koje se teško odviknuti i kao riječna bujica nose sve sa sobom ostavljajući iza sebe kaotičan nered , definitivno je krajnje vrijeme za reset uma..
Davno sam naučila da kvaliteta života ovisi o našim mislima, naučila sam da misli kreiraju stvarnost ,ali ponekad, ne planirano ,izgubiš se u vlastitim mislima i tražiš način kako nastaviti upravljati vlastitim životom ..kad izgubiš kompas koji ti pokazuje kojim smjerom ići ,teško se vratiti na pravi put
I eto nekako baš danas sam pročitala nešto što me dotaklo i vratilo ,a išlo je nekako ovako“ I sve dok sam svjesna da tamo gore postoji netko tko će me uvijek čuvati ,ovdje dolje ne postoji nitko tko me može slomiti“..
Cijelo moje biće čezne za ljubavlju , nježnim dodirima ,onim leptirićima u trbuhu koje osjetiš kada se usne spuste i krene pjesma u ritmu poljubaca ..kad te ošine pogled koji prodire u dušu i razara srce..tvoj pogled ljubavi ..pogled napola zatvorenih očiju ..pamtim ga..sada me još samo pokoja tvoja slika sjeti na njega.
Ljubav, želim te .Gladna sam tvoje ljubavi i željna tvojih dodira..Želim da me voliš , želim se topiti u tvojem zagrljaju.
Želim da mi tijelo gori pod vatrom tvojih poljubaca i snagom tvojih dodira.Molim te ,mazi me opet svojim rukama ,privuci snažno i osjeti kako se mirisi miješaju dok sva naša osjetila vrište .
Voljela bi se opet priviti uz tebe ,osjetiti dodir tvoga tijela ,osjetiti svaki drhtaj kad se usne spuste ostavljajući trag na vreloj koži .
Želio si me ..što se promijenilo ?
Da li znaš koliko boli pomisao da me više ne želiš ?
Utjehu tražim u zagrljaju i poljubcima drugih...možda samo neka moja osobna satisfakcija …ako uopće i je..
..i znam da ću slomiti srce dvojici….slomio si ga i ti meni ,razbio ga u komadiće .. komadiće koje više nitko neće moći sastaviti ..nitko osim tebe ..
..molim te ,izađi barem jednom iz tih svojih okvira i iznenadi me ..barem jednom da te osjetim ...
