petak, 23.03.2007.

JEBATE KOLKO NISAM PISAO

Ludilo!

Uvijek kad nabasam na ovaj svoj blog, ako se ovi ostaci ostataka mogu tako nazvati, prođe me jeza ko da sam na nekom groblju. Zapravo i jesam. Na groblju sam vlastitih misli i slova. Da ne povjeruješ. I onda se poput nekakvog starog grobara koji put osvrnem, vidim blog kako je ružan, dizajn mi je gadan, boxevi zapušteni poput prašnjavih ljesova...

...i ne reagiram!

Al sad mi je puko film, ulogirao sam se jer sam išo obrisat sve ove spam komentare (koje nadam se više nećete vidjeti na ovom mom groblju). Ipak ti crvi nisu dobrodošli. Gade mi se! Jadnici šta reklamiraju viagru i ostale pizdarije koje normalnim i onim malo manje okreću želudac. Rape movies, ma odi ti u PM, nećeš meni tu na mojoj grobnici srat svoje pizdarije. Odi na groblje selo do!

I pitate se onda zašto ne pišem ovaj blog. Nemam vremena! Vodim neki drugi sajt i ne stignem se posvetiti. A i više nije fora pisati jer mnogi već znaju ko je zapravo salty - tako da je slana čarolija istrošena.

Upila se u blato svježe iskopane rake.

| 18:03 | Komentari (8) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 27.11.2006.

NEŠTO SASVIM NOVO NA INTERNET BESPUĆU... X PORTAL!

Image Hosted by ImageShack.usŽelite reagirati na neku vijest, medijsku podvalu ili laž? Imate nešto za reći, ali ne znate gdje bi ste to mogli? Uvijek ste željeli pisati i izvještavati ili možda imate blog? Ili ste afirmirani novinar kojem je odbijena vijest zato jer je urednik poznat po cenzuri i dobrim odnosima sa svim strankama. Ako želite nešto napisati, izjaviti, komentirati ili jednostavno saznati najnovije vijesti iz građanske perspektive - od danas sve to možete na Vašem portalu - Xportalu. Xportal je prvi Hrvatski građanski portal gdje blogeri, novinari, ili svi ostali koji to žele mogu iznijeti svoje mišljenje. Bez cenzure. Članci se pozicioniraju prema ukupnoj ocjeni posjetitelja. Na isti način se rangiraju Top autori članaka i novinari. Top novinari prema ocjeni posjetitelja nagrađuju se tjednim nagradama poput DVD playera ili Ipoda. Xportal se sastoji šest glavnih rubrika: vijesti, sport, tehnologija, kultura, zabava i zdravlje te tridesetak pod-rubrika. Ako želite doprinijeti autorskim člankom te usput možda i osvojiti nagradu, ili jednostavno želite čuti glas građana - posjetite www.xportal.hr.

Xportal & Salty

| 21:23 | Komentari (3) | Isprintaj | #

nedjelja, 23.07.2006.

Zašto razdvajati različito?

Evo za početak moram vam se mnogima iznova predstaviti pošto sam zadnji kako tako konstruktivan post napisao davnog prvog ožujka, ali ni tada to nije bilo nešto pretjerano ili često.

Naime, počeo sam s „blogiranjem“ prošle godine, isto negdje u ovo doba, znači po ljeti. Izgleda da jedino tada imam nešto više vremena pa se mogu prepustiti i tim svojevrsnim ritualima opuštanja koji mi se poput mirisa svježe kave protežu mislima dok blogam.

Da ne duljim i natežem preći ću na stvar, odnosno na temu dana.

mi ljudi

Uglavnom, mnogi se ljudi čude i tvrde kako su različitosti spremne za dvoboje primirja. Istina, ukoliko gledate to sa strane cura-dečko, partner-partnerica tada vaše različitosti dolaze do izražaja te se na taj način međusobno nadopunjujete kao par ali i pojedinci. Tada se vaše mane pretvaraju u prednosti te se međusobno povezujete tim svojim različitostima.

No, kada se radi o društvu, ili kako mi to mladi danas zovemo „ekipi“, tada je gotovo nemoguće postići harmoničnu staloženost kojoj teži moj aristotelovski duh kojeg mi je majka čitajući mi njegova djela još nerođenom u um udahnula.

Inače sam se dosad u životu uvijek družio sa apsolutno najrazličitijim osobama, bilo pripadnicima subkulura ili kakvim svojeglavcima. Razumjet će me i teenageri i oni stariji ako kažem da sam se uklapao i u društva sa metalcima i šminkerima, i frajerima i tetkama i sponzorušama i štrebericama. Uvijek sam nalazio „zajednički jezik“ između sebe i „takvih“ te se upravo zbog toga nikada nisam želio etiketirati sličnim pojmovima, ma kako to sebično od mene bilo. U redu bilo je uvijek društava u kojima sam se osjećao ugodnije i raspoloženije no to se „na prvi mah“ nikada nije dalo zaključiti. I nikada nisam imao s time nikakvih problema. Ukoliko je trebalo ići na cajke, bio sam za, ukoliko je trebalo ići na techno party – naravno da sam bio i više nego nabrijan. Ali nisam ni zazirao od okupljanja u rokerskim bircevima ili šetnji po osamljenim parkićima. I ne mogu reći da sam zbog toga bio manje „ja“. Dapače, time sam baš potvrdio svoje veliko „ja“ a to je da sam takav, odnosno poseban, odnosno prikladan svemu i svakome. I nikada neću misliti da zbog toga nešto manje vrijedim kao osoba, zato što se ne zatvaram u krugove ili bolje rečeno čopore socijalnih zajednica.

No problem je kod takvih zajednica što se unatoč pojedincima poput mene, koji su ih bezbroj puta željeli „pomiriti“ i spojiti, oni NE DAJU SPOJITI. Ne da im se objasniti da su zapravo negdje u dubini postojanja jednaki, samo da do te svoje potrebitosti dolaze na drugačije načine. Drugačije rečeno oni se razlikuju u načinu života ali ne i u smislu života. No izgleda da to nije dovoljno. Sva ta induktivna zaključivanja padaju u vodu iz razloga što teorija ne funkcionira u praksi.

Uzmimo za primjer moj jučerašnji uzaludni pokušaj „pomirbe“ različitih socijalnih kategorija. Dogovorio sam sastanak raznovrsnih ljudi točnije mišung ekipe kojoj sam teoretski predvidio uspješan prolaz. U tom čušpajzu od interesa našlo se šminkera, štrebera, alternativaca, klasičara, metalaca, partijanera i „luzera“. Dogovorio sam sastanak u fancy bircu, što je već na prvu ruku bio uspjeh pošto vjerojatno polovica spomenute ekipe u takav birc u životu ne bi kročila. I sve se činilo super, onako pričoravom oku kakva konobara koji trsi ruke parama odmnoštva ispjenih koktela za 50 kuna, no iskusno oko već je na prvi pogled vidjelo da stvari ne funkcioniraju. Ljudi su se „našli“ nekakvim svojim sedmim čulima te se grupirali već u prvim minutama „uspješnog druženja“. Sve je bilo nekako pritegnuto unatoč opakim koktelima i sisanju limuna nakon nabrijanih tekila. Naravno kako to šminkeri običavaju, nakon par sati nabrijavanja u fancy bircu slijedi odlazak u fancy disko sa elektronskom glazbom na čiju samu pomisao zazire ona druga generalna polovica ljudskog soja. Oni ne bi u Best, oni bi u Žabac pa u parkić (čitam im misli). Treći pak žele na dobri stari plesnjak u dobri stari Saloon na kakav se oni prvi nisu nikako navikli. Ostalima je pak „svejedno“ što samo dodatno papri cijelu situaciju odnosno pokušaj spajanja različitog.

Uglavnom fancy dijelu ekipe bilo je dosta fancy birca i trebalo im je više, dok je onim „drugim“ također bilo dosta konobara i glazbe koja je onako uglađeno tekla skupocijenim prostorom spomenuta bara. Tako da su se, začudo svi složili da plate pozamašnu cifru za 2 ture cuge i napuste ušmirglani kafić i krenu dalje. Naravno nemajući pojma gdje i kako. Neki se nisu usudili ni dati svoj prijedlog dok se pak drugi nisu ni pokušali usuglasiti sa drugima. Uglavnom razjarena i ugodno napojena ekipa nije znala kamo će dok se nisu formirale „vođe“ determinirane svojim čvrsto izgrađenim karakterima još iz doba puberteta. Vođe su pokušale ono što sam ja teoretski sanjao, no nije im uspjelo. Nekima je već bilo kasno, drugi su se preseravali po cesti dok se trećima dizao živac jer nisu navikli ići gradom bez taksija ili skupih autića svojih dragih sponzora.

Sve je trajalo još punih sat vremena bauljanja po gradu u potrazi za jedinstvenim odredištem koje nikada nije bilo pronađeno jer nam očito nije bilo suđeno. Nakon toga, bez obzira na pripadnost određenoj kategoriji prevladala je općeljudska značajka umora i isfrustriranosti koja je rezultirala razdvajanjem „ekipice“ i odlaskom kućama.

Uglavnom, moja pretpostavka o spajanju ljudi s kojima se ja tako tečno mogu družiti zasebno, - pala je u vodu. Baš kao i tekila koju je nespretni konobar prolio po dekolteu zgodne crnke željne novih avantura koje noćas nije dobila.

čaša







| 12:00 | Komentari (12) | Isprintaj | #

subota, 11.03.2006.

Jeste li čuli o Seve?

Preuzeto sa SeveFanClub bloga

Vedrana Rudan o Seve: "Severina ima nevjerojatnu strast u nastupu i pokretima, a fenomenalna je ideja da uz nju pjeva jedna odlična pjevačica. Tada sam shvatila sudbinu žene i njenog uspjeha."

Gloria: "Iako su odsjeli zajedno u luksuznom hotelu Milenij, Seve i njezin dečko držali su se za javnost odvojeni jedno od drugog, no u trenutku pobjede na Dori osjećaji su izbili nesputano."

Večernji: "Severina je kraljica scene, uvijek i samo Nacionale, čak joj ni ukradeni intimni film nije narušio karijeru.
Dobro joj stoje i štikle i tenisice, jednako pjeva uz gitaru i lijericu... Pobijedila je na Dori i “malu seosku priredbu” pretvorila u prvorazredan društveni događaj. Preostaje joj još samo Eurosongov tron..."

U Večernjem listu 2004. Seve je izjavila: "Ja i ne znam pričati viceve, jer da znam vjerojatno bih bila predsjednica Hrvatske."

Što KL!K misli o Severini: "Koja bi pobijedila u obaranju ruku?
Severina. Definitivno! Nekako je kršnija cura od Vesne, a i sa sela je. OK, Vesna bi se sigurno borila kao lavica i obaranje bi trajalo barem 45 sekundi, ali samo je jedna Seve."

Severina i njezin dečko Mate Čuljak prvi su se put pojavili u javnosti krajem studenoga '05 na njezinoj premijeri u Kazalištu Kerempuh, no svoju ljubav, prema 24sata ne skrivaju tek od zajedničkog odlaska na ATP turnir u Zagrebu.

"Izazvala sam bijes usporedivši se s opaticom, no moj problem i jest to što me drugi ne doživljavaju onako kako sama sebe vidim." - izjavila je Seve za Globus

Ženski časopis Gloria odabrao je, između ostalih, Severinu kao osobu koja je 2005. godinu obilježila kao godinu za pamćenje.

Severina će igrati u trećem nastavku filma "Mi nismo anđeli", bar tako tvrdi zagrebački list 24 sata! Navodno, Seve je ponuđenu ulogu prihvatila, kada se nedavno u Beogradu susrela sa Srđanom Dragojevićem.

"Kad glumi, neki se bune da im otima kruh, kad ljubi, cijela nacija to gleda, kad radi pjesmu, optužuju je da je to srpska poskočica..." Grazia, br.3.

Trenutno je u sretnoj vezi sa mladim Mate Čuljakom, za kojeg kaže da je vrlo zreo i da dobro podnosi, u njegovom slučaju novonastalu, medijsku pozornost.

Severininu pobjedničku pjesmu Moja štikla na mobilne telefone downloadalo više od dvije tisuće Hrvata, piše Buisnes.hr

| 13:19 | Komentari (11) | Isprintaj | #

nedjelja, 15.01.2006.

Guess who's back?!

Ajme sram me je uopće ovako se najaviti!
Znam nije me bilo dosta dugo! Ma šta dosta, jaaako dugo... Toga sam sam i svijestan! No, znate li do čega mi je najviše stalo?! Do ovih par poslijednjih komentara... Vas koji ste također primijetili kako me nema...

U zadnje vrijeme, nikako nisam stizao odlaziti na BLOG i nastaviti sa njegovim uređivanjem. Božić, nekako nisam ni išao na kompjuter. Nova Godina – još manje. Ajme sjećam se dočeka! Kako smo se napili... OK, nemorate sad odmah mislit kako sam neki pijanac... Ali nekako kad se tako malo napijem plešem bez kompleksa i srama. Bio sam na tulumu gdje nisam poznavao možda preko pola društva. No bilo nas je mnogo. Preko 50! A ja makar nisam bio «glavni» na partyju sam ipak bio u centru pažnje. Sa tim svojim društvanjcem. Ne znam zašto sam uopće odabrao slaviti Novu među toliko nepoznatih ljudi. Mislio sam neće to baš ići. No ljudi su se pokazali odličnim, možda mrvicu premirnim, bar za Doček, za moj ukus.
Tako da sam ja, makar mnogima nepoznat itekako upadao u oči. Uglavnom u pozitivnom smislu.

Eto onda poslije oporavljanja, malo sam chillao, tako da ni onda nisam odlazio na net. Ali nisam dugo mogao gledati kako stoji ovaj post, od 'ko zna od kad. Nisam mogao gledati kako trune i umire, i kupi komentare od vas, koji me čitate, kako primjećujete da me nema i kako vam, bar malo i bar na neki način falim.

Kada sam i odlazio na net, pisao sam za X portal, u kojemu sam sada novinar. Nije da se sad želim hvaliti, želim samo malo opravdati izostanke. Ako se to ovdje može, ili ako je uopće potrebno.

Tako da sam one sve svoje potrebe za svojom novinarskom kreativnošću ispunjavao na Xportalu. Ipak mislim da je tako bolje, mislim da tamo ipak više spadaju članci informativnog sadržaja, a ne tu na SALTY.blogu, na kojem sam nerjetko do sada postao upravo takve.

Tako se desila ta prelomnica moga on-line pisanja i ostao sam negdje između. Nisam se više usudio/trudio vraćati na blog kako su dani odmicali, no kad god su mi na um padale misli kako ću uskoro postati lešina blogosfere PROBUDIO SAM SE i upalio PC u ovo nedjeljno jutro.
I zbilja vam, nemogu obećati da ću biti češći jer mislim da ova godina nosi neke preinake u mome životu, a i da neću više moći onaku duugo visiti za kompom. I nemojte misliti da sada to shvaćam kao gubljenje vremena, teško mi je ovo pisati ali nekako realno gledajući mislim da neću svaki dan moći bezbrižno lutati poljima blogosfere i interneta uopće.

No tko zna možda se gadno varam. Negdje u sebi i ja se tako nadam!

| 11:20 | Komentari (22) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se