Samoća i praznina
"Ljude u društvo tjera unutrašnja praznina i dosada. Ako osjete da su nam potrebni, ljudi postaju obijesni i arogantni."
"Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće."
Nije ni taj Artur Schopenhauer lud..
"Kroz jedinstvo bola mog probi zrak, dok leže po dubravi
Sunca, što sijaše kroz mene u tolika svanuća:
Da jedan čas sam vječit, sred ove bezrazložne ljubavi,
Pronesite i sjedinite kroz mene neba vječito putujuća;
Pa nek se vežeš najzad sve što bi u tijelu, nenadmašno u glasu,
I nek se izvrši najzad ta Žudnja, jedina vjerna ovom Času!
I neka umrem već jednom, nek prevaziđe ta misao,
Suviše žedna da zna koji bi nov san da ustavi...
Toliko dobre tišine dođe iz noći koju sam disao,
Mir, srce; i taj Čas dat ću, za jedan još čas ljubavi!
Il osvrni se na veče što zasta da gleda još u dan,
I rasvijetli se naglo ko da bi sunce da vrati;
Osvrtaše se tako tad da nam i pogledom plati
Taj Čas; o srce, budno već, što se vraćaš u san..."by R. Petrovic
30.10.2006. u 14:06 | K | 3 | P | # | ^
