MASKE
Za nekoga tko je neiskren kažemo da je »dvoličan«. Kao da preko svoga pravoga lica nosi masku. I brzo se nameće pitanje: Što je onda istinitije: maska koja otkriva nutrinu ili himbeno lice?
Ostavljam prekrasan text koji govori vise od icega.................
>Iako sam razoreno tijelo koje ne može zapaziti sva zbivanja oko sebe. Hodam među ljudima poput putnika bez torbe i starlete bez pudera. Sve sami vanjski simboli osoba koje glumimo. Izlazim u grad i lutam noćima. Lice prekrijem do neprepoznatljivosti, stavljam na se bijelu masku, a nepromjenjive izraze crtam olovkom crne boje, kao u improviziranoj srednjovjekovnoj komediji, postajem arhetip, žena sa osmijehom, dvorska luda, ljubavnica ili sretna i zadovoljna žena, služavka ili marioneta. Samo što to nisam ja. Krijem se ispod svih naslaga. I to nitko ne može da ugleda. Kada ne znaju što čine.
Promatram kako hodaju ulicom misleći da su jedini na ovom svijetu. Svi oni koji preostaju, drugi ljudi. Kralježnica mi se od umora krivi, a oči polako sklapaju. No vidim ih kako se ni sami ne gledaju i tada se pitam sve ono što bi se oni trebali pitati umjesto da troše dragocjeno vrijeme kao da posjeduju svu mudrost ovog svijeta i neograničenu količinu besplatnih vremeplova koji samo čekaju na te zarazne, pohlepne ljudske duše da uđu u povijest i da ju svakim novim putovanjem razore kao što razaraju vlastiti život i sve što im on ima za ponuditi. Ljudi su kuje prema životu.< by Amata Huntedsky-nadam se da se nece ljutiti,ali rijeci joj prekrasno teku....
Uz Colonijine stihove,nastavak slijedii sutra........
"kao da je moje
srce postalo pijesak
na ulicama bez imena
i svaki osmijeh
je maska na licu
pod kojom moram disati"
20.10.2006. u 12:16 | K | 1 | P | # | ^
