07

subota

prosinac

2013

Načisto u grubim crtama

kaže mogli bismo
pa kažem da, mogli bi
i onda prebacim nogu preko noge
oslonim leđa
i čekam da prođe to ništa koje bi se tako dalo moći
i, priznajem, (ni)malo mi se (ne) sviđa taj (novi) realist u meni
koji je spreman na sve
pa čak i da se (ne) polomi

eto to znači (ne) biti načisto sa sobom

a sad pusti neka divlja.
stijenu kažu oblikuju voda i zrak
val i vjetar
i tko si sad ti da mi upireš prstom u meko tkivo
kad sam se baš lijepo
kameleonski
zakamuflirala živa u kamen
umjesto da bodljama zračim pustilo
i nemoj mi sad o mrtvilu tupila mojih vršaka prstiju.
to je od bure što nulu pretvara u deset minusa
...kad se u nas nađeš na pravom mostu
(...a oni što pričaju o krivim izračunima i još nakrivljenijem izboru mjesta
malo znaju o Velebitu i divljim konjima)

no,
mi smo i tako krivo jedno mjesto,
prošlost što voli hodati unatraške,
oni što se plaše tuđe slobode
dok si sami namještamo udobne nam okove
zatvorenih očiju.
no,
mi smo i tako kriva zbirna imenica
u koju spadaju
i oni što im tu nije mjesto
i oni što će ubiti sve živo da prodaju i zarade
jer
nama
tuđe divlje ionako je strano
- mi priznajemo samo svoju divljinu

i jednom kad prodamo zadnje kapi
i damo koncesiju za svaki val
obala će i sama stradati
ovaj put od pitomijih ruku
a krivi će nam biti svi
samo ne mi - neuki.

a kritiku društva neka piše netko tko će ovu biografiju jednog prostora znati dočarati jasnije.
ja se ionako mislim samo baviti preciznijim nedoumicama između jesam i nisam.

(i opet sam uspješno izgubila konac)

kaže mogli bismo
pa kažem
da, mogli bi
i onda prebacim nogu preko noge
oslonim leđa
i čekam da prođe to ništa koje bi se tako dalo moći
i, priznajem, (ni)malo mi se (ne) sviđa taj (novi) realist u meni
koji je spreman na sve
pa čak i da se (ne) polomi

eto to znači (ne) biti načisto sa sobom

u grubim crtama

<< Arhiva >>