28

četvrtak

studeni

2013

Wolke 7 vs. sedmi val

Ma da se ne bih ispričavala
Što ponekad prešutim ono što mislim u tom trenu – o čemukome god.
I da ne bih onda još i objašnjavala što sam time mislila reći
Pa još docrtala odakle mi hrabrosti i gdje mi je ljudskost kad tako razmišljam.

Ma da ne bih crtala zašto sam si ponekad slaba
Zašto me nema
Zašto me ima previše
Zašto nestajem
Zašto mi se deblja koža tamo gdje je najviše puštam na milost i nemilost svega što mi je nesklono.
Da ne bih.
Ovako odbijena od svakog tog opisa.
Ovako nesklona izgovaranju, previše pričljiva
Nezaustavljiva, a počesto najšutljivija.
Dok me jedni smatraju tihom
A drugi misle da ne znam doći do daha kad me ponese
- a nije da me nesvjestica nije rušila
Kako i ne bih o nebesanju znala ponešto
Kad se nikad nisam dobro ukorijenila
- prvo jer nisam mogla
- pa jer nisam smjela
- pa jer mi je postalo preširoko
- pa jer se nisam znala zaustaviti
…a oni stari korijeni se uvijek drže za isto
…a oni stari – od toliko novih – uvijek znaju čiji su – makar ne znali na koju se kartu upisati – koju prodati – kojoj se podati – s kojom presjesti – i koju isparati.
…uvijek se kolutaju po jeziku, lijepih slova radi i gadnim hladnoćama usprkos
. Jer se gnijezdim tamo gdje je svugdje
. Kad mi ne treba sve
. Kad želje pišem toplina
. Kad snove pišem kao stranica
. Kad srednje ime upišem kao nepoznata
. Kad u godište upišem stara
. kad pod vozačku stavljam Wolke 7 kategorija
. Kad na krov metem prašinu umjesto ispod tepiha
. Kad gazim po vlastitom ponosu da ne povrijedim
. Kad jezik pregrizem do krvi da ublažim pad
. Kad pružim ruku koja će mi se istrgnuti
. Kad se snađem gdje se nađem bez da se objasnim
. Kad se izgubim gdje se bacim glavom bez obzira
, pod devedeset stupnjeva
, privijem koljena
, pa doskočim vlastitoj neslanoj šali
, jednim slučajno uljepšanim danom

…a to gdje je nestala poanta putem, to se moglo očekivati pronaći tamo gdje su se i ostale skrile,
S ispravnim padežima,
Slikom iz putovnice
I ravnim prstima
…i onih pet kila što sam ih izgubila putem
(a sad ih tovarim u snove – mekane poput jastuka, ugodne poput sna, potrebne poput jutra)
Još sam si na dane dobra
Još si znam biti sjajna
Još znam voljeti svijet kad kažem da sam onoliko nezadovoljna koliko sam pohlepna
I ne padne mi na pamet ama baš ništa što bih trebala.

Ma da se ne bih pohvalila
Što ponekad izgovorim ono što ne mislim u tom trenu čimekime god.
I da ne bih onda još i prešutjelašto time nisam mislila prešutjeti
Pa još izbrisala odakle mi slabost i gdje su mi nagoni kad tako glavom ne mislim
Kad se pustim
Da me nosi
Sedmi val
Gdje god me poželi ispljunuti

Ja ću se dobro snaći ili još bolje izgubiti.
I, doista ne bih znala reći što bi mi bilo draže i ima li u tome uopće razlike.

20

srijeda

studeni

2013

(Štrudla od višanja)

Ponekad pomislim kako je smiješno
Da se njima hranim
Spravljam jutarnje kave
I pletem šalove za promrzle vratove
Da njima grlim
Grijem topline željne dlanove
I volim čarobne ljude
A kad me izdaju koljena
Jedva se na njih dočekam

(Taj vrag što ti ne da mira
- Jer vragovi su takvi da ne daju mira
To znaš
Kao što znaš da su mokra leđa dokaz vrelog dana
Tjelovježbe
Ili kvalitetne višednevne bolesti –
Odavno više nema okus meda po usnama
Dok oblikuje glasne misli
A od kaosa ima i mokra leđa
Zgužvan obraz kao onaj od preduboka sna
I napukli zub od koštice u štrudli od višanja)

Pa si, suhih leđa, pucam u koljena
U nadi da ću naučiti hodati na rukama

Možda prestanu pisati što ne znam izgovoriti
Ako ih dobro umorim.

13

srijeda

studeni

2013

Blinde Kuh

Igraj se sa mnom skrivača
Grad selo država
I gluhog telefona
Pa čovječe ne ljuti se

Sad malo stanimo
Gotova je večera
Jesi gladan?
Hoćeš i ti malo ludih gljiva?

Hajde, igrajmo se!

Ili smo izgubili?
Ti Super Mario ostao bez života
A ja ošišana zatočena bez prozora?

A ne?
Pa, onda, igraj se sa mnom
Hvatala

Pa pogodi tko sam
Pa opet skrivača
I hvatala
Skrivača
Hvatala
Skrivača
Hvatala

(Hoćeš još malo gljiva, srećo?)

I
Opet za naš privatni kraj
- kad je bilo tako lijepo -
Ovaj put u četiri oka
- onako kako najbolje znamo -
Gluhog telefona
Srećo moja zabavna.
Ljubi te tvoja B. K.

08

petak

studeni

2013

Kopf in den Wolken, Kopf im Sand

„Djelomice sunčano uz postupan porast naoblake. Poslijepodne i osobito navečer očekuje se kiša, a moguća je i grmljavina. Vjetar većinom umjeren jugozapadni, a krajem dana zapuhat će umjeren do jak sjeverac. Najniža jutarnja temperatura između 8 i 11, a najviša dnevna od 17 do 20 °C.“

Ona(j) „Dobar protiv sjeverca“ mi je na tristotinjak kilometara od mene. I to – ovo neka se shvati kako se hoće – u dva izdanja. Jednom na mom jeziku, jednom na mom jeziku. I to – ovaj je dio vrlo bitan – nikakve veze s mojim jezikom nema.

Ako ti treba Leo, moraš se zvati Emi. Ona em što zna čemu služe dupla izdanja, em što zna kako ih listati. I, kod nje, nakon „Svih (njenih, a i njegovih) sedam valova“ sva izdanja ostaju – i to baš na njenom jeziku – i to baš ima svaku vezu s njenim jezikom.

Srećom, ekranizacija mi je u HD rezoluciji pred očima – kad ih sklopim za laku noć.

P.S. Ako ti ne treba Leo, možeš se zvati Emi, ali nikakve koristi od toga.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se