04

srijeda

rujan

2013

Kad se hoće



Kad sebi svojstveno ostanem bez opravdanja.
Mi bismo mogli, neusklađeno, pjevati pjesme
Izbacili bi nas iz lokala
Pa bismo mogli biti izbjeglice na otvorenom
I mogla bi padati kiša
I da je samo bila malo ranije...
Samo ranije...
Jer još proljetos - ta kiša postala je sloboda moja
(Ilica i prsti koji mahnu izlogu čajne kuće
Samoposluge
I restorana)
Prestala sam bježati od kiše
Pa bismo mogli plesati na njoj
Uz davno prije otpjevanu pjesmu,
Slušati ritam kapi
I ne promašiti ni jednu notu.


Ne nalazim opravdanje u kondicionalu.
Izbjegavam skrovišta od krošanja.
Ne pomažu kod kiša koje padaju bokovima.


Ne tješim se da će jezera postati mora
Nije još ta godina
Nema potopa
Ledenjaci se drže – nogama – za površinsku napetost vode.

Ali mene bi se moglo naći
Na nekim neobičnim granama sto su ih ispleli u pletenice
Ili u korijenju koje se dočepalo zraka.

Moglo bi me se naći na dnu Sredozemnog mora
Kako kraj potopljenih spomenika povijesti i jedne pradavne kamene ulice
Gradim kolibe sa slamnatim krovovima
I razbijam u zidovima prozore
Na koje stavljam cvijeće
I kako na onaj regal koji stoji nasred sobe postavljam krletke
Da se divim kad mi ptice odlete.

Moglo bi me se naći
Kako na planini ispod najvišeg vrha
Pokrivam stopala oblacima
Pred mrak
Da me ne skrpaju visinske bolesti.

Moglo bi me se, moglo, naći kako gasim vulkane u pokušaju da se ugrijem,
Kako ledim gejzire noktima dok si rastapam otiske prstiju
I pravim od njih, slučajno, jedan po jedan, ledene skulpture
Davno sa zemlje nestalih leptira kojima se poput duge presijavaju boje.

Ili kako jašem konje koji me nose u nepovrat divljine
Ili slonove koji me nose u rezervat neke neviđene prirode
Ili kako krokodilima Amazone čupam bolne zube

Jer
Ja bih mogla
Mogla bih
Narušiti poredak prirode,
Odlučiti da najslabiji pobjeđuje,
Zaključiti da drugi može više jer mu nedostaje lovorovo lišće.

Mogla bih pretvoriti pustinje u staništa za ljekovito bilje,
Odlučiti da podmorje pogoduje neplivačima
Da hladnoće griju ruke zimogroznima.

Da ću ove ispisane riječi ostaviti bez kulminacije
Da ću progutati njihovu poantu prije nego se obznani
Da ću kapitulaciju staviti pred kondicionale.
Ne, ne pričam o nedostižnom.
Jer, netko je rekao sve se može.
Kad se hoće.
Ja danas jednostavno neću.

<< Arhiva >>