Ona

Otišla je u London. Ja sam puno pričala i sanjala i maštala i pametovala – o sjeveru i jugu... - ona je otišla u London.
Inače sam ja ta koja planira i sanja i organizira i traži žrve kao vampir da isišem prebivalište iz svojih bližnjih i da im usadim želju za drugim krajevima.
Inače nabavim kartu i nađem hotel i odlučim u koje ćemo muzeje... a suputnik se, pun povjerenja, prepusti i ne mozga i ne snalazi se i ne mari ni za čim i uživa...
A i ja uživam...samo što, puna nepovjerenja, iako prepuštena nekim dijelom sebe, mozgam i snalazim se i marim za sve i...kao što rekoh...uživam.
A ona je otišla u London. I sad se vratila.

...Nego, što sam zapravo htjela reći, a nisam rekla jer sam zaglibila žaleći što vidjeh jug, a ne okusih sjever – a sigurna sam da sjever ima sasvim drugačiji okus... Sasvim drugačiji...
Treba reći i da me moj jug izdao - izdajica kakva jest - jer sam se tamo uspjela dovršiti...skoro...
A treba reći i da se ne volim dovršiti...dobro...volim se dovršiti, ali mi je to okusa oproštaja, a ja se ne volim opraštati pa makar se radilo o mojoj (više ne nego) proživljenoj priči.
Proživljenoj jer je ne možeš ispisati, ako se ne osjećaš u njoj, (ako ništa barem) tugom i smijehom, a meni su ta dva brata jako zaštitnički nastrojena... i sad...nije baš da se radi o braći, više se radi o nekim mojim neurološkim spojevima koji uzrokuju i srodstvo i bliskost s takvim emocijama...
Iznevjerio me taj jug jer...rekoh...plan je bio otići i na jug i na sjever pa se naći opet u pupku svog svemira...tamo negdje gdje mi (ni)je mjesto, tj. gdje mi je ravnoteža sasvim solidna... sasvim...
Gdje sam uravnotežena, iako je to čudno stanje kojemu ne treba hrliti jer isključuje vrhunce i padove. A sjeverni vrhunac doživjela nisam jer sam se priklonila jugu pa mi je prebivalište sad previše u jednu stranu, umjesto da bude nekakvo središte.

Otišla je, dakle, u London...
I donijela mi je šalicu...
Na London...
I telefonsku govornicu...crvenu. Za hladnjak...koji je pun tornjeva, nakrivljenih i nenakrivljenih (-metalni mi je draži...iako mi je padala kiša kad sam bila na njemu. I puhalo je. I bilo je hladno. I obuća mi je promočila. I bila sam umorna. I... Sto čuda. Ali draži mi je jer sam gledala taj meni draži grad) i mostova i brodova i...mojih tih krajeva...mojih.
Donijela mi je šalicu...
I već znam iz čega ću ujutro...jel...svoju jutarnju...
I jednu bio-organsku-s-mlijekom-krava-koje-veselim-repom-mašu-po-planinama-umjesto-da-budu-zatvorene čokoladu... Šećernu. Berries-astu čokoladu.
I...
Dobro, neću vam sad prepričavati što mi je donijela...

Samo još jednu stvar ću vam reći jer sam zato došla večeras, a zaglibila u digresijama digresija...
Kad sam bila mala... Bila je ta Coca Cola cherry (netko probao?)
Bila sam mali ovisnik o toj cherryjuši. Pravi ovisnik. Toliki ovisnik da su mi roditelji znali kupiti paket tih limenki.
I onda sam otišla... i ovdje našla trešnje i višnje i coca cole.
Pa sam malo putovala...vraćala se gdje sam tad još mislila da mi je mjesto...i pila tu svoju cherry.
Pa sam opet malo putovala i nisam je našla tamo gdje su je prije prodavali... Pa je nisam više okusila.
I prošlo vam je od toga sad već – ne ohoho nego – ohohohoho vremena...
A ja sam...kao što se (možda) moglo primijetiti - sklona tome da iznosim (puno češće pričam nego pišem) puno i puno o tome što volim i zašto ja to volim...
Pa sam, gle čuda, pričala i o cherry... (nema mi pomoći)
I pričala sam njoj, kome drugome (jer ona vam najbolje sluša o onome što volim i ona moje riječi čita jednako nakrivljeno kako ih i napišem)

I došla mi je danas nazad, tako sjeverna i puna dojmova.
I sjela na tu jednu, našu kavu
I dala mi što mi je donijela...

I izvadila mi iz torbe

I što da vam više kažem...
Sve vam je jasno...
A ja sam nekako shvatila...
Da je neke stvari bolje izvlačiti iz sjećanja nego okusiti iznova.
Možda. Možda...
Kao da su dvije različite... Kao da je do recepture... ili iskrivljenih blijedih sjećanja
Ili je do mene...
Ili mi je naprosto trebalo da u životu imam dvije cherry koje volim...

I jednu bez koje to ne bih znala.

(ne pitajte me zašto je slika naopaka. na računalu nije. možda jer je okus drugačiji. ili jer je ljubav blogeditora i mene samo platonska pa me ne cijeni dovoljno da mi sliku stavi na pravu stranu...)