28
petak
prosinac
2012
Uronjena
Bit, suština ili esencija (grč: żĹĂą± ousia, lat: essentia) je osnovno svojstvo nekog bića ili pojave kojim se mogu objasniti razna posebna i složena pojavna zbivanja. Bit je ono po čemu nešto jest baš to što jest; priroda stvari, odnosno, ono bez čega ona ne bi mogla biti ono što jest. Stvar ne može izgubiti svoju esenciju a da pri tom ne prestane njena egzistencija.
Bit tvori postojanu prirodu neke stvari, temelj njene određenosti i stalni izvor bitnih svojstava. U odnosu na promjenjiva stanja neke stvari, bit je ono istinsko i zbiljsko koje ostaje nepromjenjivo.
Sa srpske wikipedije
Cvjetne esencije su kapi proizvedene od cvijeća koje se koriste u terapeutske svrhe. Vrlo su blage, a istovremeno i vrlo „duboke“ u svom djelovanju.
Tekst iz knjige HOMEOPATIJA ZA SVAKOGA, Romana Đekić
Bit tvori postojanu prirodu neke stvari, temelj njene određenosti i stalni izvor bitnih svojstava. U odnosu na promjenjiva stanja neke stvari, bit je ono istinsko i zbiljsko koje ostaje nepromjenjivo.
Sa srpske wikipedije
Cvjetne esencije su kapi proizvedene od cvijeća koje se koriste u terapeutske svrhe. Vrlo su blage, a istovremeno i vrlo „duboke“ u svom djelovanju.
Tekst iz knjige HOMEOPATIJA ZA SVAKOGA, Romana Đekić
Nisam Patrick Süskind i ne trebam novi Parfem, ali jesam u potrazi za savršenom esencijom. Čega god. Samo…ne mislim je pokopati u bočici. Želim je promatrati na vrhu prsta. Poput leptira. Pa je pustiti.
Kažu da se leptire ne smije hvatati za krila jer više ne polete. Nisam nikad probala, ali ne treba se igrati svačim…recimo životom.
….
A ja?
Znaš da se ne bih pohvalila
Al vjeruj nitko
Nikada
Nije hodao na prstima
Kao ja po staklu naših ostataka.
Hodam.
I danas hodam na prstima.
Da ne probudim sjećanja.
Pa ugazim.
Znaš…katkad…kad se najmanje nadaš
dok prelaziš jezero (zašto si toliko volio tu riječ?)
naletiš na tanak led.
Tako i ja…
Pazim. Pazim. Pazim.
Pa osjetim kako se pukotine šire tom ledenom strukturom.
Osjetim kako navire voda
Kako mi tone noga u hladni beskraj orkestralnog poslijeratnog muka
Koji je zavladao našim poljima
Kad smo si sve rekli.
A nisam ti sve rekla!
Krije se tu još mnogo riječi. Tu u mojim grudima. Krije se tu još čežnje tu pod mojim vjeđama.
Kriju se jagodice koje su se napajale tvojom kožom. I kriju nokti koji su te tjerali da pamtiš to što osjetiš.
Zato hodam u rukavicama. I zato su one do laktova naših uspomena. Od mene tek viri obris tvog lica, pokoje slovo imena i razasute znamenke broja.
komentiraj (5) * ispiši * #
