|
Bio sam tamo, imao promociju, u Booksi, jel'te, kažu da sam bitnik, a nisam, al' nema veze ionako. Samo se trudim određene stvari staviti u odgovarajući kontekst. Sad bih mogao svašta reći. Lijepo nešto naravno, al' ne da mi se.
Imam savršen pogled na potop. A potop je ono napolju. Kiša. Kapi kad udare u beton odskakuju po dobrih trideset centimetara u zrak i onda traaaaaaaaaassss!!! Tako nastaju lokve. Lokve su dobre za šlljapkanje ako ste bezrazložno veseli. Dobre su i da vas iznerviraju ako niste veseli, a skvasite stopala. Lokve su kao ja, bezrazložno vas vesele i istovremeno iritiraju. Ali to ipak ovisi o vama. Svakako sam vam izvan tomašaja i ne možete mi ništa. Osim ako ne upravljate kišom. A to bi značilo da ste bog. A bog ne postoji.
Sartre je rekao za Andreasa Baadera da je retardiran. Ipak, budući je njemački terorizam neka inačica(prije preteča, al' dobro, jebiga sad) punka ja sam jako zainteresiran za djelovanje RAF-a. Možda jednom diplomiram povijest pa magistriram na tom periodu. Punk i njemački terorizam, sedamdesete. A možda i neću. Jebiga, otkud znam. Svejedno, preporuka knjige za ovo kišno popodne je: Gerd Koenen "Vesper, Ensslin, Baader - Iskonski prizori njemačkog terorizma".
A glazbu odaberite sami.
Evo, jedna, iz prve ruke, iz kiše:
POPODNEVNI ČAJ S ENGLESKOM KRALJICOM
Majakovskog sam uvijek zamišljao
kao spomenik.
Sve što nada mnom čini nasilje
lijepo je i od boga,
jer sam iz ropskog naroda,
trpim i ne trebam utjehu.
Krvoločni anarhist
Peter the Painter
nestao je u noći
ili nije ni postojao.
Ulica Sidney – 1911.
Tianmen trg – 1989.
Palach, čovjek buktinja – 1969.
i ja – 1978.
također žrtva velikog 20. stoljeća.
Trebam se diviti čempresu koji ne krvari,
bezbrižnim djevojkama iz turističkog prospekta.
Ako volim rijeke
trebam ih posjećivati
čak i sivu Thamesu
ili mrtvi Hudson.
Ništa nisam naučio od Majakovskog,
počeo sam ga izbjegavati
kad je krenuo rat,
preko ramena mi je izvirio Trocki
i tad sam u sebi otkrio malog fašistu.
Ljubavi, to što sam te ubio
bilo je iz milosrđa.
|
