saladdressing

ponedjeljak, 18.02.2008.

Ja i druge pjesme

U posljednje vrijeme sam neuobičajeno skroman. Neuobičajeno za uobičajenog mene. I tih sam, tako se osjećam, nemam, a i ako imam, ništa ne želim reći, podjeliti sa svijetom, kao da je ikoga i briga.
Ipak, evo, kako nisam dugo ništa napisao na ovom blogu sve prijatelje, prijateljice, drugare, drugarice, a i neprijatelje želim obavijestiti da je konačno iz tiska izašla moja, četvrta po redu, zbirka pjesama pod nazivom "Marko Tomaš i druge pjesme", a u nakladi sarajevsko-zagrebačke Naklade ZORO.
Ko želi vidjeti naslovnicu nek' ukuca naziv zbirke u google i onda na nekim net knjižarama vidi osnovne podatke o istoj.

Vremenska prognoza: Hladno je i nema nade da će biti drugačije...

Soundtrack za ovo veče je novi album Tindersticksa, koji mi je drug Meo ostavio neki dan, album se zove "The Hungry Saw", a po najavama izaći će tek u 4. mjesecu tekuće godine, znači tek za 2 mjeseca... Možda napišem neki prikaz albuma, ali tek kad mi legne, slušam ga tek četvrti ili peti put...

I kako moj drug, brat, prijatelj i ubica Blogunovitj voli napraviti, evo jedne pjesme na poklon, nove pjesme, nema je u ovoj posljednjoj zbirci, ali bit će u nekoj budućoj.


TIHI DANI

Tuga i riječi su virus kojim te darivam.
Majko, u tvojoj ruci mahovina je jestiva!
Držim se gordo dok pućkam kubansku cigaru,
to sam vidio od francuskih jazzera,
ali za tvojim stolom je nedopustivo
gaditi sindikate i ljevicu i trpati sve to
u isti lonac s fašistima i liberalima
koji bi da kupe i preoru čitavu tvoju mladost.
Shoping mall je budućnost, ona je već tu, kako ne vidiš!?
Zamisli jedan na mjestu naše kuće, nakon tristo godina.
Ljudi bi dolazili u kafane slušati vlakove,
ako ponovo nekad vlakovi krenu,
jer naša kuća leži na brdu kroz koje prolazi tunel.
Ali što bi se dogodilo bakinom cvijeću!?
Kuda bismo otišli sa svim tim saksijama i preplašenom mačkom!?
Kad smo posjekli smokvu iz bašte htio sam plakati,
ipak glumio sam da sam ljut i da ti neću oprostiti nikad.
Volio sam tu smokvu i sjene koje je za sunčanih dana
njezino lišće bacalo po zidovima moje sobe.
To je to, tihe dane odnosi vjetar pun soli i Sahare.
Rublje se suši na terasi i meni je drago što možemo
pristaviti kafu i još uvijek tako lijepo razgovarati.

- 18:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se