Jutro, dodpodne, podne, popodne, veče, a onog ostalog se ne sjećam.
Sinoć sam umro nakon što sam se ubio. To je vrlo ozbiljna stvar kad se probudiš živ.
Ako viski ne popiješ odmah led se otopi i onda ima okus prljave čaše. Srećom tu je pivo, a zna se da je ono spasilo male narode od potpune propasti. A lijepo su mi ljudi iz bijelog svijeta govorili: uzmi brate pištolj, nož, žilet, konop. Mali narodi uživaju u patnji, jebiga, govorio sam ja njima. Uglavnom to rezultira time da još nismo ni blizu Europe i da BiH igra Davis kup u afričkoj skupini(baš me zanima kako smo prošli s Egiptom, ali niko da objavi informaciju), jer velike su to nesuglasice.
Bitna je činjenica da puše jugo. Kiša neće pasti još par sati minimum. A jutros sam shvatio da sam vrlo ekonomičan čovjek. Napijem se jedno veče i onda se ne mogu otrijezniti narednih par dana. Alkoholizam i renesansa. Ne znam šta i zašto to radim, ali to je tako bolno ljudski pa se i ne zabrinjavam. Da, to i ja tvrdim, uvijek je vrijeme za promjene. Lijepo vam kažem: promjenite piće. Sve će ići brže. A zadovoljni ionako nikad nećete biti. Znam ponešto o tim stvarima pa mi bez bojazni možete vjerovati. Treba čekati. Ne znam tačno šta, ali kad dođe taj dan opet ništa neće imati smisla. Baš kao i jučer.
Marka Tomaša sam upoznao jako jako davno, a i dan danas ga često srećem.
Pazite da se to i vama ne dogodi.
|